Vijest iz marta 2017. da će mališani u Švedskoj učiti kako razlikovati lažne od pravih vijesti, odnosno vjerodostojne inoformacije od spinova, neistina i poluistina, nije pretjerano odjeknula u našem regionu. Međutim, ovaj potez švedskog ministarstva obrazovanja naišao je na pohvale širom svijeta i predstavljen je kao primjer pozitivne prakse na koju se treba ugledati. Sam projekat je dio tendencija ka poboljšavanju digitalnih kompetencija građana Kraljevine Švedske, zajedno sa programiranjem. U borbu za ovaj vid digitalnog opismenjavanja regrutovan je i švedski dječiji strip-junak, medvjedić Bamse, koji snagu dobija od čarobnog meda. Bamse je lik kreiran 1966. godine i namjena ovog stripa je od početka bila učenje kroz zabavu.
Fenomen lažnih vijesti („fake news“), žute štampe i propagande kao oblika namjernog dezinformisanja građana, širenja panike i prebacivanja težišta interesovanja publike na nešto drugo postoji prilično dugo. Međutim, sa pojavom interneta i društvenih mreža, lažne vijesti se šire mnogo brže i uzimaju veći danak. Facebook i Twitter danas služe ne samo za komunikaciju sa prijateljima, nego i kao svojevrsni skraćeni prikaz najčitanijih vijesti tog dana. Drugim riječima – društvene mreže su najmoćnije info-platforme na internetu. Fake news profitiraju na naivnosti raširenog mišljenja da su sve informacije danas na „jedan klik“ udaljene od nas, što briljantno ocrtava postmoderna doskočica „ko nema u glavi, ima u Googleu“. Uvriježen je stav da danas ne moramo znati onoliko stvari koliko smo nekada trebali znati.
Postoji jedan „žanr“ lažnih vijesti o kojem se priča manje nego što treba: lažne vijesti iz oblasti nauke, naročito medicine. Mogli bismo ove vijesti podijeliti u nekoliko podkategorija: članci koji su antinaučnog karaktera i bazično su u sukobu sa naučnim činjenicama, članci koji se djelimično baziraju na nauci, ali naučne činjenice interpretiraju ili preslobodno ili pogrešno. U te podkategorije spadaju, recimo, i portali koji promovišu alternativnu medicinu i čudesne lijekove te oni koji namjerno senzacionalistički interpretiraju vijesti.
 |
| Science magazine, jedan od pouzdanih izvora |
Neki od vodećih naučnih časopisa našli su se u lijevom gornjem kraju spomenute infografike, kao izvori čije su priče bazirane na dokazima i veoma zanimljive za čitanje. U taj dio inforgrafike ušli su Nature, New Scientist, Science, The Econonist, The Atlantic, National Geographic te Smithsonian. Izvori čije su priče bazirane na činjenicama, ali su nešto manje zanimljive ili ponekad imaju malo slobodniji stav prema činjenicama su BBC, The Guardian, Discover, Vox, Scientific American, Time, New York Times, Slate i Washington Post.
Međutim, antinaučni portali poput Natural News, Food Babe, InfoWars i Mercola, zauzeli su dno ove infografike. Pandani ovih sajtova u našem regionu bi bili Novi Svjetski Poredak, Matrix World i Dnevno.hr. Velike američke medijske kuće poput CNN i NBC nisu se na ovoj infografici pokazali kao mnogo bolji izvor informacija od, recimo Fox news, dok se The Huffington Post također našao u dnu, najvjerovatnije zbog nekoliko ideološki obojenih tekstova iz oblasti nauke, pogotovo onih vezanih za GMO, koji se nisu dovoljno naslonili na naučne činjenice.
Primjera radi, često na vijestima možemo naći tekstove koji promovišu neki sastojak iz domene alternativne medicine kao „lijek za sve“: košpice kajsije kao lijek za rak, članci o alkalizaciji organizma, čudesne gljive i biljke. Dokazi za ljekovitost većine takvih preparata su anegdotalni, a naučnih studija koje bi potvrdile ili opovrgle dejsto tih tvari nema ili su urađene na vrlo malom uzorku i nisu replicirane. Postoji niz članaka o nevjerovatnoj ljekovitosti sibirske gljive čaga, koja se može kupiti i kod nas.
