Koliko vas ovdje smatra da je nauka za štrebere? A koliko da je nauka cool?

Nauka je cool, ali ima jedan mali problem – ona nema puno dobrih PR-ova. Pogledajte oko sebe – danas svi imaju svoje PR-ove. Uskoro će i pekare na ćošku imati svog PR menadžera. U proteklih nekoliko decenija, i nauka je počela dobivati dobre PR-ove – ljude koji brinu o imidžu nauke i populariziraju je. Jedan od najpoznatijih je bio Richard Feynman, a tu je i Carl Sagan te David Attenborourgh. Danas to čine Neil DeGrass Tyson, Brian Cox, Bill Nye, Morgan Freeman, Sean Carroll, Bobak Ferdowsi (frajer koji je spustio Curiosity rover na Mars, onaj sa irokezom, „The Mohawk Guy“) – da spomenem samo neke. Neki od njih su i sami naučnici i inženjeri, a neki su glumci i zabavljači koji su shvatili kako je plemenito i važno upoznavati obične ljude sa svijetom nauke i tehnologije.

Obično se za naučnike kaže kako rade u svojim laboratorijama, uronjeni u samo svoj neki svijet, bez dodira sa realnošću. Ova slika naučnika duboko povrjeđuje sve one istinske zaljubljenike u svijet prirodnih nauka – jer kako možemo reći za naučnike da ih ne zanima ovaj svijet, ova realnost, kada su to ljudi koji čitav svoj život posvete istraživanjima svijeta oko sebe – oni nastoje shvatiti kakav je ovo svijet i zašto je upravo takav kakav je, a ne drugačiji. Nikoga više ne interesuje ovaj svijet nego naučnike.

Zašto se treba baviti naukom ili bar uložiti nešto energije kako bi se shvatili principi nekih naučnih koncepcija?

Kao prvo – sve oko nas je nauka ili je neka pojava koju nauka objašnjava. U prirodi nema misterija. Samo mi u datom trenutku nemamo dovoljno informacija i oruđa da bismo prodrijeli u suštinu nekog fenomena.

Drugo – nauka je dinamična oblast, tu se svakodnevno nešto dešava, danas nešto može biti tek novi naučni rad u hrpi naučnih radova, a već sutra će to biti dio vašeg života. Nauka nije pravo – u pravnom sistemu prođu godine i čak decenije dok se desi neka promjena, nešto novo, u nauci je tako svaki dan. Samo u proteklih par mjeseci naučnici su uznapredovali tehnikom editovanja gena, da mogu ispraviti samo jedno jedino pogrešno slovo – ako zamislimo svu našu DNK, raspoređenu u 23 para hromosoma, tj. 46 hromosoma, to je kao da imate enciklopediju od 46 tomova. I naučnici mogu naći i ispraviti jednu jedinu slovnu grešku o toj masi podataka. E, to je fascinantno. Naučnici će moći praviti genetički modificirane biljke koje će sintetizirati lijekove za rak koji su prijeko potrebni za hemoterapiju, baš kao što danas insulin za dijabetičare dobivamo od genetički modificiranog kvasca ili bakterija. Dobivamo nove materijale – poput grafena, koji nije ništa drugo nego ugljik u malo drugačijem rasporedu atoma. Kažemo da je grafen alotropska varijanta ugljika.

U Velikom hadronskom sudaraču, istom onom koji je otkrio i potvrdio postojanje Higgsovog bozona,  zabilježene su neke sitne anomalije koje se stalno ponavljaju – naučnici vjeruju da je to početak jedne nove fizike – fizike koja proširuje Standardni model čestica, koji je do današnjeg dana dogma fizike čestica. Ipak, prije nekoliko decenija je srušena i Centralna dogma molekularne biologije – da se genetička informacija može prepisivati isključivo da DNK na RNK, a sa RNK da se translatira na proteine – jer su otkriveni retrovirusi.

Ovom prilikom vas molim da nikad, ali nikad ne govorite „de-en-a“- naš termin je dezoksiribonukleinska kiselina i skraćenica je DNK. Možete reći bilo di-en-ei, prema engleskom spellingu ili deenka, ali niako de-en-a.

Image: Nature Storify

Kao što otkriće retrovirusa nije srušilo Centralnu dogmu, tako ni potencijalno otkriće supersimetrije i dodatnih dimenzija neće srušiti Standardni model, nego će ga proširiti. Nadamo se da će naučnici shvatiti porijeklo gravitacije – jedne od četiri velike sile prirode (ostale su elektromagnetna sila te slaba i jaka nuklearna sila). Ako vas vaši nastavnici upitaju „Šta je gravitacija“, možete im slobodno reći kako ni naučnici ne znaju. Ipak, nemojte ni mene ni naučnike kriviti ako dobijete keca jer niste znali reći ni ono što se dosad zna o gravitaciji – onu čuvenu formulu G=gm i koliko iznosi gravitaciono ubrzanje.

