Niz trakavica o COVID-19 i dalje kruže u infodemičnoj kužnoj atmosferi događaja iz 2020. Neke od njih su da je Svjetska zdravstvena organizacija zabranila obdukcije preminulih kako bi se sakrilo to da ove osobe zapravo nisu umrle od COVID-19 i posljedica infekcije, a druga je kako se smrtnost nije povećala te da bi preminuli zapravo ionako umrli.

Ovakve bešćutne dezinformacije, koje direktno ableistički atakuju na osjetljive grupe – starije, osobe s komorbiditetima, pretile, pokušavaju izgraditi osjećaj da su ove osobe umrle svojom krivicom ili da bi i ovako ionako preminule te da ih ne moramo štititi. Društvo u kojem su empatiju i filantropiju zamijenile apatija i sebičnost ne mora strahovati za svoju budućnost, jer je nema.

Od početka proglašenja pandemije, Svjetska zdravstvena organizacija, uključujući i domaće zdravstvene institucije bila je stava da se obdukcije trebaju vršiti, s odgovarajućom zaštitnom opremom. Istina je i da su neki zdravstveni autoriteti, poput njemačkog Robert Koch instituta u početku, kako piše Spiegel, dali upozorenje protiv ovakvih procedura, iz straha od kontaminacije i širenja zaraze. Ipak, patolozi, poput Klausa Püschela nisu sjedili skrštenih ruku i radili su svoj posao te danas imamo značajne podatke o uzrocima smrti kod niza osoba koje su podlegle infekciji COVID-19. Inače, nije tačno da je WHO zabranila obdukcije – čak su dali smjernice za vršenje obdukcija preminulih osoba koje su bile inficirane s COVID-19.

Njemački patolozi su proveli autopsije i objavili detaljne analize kliničkih obdukcija. Već prije ovih rezultata, bilo je jasno kako je COVID-19 sistemska bolest te da nije samo respiratorni sistem i njegov epitel na frontu infekcije. Srce, krvni sudovi, bubrezi, slezena, jetra – sve su ovo organi za koje se pokazalo da bivaju oštećeni kod inficiranih osoba, naročito onih s teškom kliničkom slikom. Tromboza, oštećenja endoderma krvnih sudova, razarajući efekti jakog imunog odgovora, odnosno, citokinske i bradikininske oluje – sve to spada pod kompleksnu kliničku sliku COVID-19.

Virus inficira i druge ćelije, osim ćelija epitela respiratornog sistema, jer se receptori ACE2, koje virus SARS-CoV-2 koristi kao „kapiju“ za ulaz u ćeliju, nalaze i na drugim tipovima ćelija. Nedavno je pokazano kako još jedan receptor, neuropilin-1, pogoduje infektivnosti virusa SARS-CoV-2 i omogućava mu drugi ulaz u naše stanice. Također, endotel krvnih sudova se ne razlikuje mnogo od cilindričnog epitela respiratornih puteva, te ga virus prepoznaje kao mjesto koje je moguće napasti. Endotel je sloj ćelija koji oblaže šuplje organe, poput unutrašnjosti nosa, dušnika krvnih sudova i preko njih se vrši razmjena tvari, poput razmjene gasova. Površina koju prekriva endotel, kada računamo sve krvne sudove je dosta velika i to ima značajnu ulogu u normalnim metaboličkim procesima. Ali, to je istovremeno i velika površina za djelovanje virusa.

Sve ovo predstavlja veliko opterećenje za organizam, naročito ukoliko postoje još neke bolesti ili stanja koja otežavaju borbu organizma sa virusom. Takva stanja i bolesti su druge infekcije (primjerice već postojeće tihe infekcije pluća, poput pneumokokne), dijabetes, srčana oboljenja, već postojeća tromboza i druge kardiovaskularne bolesti te kancer i pretilost.

Njemačke obdukcije su pokazale da je u oko tri četvrtine smrtnih slučajeva COVID-19 bio glavna ili jedina bolest koja je dovela do smrtnog ishoda, bio je zaključak njemačkih patologa na virtuelnoj konerenciji u kojoj su učestvovali Johannes Friemann, jedan od najuglednijih njemačkih patologa, Karl-Friedrich Birig, predsjednik Udruge njemačkih patologa, Gustavo Baretton, predsjednik Njemačke udruge za patologiju i Till Acker, predsjednik Njemačkog društva za neuropatologiju i neuroanatomiju.

Tužna je činjenica da se pored ovih nalaza još uvijek osporava da je COVID-19 sistemska i ozbiljna bolest te da se oni koji su u najvećem riziku optužuju da su sami krivi za svoje stanje, što naročito vrijedi za odnos prema pretilim osobama, u novom vidu „fat-shaminga“. Po društvo i borbu s pandemijom pogubni su i stavovi kako bi osobe koje su preminule od COVID-19 ionako preminule jer su slabe i bolesne. Zapravo istina je drugačija – veliki broj preminulih osoba bi i danas bio živ, da nisu imali infekciju.

Činjenice, također demantuju da nema povećanja mortaliteta, ali usljed kašnjenja s ažuriranjem demografskih podataka i potrebe za obradom ovih podataka, nisu bile dostupne u prvim sedmicama pandemije. Sada, EuroMOMO ima ažurirane podatke za 2020. i grafikon mortaliteta pokazuje drastičan pik u periodu od 10-te do 20-te sedmice ove godine.

U zemljama gdje postoje jasno vođene statistike, pokazalo se postojanje „viška smrtnosti“ u periodu 2020 u odnosu na prethodnih godinu dana. „Višak smrtnosti“ je izraz koji se koristi u epidemiologiji i javnom zdravstvu a odnosi se na broj smrtnih slučajeva od svih uzroka tokom krize iznad onoga što bismo očekivali vidjeti u ‘normalnim’ uslovima. U ovom nas slučaju zanima kako se smrtnost tokom pandemije COVID-19 uspoređuje s prosječnim brojem smrtnih slučajeva u istom razdoblju prethodnih godina. Tamo gdje postoje podaci za ovaj parametar, obično u nekim bogatijim i razvijenim zemljama, pokazuje se postojanje viška smrtnosti (pogledati „Our world in data: Excess mortality during the coronavirus pandemic“).

Nijekanje ovih podataka, tretiranje COVID-19 kao minornog bezopasnog oboljenja, nepridržavanje mjera – pogotovo nošenja maski i pranja ruku, posljedica je prihvatanja jednog sasvim drugog, neracionalnog sistema vrijednosti, onog koji za sebe govori da je jedini istinit, i da su svi drugi ovce. Dok prolazimo težak period i vjerovatno ulazimo u nova zaključavanja i restriktivnije mjere, dotle osobe koje smatraju da COVID-19 „nije opasan“, da su testovi „falš“ – hodaju po ulicama pozitivni, šireći virus.

Razvijenost jednog društva mjeri se time kako se odnosimo prema slabijim, ugroženim i manje fit članovima, onima kojima vanredne situacije, ali i normalno stanje stvari znače svakodnevnu borbu. Vakcinacija protiv COVID-19 je također način na koji štitimo one slabije i čin koji je u skladu s najvrjednijim postavkama humanizma.

 

 

 Još: Da li je potrebno raditi obdukcije da bi se utvrdilo da je neko preminuo od kovida?