Vrijeme novogodišnjih praznika, te oba Božića je vrijeme koje nosi radost, pogotovo za najmlađe. Jedna tradicija je gotovo neizostavna – novogodišnja jelka.

Naravno, to može biti i smrča, a ponegdje ovo drvce nazivaju i borom, no ipak je rijetkost da se kiti bor. Jelu i smrču možete lako razlikovati – jela (Abies alba) ima manje bodljikave, pljosnate iglice, s malim “u” na vrhu, dok smrča (Picea abies) starno bocka.

E, šta je bolje uraditi – imati pravu ili plastičnu jelku? Prvo su nas učili da nikako nije dobro imati pravu jelku, jer time nestaje drveće iz prirode i uništavamo ekosisteme, što je sasvim tačno. Zato smo počeli s kupovinom plastičnih jelki.

One imaju prednost što su dugotrajne, i što im se iglice ne osipaju. Ali, realno, jedna jelka dojadi i ofuca se, nikada se ne stane na jednoj plastičnog jelci, nego hoćemo veću, pa se to sve na kraju svede na bacanje stare plastične jelke i kupovinu nove. Ovo nikako nije održivo: time doprinosimo problemu plastičnog otpada, koji se teško i sporo razlaže, a i kada se razloži, dobar dio toga postane mikroplastika, koja je po okoliš još gora.

Naravno ako jedna plastična jelka traje više sezona, onda ni upotreba plastičnih jelki nije “grešna”. 

No, zaista je ružno i tužno kupiti posječeno drvo koje će imati neku svoju ukrasnu funkciju 20-tak dana, a onda će biti bačeno na smetljište. Ne zaboravite – truljenje pravog drveta oslobađa emisije ugljičnog dioksida i osim što doprinosite deforestaciji, time doprinosite i povećanju CO2 u atmosferi. Čak i ako je drvce iz rasadnika, tom drvetu je trebalo nekoliko godina da poraste do željene veličine, u sebe je ugradilo dosta ugljika i da – živo je, zašto ga ubijati?

Najbolji izbor bi bio da se kupi prava, živa novogodišnja jelka (ili smrča) u saksiji, iz rasadnika, naravno nikako da se čupa iz prirode. Potom se takva jelka može negdje zasaditi, naravno, ili u baštu privatne kuće ili u ekosistem kojem pripada  – crnogoričnu ili miješanu šumu. Eh sad bi i to imalo svoje mane – ako u šumu vratimo neku stranu vrstu jelke, koja ne pripada našem području, postoji teoretska mogućnost da ona ugrozi autohtono drveće i ekosisteme. No, ako ikako imate mogućnost da je zasadite u svojoj bašti, to bi bilo super. I da – birajte onda “obične”, domaće vrste, a ne neke neobične kultivare. 

 

 

Još: Miris Nove godine