Ove godine obilježavamo i 100 godina od publikovanja Einsteinove Opšte teorije relativiteta. Nakon što je 1905. objavio Specijalnu teoriju relativiteta, Einstein se dugih deset godina mučio da shvati i opiše neke probleme koje je Specijalna teorija predvidjela. Na kraju je opisao gravitaciju kao integralni dio svemira, silu koja stvara distorziju prostora i vremena.

Prije izvjesnog vremena, po fejsbucima, tviterima, instagramima, pinterestima se vrtila slika „svemirskog smajlija“ – nasmijanog lica u svemiru. Dakako, ovo ne postoji. I postoji. To je posljedica gravitacijskih leća, fenomena kojeg je Einstein predvidio u svojoj Opštoj teoriji.
Kada sam već spomenula sve ove društvene mreže, trebamo imati na umu da nam za tvitanje, lajkanje, pinovanje, šerovanje, frendovanje, heštegovanje treba kompjuter ili smartphone.

Taj isti smartphone (ali i tableti i kompjuteri) u sebi ima oko 60 različitih elemenata Periodnog sistema, uključujući zlato, srebro te nekoliko vrlo rijetkih metala. Sve negdje do sredine 20.-tog vijeka svega oko 15 elemenata Periodnog sistema je bilo u praktičnoj upotrebi. Bilo bi dobro da svi naučimo da ne bacamo stare mobilne uređaje i kompjutere, već da ih recikliramo, jer zalihe ovih metala u prirodi nisu neograničene. Naravno – ne zaboravimo da nauci dugujemo i Internet.

Međutim, upravo zbog toga što postoje smartfonovi sa touchscreenovima i internet, mi olako zaboravljamo činjenicu da postoje izumi koji mnogo više utječu na kvalitet naših života nego što su to smartfonovi. Recimo, motori i generatori – izumi koji počivaju na postojanju elektromagnetne sile i čiji je tvorac bio Michael Faraday. Osim toga što je bio izumitelj, Faraday je jedno vrijeme bio i predsjednik Royal Institute – koja je uz Royal Society jedna od najstarijih naučno-istraživačkih institucija na svijetu. Faraday, koji je inače bio skromnih korijena – potjecao je iz siromašne porodice, ali se svojim talentom i trudom izborio da dođe na prestižnu poziciju, je začetnik nastojanja da se nauka popularizira i da se običan narod upozna sa blagodetima koje naučna dostignuća donose. Faraday je razotkrivao mađioničarske trikove koju su ljudi shvatali kao nešto nadnaravno te pokazivao kako nauka može biti korisna.

Jedno drugo dostignuće nauke – vakcinu – danas gotovo i ne doživljavamo kao nešto neobično – samo kao pomalo neprijatno iskustvo. Ipak, vakcine spašavaju milione – od prve vakcine protiv boginja  Edwarda Jennera, preko vakcine protiv bjesnila Louisa Pasteura, do savremenih vakcina – jedna od posljednih je vakcina protiv ebole koja upravo u trenutku dok ovo pričam prolazi zadnje stepene kliničkih ispitivanja.

Otkriće kako se određeni dijelovi DNK (STR lokusi) mogu iskoristiti u forenzici, olakšala je rad kriminolozima, a to otkriće, opet, ne bi bilo moguće bez otkrića strukture DNK, što dugujemo onim mangupima Jamesu Watsonu, Francisu Cricku, a oni to otkriće duguju radu Rosalind Franklin.

Postoji još jedan razlog zbog kojeg bismo se svi trebali zanimati za nauku – bez obzira da li je odaberemo kao životni poziv ili ne: ako poznajemo temeljne principe nauke, niko nas ne može praviti budalama – prodavati nam nadrilijekove koji nisu ništa drugo do obična voda, niko nas ne može ubijediti da su vakcine propisane i obavezne zakonom leglo zla i da neke „zle“ antene upravljaju sudbinama.

Nauka nas uči logičnom i kvalitetnom razmišljanju – nečemu što u eri teorija zavjere, pseudonauke, astropsihologije, iracionalnosti i paranoje postaje rijetkost i pravo blago.

Morate shvatiti kako postoje tri načina da se razmišlja – bilo kako, kreativno i logično. Logično razmišljanje možda nekad i nije najkreativnije, ali uvijek čvrsto stoji na nogama. U eri gdje sve manje ljudi misli logično, logično, racionalno razmišljanje, utemeljeno na činjenicama – razmišljanje na kojem počiva nauka – zapravo je najkreativnije razmišljanje.