Osman Zukić opisuje šta je doživio, shvatio i čemu je svjedočio u toku snimanja serijala “Zelene milje”: koji su to ekološki problemi u BiH, kako politika utječe na zaštitu životne sredine te koliko je razvijena ekološka svijest naših građana.
Piše: Osman Zukić
Šta smo naučili?
Prešli smo tri hiljade kilometara tražeći priče o eko-potencijalima i eko-perspektivama BiH
Osim u slučaju incidentnih pojava, u medijima se o zaštiti životne sredine govori najviše zahvaljujući radu i istrajnosti aktivista, novinara pojedinaca i pojedinih nevladinih organizacija. Djelovanje medija po ovom pitanju je uglavnom reaktivno. Ove teme se, uz neizostavan senzacionalistički prizvuk, obrađuju u slučaju većih eko-incidenata. Drugačije nemaju šansu da dospiju u medijski prostor.
Istraživanja pokazuju kako je informiranost građana o ovim problemima na niskom nivou.
Rijetko kada se u medijima može pronaći reportaža ili prilog o posljedicama nesavjesnog odnosa prema prirodnom okruženju. Stoga smo tokom proteklih deset mjeseci realizirali prvu sezonu serijala „Zelene milje: Dokumentarno-istraživački tekstovi i video priče o stanju i perspektivama ekološke svijesti u BiH“. Kreirano je osam priča o različitim aspektima i problemima u ovoj oblasti.
Iz priče u priču
Zanimljivo je kako su teme privlačile jedna drugu, odnosno vodile jedna ka drugoj.
U prvom istraživanju smo posjetili Donji Vakuf, gdje su građani svojim aktivističkim angažmanom uspjeli odvratiti investitora da gradi dvije male hidroelektrane na rijeci Vrbas. Insistirali su, i u tome su uspjeli, da njihova općina usvoji odluku kojom se pitanje izgradnje ovih objekata na rijeci Vrbas neće stavljati na dnevni red narednih dvadeset godina. Bila je to priča o tome kako građani mogu, ako iskoriste mehanizme koji su im na raspolaganju, zaštititi opšte dobro, u ovom slučaju rijeku. Mještani su svoje iskustvo podijelili s drugima jasno opisavši na koji su način djelovali i o čemu bi drugi trebali voditi računa tokom svojih kampanja.
Priča o zaštiti vodnih područja nas je odvela u Hutovo. Uradili smo istraživanje o potencijalima, iskorištenosti i ugroženosti zaštićenog područja Parka prirode Hutovo blato. Potpisivanjem Ramsarske konvencije, naša zemlja se obavezala da će to stanište endemskih vrsta riba i međunarodno važno odmaralište za ptice selice apsolutno zaštititi. Na terenu to izgleda drugačije. Rad HE Čapljina neprestano ugrožava ekosistem močvare, ne postoji mehanizam koji bi spriječio krivolov, a nemarom lokalnog stanovništva ovo područje često zahvaćaju požari. Finansijska struktura je jedva održiva, uposlenika je malo i ne mogu odgovoriti potrebama. U ovoj priči smo podijelili informacije o tome koliko je Hutovo blato zapravo važno za održavanje kompletnog ekosistema donjeg toka rijeke Neretve.
Tragom priča o zaštićenim područjima otišli smo na sjeveroistok BiH. Povod je bila priča o Pančićevoj omorici, endemskom četinaru kojem je srednji tok rijeke Drine jedino prirodno stanište. Šumarski inžinjer koji na tom području radi više od trideset godina, nam je kazao kako je ova vrsta ugrožena više nego ikada. Naglasio je čak da ovo ne iznenađuje jer je upravljanje šumom generalno najmanje uređena privredna oblast u zemlji. Sječe se prekomjerno, a minimalno ulaže u oporavak šume.
