Evo još jedne naučnice za koju vjerovatno niste znali. Marian Koshland je američka imunologinja koja je otkrila da razlike u aminokiselinskom sastavu antitijela objašnjavaju efikasnost i djelotvornost kojom se bore protiv velikog broja stranih napadača.

Marian Elliott “Bunny” Koshland je rođena 25. oktobra 1921. u mjestu New Haven u saveznoj državi Connecticut. Kako je pričala u svojim memoarima, postala je imunologinja pukom slučajnošću. Kada je imala oko 4 godine, njen brat je dobio tifus, pa su roditelji bili s njim u bolnici uglavnom, a njen “odgoj” preuzele su malo starije djevojčice iz komšiluka koje su je podučavale svačemu – riječima i računanju. Inače, kao curica, bila je malo tomboy, družila se s dječacima i radila neke stvari koje su atipične za curice recimo igrala se sa zmijama. Jednom se usudila da uzme u ruke veliku bou, a kao nagradu za to dobila je konzervu mesa zvečarka. Wow, koja cura!

Samo da se zna njen brat je preživio, iako su mislili da neće.

“Moj se brat konačno oporavio od trbušnog tifusa, ali njegov je imunološki sustav bio toliko oslabljen da je odmah podlegao svim poznatim dječjim bolestima. Kao posljedica toga, bila sam godinu dana u karanteni kod kuće, a moj otac preuzeo je moje obrazovanje. Kad mi je konačno bilo dopušteno da idem u školu, bilo je jasno da su me podučavanje djevojaka i mog oca stavili ispred mojih vršnjaka, a to je poduprlo moje uvjerenje da je učenje jedina stvar u kojoj sam bila dobra”, napisala je u memoarima.

Marian je pohađala koledž Vassar u New Yorku i diplomirala bakteriologiju 1942. godine. Zatim je pohađala Univerzitet u Chicagu, gdje je stekla diplomu M.S. Doktorirala je bakteriologiju 1943. U Chicagu je radila na smanjenju širenja respiratornih bolesti i bila članica istraživačkog tima koji je razvio vakcinu protiv kolere u toku Drugog svjetskog rata.

Tokom Drugog svjetskog rata, njen poslijediplomski studij uključivao ne samo rad na koleri, nego i  pomoć u projektima borbe protiv širenja patogena koji se prenose zrakom u vojnim kampovima.

U ranim 1950-ima, Marian Koshland je demonstrirala molekularne razlike između serumskih i izlučenih antitijela. Do 1960-ih je svoju pozornost usmjerila na porijeklo specifičnosti antitijela. Ona je analizirala poliklonska antitijela usmjerena protiv dva različita haptena, i na temelju iznimno pažljivih analiza sastava aminokiselina, uvjerljivo pokazala da ta antitijela imaju različite sastave aminokiselina i da se razlikuju u svojim osobinama. Ti su podaci imali dubok efekat na teorije o razumijevanju antitijela.

Legenda kaže da je na godišnjem sastanku Američke udruge za imunologiju, gdje je prvi put predstavila svoje podatke, njen govor dočekan ovacijama.

Godine 1970. postala je profesorica mikrobiologije i imunologije, nakon čega je otkrila lanac J ( to je jedan dio antitijela). Godine 1991. s kolegama je identifikovala specijalizirani unutarćelijski put koji prenosi antitijela u krvotok, omogućujući umnožavanje B ćelija, bitnih u borbi protiv infekcije.

Preminula je 28. oktobra 1997. od raka pluća.