Güevedoce: izvan binarnosti spola

Plavo za dječake, rozo za djevojčice… to je nekakva ustaljena praksa kod kupovine odjeće za bebe, mada se, srećom pomalo napušta. Nametanje spola i uloge u društvu. A šta ako se neko rodi ni kao dječak ni kao djevojčica, pa ne znamo da li da kupimo rozo ili plavo? Kod tzv. güevedoce je baš to slučaj.

U prirodi postoje slučajevi promjene spola jedinke, kao i potpuni hermafroditizam, ali takve stvari su kod ljudi na nivou incidenta. Ali postoje.

Guevedoce je rezultat rijetke genetičke pojave zbog koje nastaje neobičan fenotip, gdje se djeca rađaju s nejasnim spolnim karakteristikama i tek kasnije tokom puberteta razvijaju muške spolne organe. Odnosno, djeca su do puberteta fenotipski djevojčice. Pojava je nešto češća u Dominikanskoj Republici nego globalno.

Naziv “güevedoce” dolazi iz španskog dijalekta koji se koristi u Dominikanskoj Republici. Riječ “güevedoce” može se prevesti kao “jaja/testisi u dvanaestoj godini”. Zapravo, rađaju se “bez piše”. Ovaj naziv odražava to da su ovi pojedinci rođeni s nejasnim genitalijama i tek kasnije, oko 12. godine života razvijaju muške spolne organe, tokom puberteta.

Dakle, u ovom slučaju, spolni identitet pojedinca se ne može jasno odrediti pri rođenju, što čini riječ güevedoce prikladnom za opisivanje njihove situacije. Važno je napomenuti da naziv nije uvredljiv, već je to lokalni izraz koji se koristi unutar zajednice kako bi opisao specifičan biološki fenomen.

Ovaj fenomen ima svoje korijene u genetičkoj mutaciji koja utječe na proizvodnju enzima 5-alfa reduktaze (5-ARD), ključnog za pretvaranje testosterona u dihidrotestosteron (DHT), a koji je odgovoran za razvoj muških genitalija. DHT je odgovoran za razvoj spola i primarnih spolnih karakteristika, poput penisa. Bez toga, muško spolovilo izgleda više kao žensko spolovilo. Podsjetimo – klitoris i penis su istog embrionalnog porijekla.U slučaju güevedoce, nedostatak ovog enzima rezultuje rođenjem djece s neizraženim spolom, što ih čini posebno interesantnim iz perspektive medicinske i antropološke istraživačke zajednice.

Znamo da se spol nasljeđuje preko spolnih hromosoma. Kombinacija XX je za curice, XY su dečki. Ali nije sve crno-bijelo i jednostavno. Y hromosom u XY paru odlučuje i diktira razvoj spolnih organa. Međutim, kod djece guevedocesa, muškarci se pojavljuju kao djevojčice jer se čini da nemaju ispravne kopije gena za enzim 5-alfa-reduktaza.

Kad pubertet kod ovih individua konačno krene u dobi od oko 11, 12, 13 godina, testosteron počinje raditi i sa sobom donosi dublji glas, testise i penis. Svaka čast! Dječak je! Dakle testosteron anulira ono što se dogodilo usljed nedostatka dihidrotestosterona u djetinjstvu.

Stanje je naslijeđeno. To je autosomno recesivno stanje. Da bi se ovakvo stanje manifestiralo ,moraju biti prisutne dvije kopije mutirane verzije gena. U osnovi, i mama i tata pojedinca s ovim stanjem nose jednu kopiju mutiranog gena i svaki ga prenosi svom djetetu. Oni sami su nosioci stanja, ali ga nemaju.

Manifestacija ovog fenotipa ne ograničava se samo na fizičke karakteristike. Djeca koja su güevedoce obično prolaze proces izmjene identiteta, skladno promjenama tokom puberteta, kada se spontano razvijaju muški genitalni organi. Ovaj proces, iako fizički složen, također ima značajan utjecaj na psihičko i emocionalno stanje pojedinca.

U društvu gdje se javlja ovaj fenomen, često postoje različite reakcije i stavovi prema ovim osobama. Tradicionalno, ove zajednice imaju svoje načine integracije i prihvatanja različitosti, pri čemu se pojedinci često poistovjećuju s rodom koji se spontano razvio tokom puberteta. Međutim, društveni stavovi mogu varirati, a neki pojedinci možda nailaze na izazove u pogledu prihvaćanja i razumijevanja njihovog identiteta.

Važno je napomenuti da se društveni pogledi mogu mijenjati s vremenom, a obrazovanje i svijest o genetičkim poremećajima poput nedostatka 5-ARD mogu pridonijeti boljem razumijevanju i prihvaćanju različitosti.

U zaključku, güevedoce predstavljaju izazov za tradicionalne norme spolne diferencijacije, pružajući priliku za promišljanje o prirodi identiteta i društvenih normi. Naučna istraživanja i edukacija ključni su za promicanje razumijevanja i poštovanja različitosti među ljudima.