Novom pričom smo tražili odgovor na pitanje šta se poduzima kako bi se određeno područje zaštitilo. Tako smo došli u selo Klinčići kod Olova. Tamo nas je dočekao mladi biolog koji se vratio u svoje rodno mjesto i započeo proces zaštite šireg područja toka rijeke Orlje. Na tom području je pronađeno nekoliko endemskih vrsta biljaka i gljiva, a zbog činjenice da tu postoje i izvori termalne vode, vodozemci ovdje ne miruju zimi. Kada je riječ o Evropi, takav fenomen je zabilježen jedino još u Rumuniji. Elaborat s istraživanjem biljnog, životinjskog i svijeta vodozemaca je predao nadležnim kantonalnim institucijama. Pisali smo o potrebi da se neka područja trajno zaštite što zbog insistiranja EU, ali i kao način da se odbiju zahtjevi za gradnju malih hidroelektrana ili daljnje eksploatacije šume.
Naredne dvije priče su se odnosile na upravljanje otpadom i iskorištavanje otpada u BiH. Iako je to zakonima drugačije predviđeno, otpad se većinski deponuje na legalnim ili divljim deponijama. Mali procent toga se reciklira ili pretvara u energiju. Eksperti za ovu oblast kao i voditelji regionalnih deponija u Bijeljini i Zenici, koje smo posjetili, naglasili su da država nije još pokazala interes da ulaže u postrojenja koja će obrađivati otpad i pretvarati ga u proizvod – alternativno gorivo. Stoga u industriji uvoze prerađeni otpad iz Italije, Austrije i Slovenije. Posjetili smo cementare u Lukavcu i Kaknju koje su počele s potrošnjom alternativnih i smanjenjem upotrebe fosilnih goriva. Dobili smo potvrdu da naša industrija ima sasvim dovoljno kapaciteta da spali sve gorive komponente iz otpada, ali da je potrebno prethodno uložiti u postrojenje za obradu otpada. Time bi se riješilo nekoliko problema; otpad bi bio adekvatno zbrinut, postojala bi ekonomska opravdanost, a u industriji bi se manje trošila fosilna goriva.
Na Manjači smo s ekspertom za velike zvijeri razgovarali o ugroženosti populacije vuka, ali i o njegovoj važnosti za eko-sustav. I u ovoj oblasti se zakoni uglavnom ne poštuju, te su drugačiji zavisno od entiteta kojem pripada određeno područje. Tako je vuk djelimično zaštićen u Federaciji BiH, a u Republici Srpskoj otvoren je lov na njega. Sa druge strane, prema nalazima struke, vuk je ugrožena vrsta, njegova brojnost je zabrinjavajuće niska i trebalo bi ga hitno zaštititi.
O tome šta su klimatske promjene i kako se praktično osjete njihove posljedice razgovarali smo s pčelarom koji trideset godina pčelari na istom podneblju. Sve te godine je pratio promjene u temperaturi zraka, vjetru, padavinama itd. Pričao je o tome kako se te nagle oscilacije primijete u radu pčela. Nalazi su zabrinjavajući: devastiranje šuma, zagađenje vode i zemljišta direktno utječu na prehranu, normalan rad i zdravlje zajednica pčela.
Svakoj temi smo pristupili tako što smo se prethodno upoznali s problemom, legislativom i značajem te teme za društvo u cjelini.
Lekcije i izazovi
Nerijetko su naši upiti bili odbijeni, što je zahtijevalo pronalazak novih rješenja. Uvijek smo se materijalu posvećivali s maksimalnom pažnjom kako bismo u javnost emitirali što više važnih poruka, informacija i prijedloga za rješavanje zatečenih problema.
Ukupno smo, radeći na ovim pričama, proputovali tri hiljade kilometara.