Prema navodima sa jednog portala, „Najnovija istraživanja potvrđuju da je divlja sibirska čaga odlično sredstvo protiv psorijaze, artritisa i dijabetesa, prirodni borac protiv tumora, te aktivator imunog sustava.“ Već sama činjenica da jedan preparat može biti tako dobar za niz potpuno različitih oboljenja treba probuditi sumnju u vjerodostojnost podataka. I zaista, nisu pronađeni objektivni kontrolirani pokusi provedeni na ljudima o medicinskim tvrdnjama koje se vežu uz gljivu čagu i njeno djelovanje na zdravlje. Dalja istraživanja naučnih baza i stručne literature također ne daju plodove: testova o učinkovitosti čaga gljive nema. Moguće je da je ova gljiva zaista ljekovita, međutim, članak od kojeg smo krenuli tvrdi da postoje nove studije koje su dokazale djelotvornost ovog pripravka, što jednostavno, nije istina.
Niz portala je objavio tekstove o mogućnostima liječenja dijabetesa pomoću biljnih pripravaka. Međutim, niti jedan od ovih tekstova nije naglasio da ništa u prirodi ne može zamijeniti dejstvo humanog insulina te da je to praktično jedini način kontrolisanja nivoa glukoze u krvi za oboljele (osim nekoliko farmaceutskih lijekova koji nisu bazirani na insulinu). Ovakve dezinformacije su opasne iz dva razloga: pacijenti mogu uzeti potencijalno opasan preparat ili će se još dugo zavaravati da liječe i kontrolišu bolest umjesto da što prije moguće počnu sa naučno dokazanom terapijom. Još jedna opasna „terapija“ je i klistir MMS (Miracle Mineral Solution), koji je, zapravo varikina (natrijev hlorit), a nadriljekari tvrde da je to sredstvo za „liječenje“ autizma.
 |
| Natural news, jedan od najopasnijih izvora laženih vijesti i dezinformacija, stavljen je na crnu listu Googlea |
Pri čitanju članaka iz oblasti nauke treba obrati pažnju na to da li tekst generalizira zaključke studije. Recimo, ako je neka studija pokazala određeni efekat na miševima, ne mora značiti da će isti efekat biti i na ljudima ili ako je nešto testirano u kulturi stanica da će testovi na živom organizmu imati iste rezultate. Zbog toga je u tekstu potrebno to naglasiti. Također, svaki članak koji navodi neku studiju bi morao imati link za naučni rad na koji se poziva, a autori ne bi smjeli bježati od naučnih termina.Izbjegavanje naučnih termina ili neobjašnjavanje tih termina znače da je autor teksta neko ko nema obrazovanje iz oblasti nauke i nije u mogućnosti razumjeti predočene podatke. Također, u slučaju da je navedena neka studija, treba provjeriti u kojem je časopisu objavljena: radovi objavljeni u časopisima koji visoko kotiraju te imaju visok faktor utjecaja (impact factor-IF, mjera prosječne godišnje citiranosti časopisa) su relevantniji, imaju generalno bolju metodologiju te članci koji citiraju ove radove imaju i veću vjerodostojnost.
Također, treba provjeriti u kakvom je „okruženju“ dati članak: ukoliko su drugi članci na istoj stranici o teorijama zavjere, detoksikaciji, HAARP, kristalima, pričama o kemtrejlsima, aurama, iluminatima, vanzemaljcima, ogromna je vjerovatnoća da informacija koju čitate nije pouzdana. Takvi portali i blogovi često sebe opisuju kao „borce za istinu i znanje“. Također, ako se na datoj stranici nalazi mnoštvo reklama za preparate i suplemente povezane sa djelovanjem stranice (primjeri za ovaj slučaj su Mercola, Goop i Natural news) vrlo je vjerovatno kako je dati tekst tek dio propagande usmjerene na prodaju. Još jedan alarmantni znak da informacija koju čitate nije pouzdana jeste senzacionalizam okolnih tekstova, koji obiluju brutalnim događajima, opisima zločina i clickbait naslovima.
Nadalje, potrebno je provjeriti da li je autor članka stvarna osoba i ko stoji iza potpisanog imena, ako je moguće. Ako se radi o stvarnoj osobi, i ako se radi o osobi koja kredibilna za posao koji obavlja, velika je vjerovatnoća da ćete pretraživanjem imena osobe dobiti niz intervjua sa autorom, njenu/njegovu biografiju i portofolio projekata u koje je bila/bio uključen.
Također, potrebno je provjeriti datum objave teksta. Ponekad ljudi objavljuju zastarjele tekstove, čije su tvrdnje oborene ili jednostavno više nisu aktuelne. Ukoliko tekst nije u skladu sa vašim ličnim stavom, nemojte ga odbacivati a priori: čekirajte svoje vlastite stavove, usporedite ih sa objektivnim činjenicama o datoj temi, jer možda nje problem u tekstu, nego u vašoj pristrasnosti i subjektivizmu. Ukoliko možete, pitajte nekoga iz date oblasti za mišljenje i tumačenje.