Kroz ove reportaže koje načelno obrađuju teme iz oblasti životne sredine i zaštite okoliša, u jednakoj se mjeri prožimaju ekonomski, politički i obrazovni aspekti bh. društva. Da bi se u javnosti razumio određeni eko-problem, potrebno je ilustrovati koja je njegova ekonomska pozadina, kako je loš obrazovni sistem doveo do slabog razumijevanja problema, te na koji način politička volja utječe na stvaranje ili rješenje istog problema.
Taj princip jednako funkcionira bez obzira o čemu se radi. Radi boljeg razumijevanja, navodimo dva primjera.
Hutovo blato nema adekvatnu zaštitu zato što bi se time moralo utjecati na rad HE Čapljina. Njen rad bi se morao regulirati na način da ispuštanje vode iz akumulacijskih bazena prati ritam plime i oseke. Tako ne bi dolazilo do visokih oscilacija vodostaja, koje najviše utječu na eko-sistem i ugrožavaju živi svijet močvare. Kako su nam rekli, dnevna neto dobit ove hidroelektrane je oko milion KM, i reguliranje njenog rada utjecalo bi na tu dobit. Time je jasno zašto se temeljito ne rješava pitanje zaštite Hutovog blata. Posvećenost tom problemu podrazumijevalo bi konfrontacije na političkom nivou, što nijednom političkom akteru nije u interesu.
Zbog toga što su slabo informirani te nisu u stanju prepoznati značaj ovakvih područja, građani ne insistiraju na tome da se ovaj problem konačno riješi.
Drugi primjer je priča o upravljanju otpadom i upotrebi alternativnih goriva. S ekonomskog aspekta, investitori ne vide opravdanje u tome da ulože u skupa postrojenja za obradu otpada u zemlji u kojoj procedure oko dozvola i nadležnosti usporavaju svaku investiciju. Politika ne vidi interes u tome da takvi projekti budu državni jer bi ta investiranja nužno vodila uspostavi reda u sistemu upravljanja otpadom (uglavnom javna preduzeća gdje rade stranački kadar i glasači) i povećanju cijene za komunalne usluge po glavi stanovnika, što je, iz perspektive politike, nepopularna odluka. Građani su pak nedovoljno informirani i educirani da pokreću rasprave o tim problemima.
Svako završeno istraživanje nas je dovelo do istog zaključka. Kroz ove teme i probleme se reflektuju ekonomski, politički, obrazovni, socijalni i mnogi drugi aspekti društva. Kroz jednu priču o određenom okolišnom problemu ili fenomenu nužno ispričamo priču o društvu u kojem živimo generalno, kao i svim njegovim slabostima.
Priče vode jedna drugoj i svaka od njih doprinosi boljem razumijevanju tema i fenomena, te preporukama i zaključcima koji vode rješenju problema i boljem upravljanju u oblasti zaštite okoliša.
Možemo ih sačuvati jedino ukoliko pojedinačno budemo doprinosili tome.
Važno je da ove teme držimo aktivnim u medijskom prostoru koji je ionako zagušen dnevno-političkim vijestima, i zato što pišući i pričajući o njima razotkrivamo koji se interesi kriju iza određenih odluka i postupaka. Želimo da javnost zna zašto naše šume nisu bolje zaštićene, ko i kako upravlja zaštićenim područjima, zašto nam otpad leži u koritima rijeka…
Smatramo obavezom da javnost što kvalitetnije i detaljnije informišemo o tome kako se upravlja prirodnim resursima i ljepotama u zemlji, te ova pitanja nametnemo kao prioritet. Kroz priču o njima, građani će ove teme osjetiti kao svoje, kao dio vlastitoga interesa, kao važne aspekte svog svakodnevnog života, kao područje u kojem mogu nešto postići, promijeniti, djelovati.
Ostali tekstovi iz serije “Nauka, politika i demokratija”:
Nauka nije apolitična
Da li je nauka demokratična?
Građanska nauka
Naučna i zdravstvena pismenost
Politizacija nauke
Ostale eseje iz ove grupe potražite pod Kategorijom “Nauka i demokratija”
.jpg)
