Nakon kloniranja, stigli i prvi CRISPR konji za polo

Vlasnik ergele se obratio klasičnom genetičaru, hemičaru, bioinženjeru i fizičaru sa molbom da mu predlože na koji način može uzgojiti kvalitetna grla koja će pobjeđivati. Kaže klasični genetičar: “Odaberite kobile i pastuhe koji su imali najbolje rezultate u proteklom periodu, pa ih parite. Onda ukrštajte njihove potomke i tako ćete za koju deceniju imati odlična grla koja će pobjeđivati.”

Ovo se vlasniku ergele učinio kao dugotrajan i neisplativ postupak, pa pita hemičara šta on može učiniti.

Hemičar odgovara: “Mogu konju dati miks hormona, vitamina i još nekih sredstava, ali ne garantujem da su ta sredstva dozvoljena.”

Vlasnik slegne ramenima, odbaci tu ideju i obrati se bioinženjeru.

Bioinžiner ima spreman odgovor: “Ja mogu klonirati vašeg najbržeg konja i time ćemo riješiti problem, imaćete konja čim tako rođeno ždrijebe naraste.”

Međutim, i to je za vlasnika previše vremena, pa pogleda u fizičara i upita ga: “Imate li vi neki brži način?”

Fizičar: “Da, možete takvog konja dobiti odmah!”

Vlasnik se oduševi i upita koja je njegova metoda.

Fizičar: “Kao prvo, zamislite da je konj savršeno sferno tijelo…”

Dakle, od svih metoda spomenutih u vicu, metode klasične i moderne genetike su najizvedivije ko želi konja za polo. Naime, klasične utrke i show-jumping ne dozvoljavaju kloniranje, dok je, za neko čudo, u polu kloniranje dozvoljeno. Adolfo Cambiaso je prvi A-list igrač pola koji je odlučio da jaše na kloniranim grlima. On je jedan od najboljih polo igrača na svijetu i prvi je popularizirao polo sa kloniranim konjima.  Prihvatio je saradnju sa kompanijom Crestview Genetics, koju posjeduje Alan Meeker, polo igrač koji je zaradio bogatstvo na nafti i prirodnom gasu te je odlučio višak profita investirati u stvaranje kompanije koja klonira konje za polo. Prvi klonirani konj je rođen 2003. godine.

Inače, Argentina se smatra jednom od top zemalja za polo.

Neki tvrde da je za polo potreban i dobar jahač i dobar konj, dok sam Cambiaso kaže kako je u polu 80% uspjeha dobar konj.  Svih šest kloniranih grla u slučaju Cambiasa su klonirana od jedne kobile.

A dobar konj za polo se ne nalazi baš tako lako. Crestview Genetics je od 2009. do danas klonirala oko 200 grla. U početku, Meeker je bio upozoren kako epigenetičke promjene uslovljavaju da klonovi ne predstavljaju baš potpuno iste jedinke. Naime, poučeni slučajem ovce Dolly, koja je živjela znatno kraće nego “original”, naučnici su zaključili da pri kloniranju dolazi do nekih promjene koje se odražavaju na fenotip klona. Međutim, kada su klonirane Dollyne sestre, ovaj zaključak je poljuljan jer ove životinje nisu dobile zdravstvene probleme kakve je imala sirota Dolly.

Kriticizam koji je prstom upirao u korištenje kloniranih konja u polu uglavnom se odnosio na sumnje kako ovi konji neće biti istih sposobnosti kao konji od kojih su klonirani, međutim Cambiasova pobjeda je, bar na neko vrijeme, ušutkala kritiku.

Druga kritika upotrebe klonova se odnosi na to da se kloniranjem ne poboljšava genetički materijal, ne dolazi do rekombinacije gena i loza se ne poboljšava. Međutim, polo je zaista igra u kojoj se “konj koji dobija ne mijenja”. Ovo je stara izreka koju je upotreba metode kloniranja u konjogojstvu dovela do krajnje granice. Igračima i vlasnicima konja se ova ideja sviđa jer im kloniranje omogućava da od konja za kojeg već znaju da je talentovan, dobar konj za igru, izvuku maksimum tako što neće vrijeme trošiti na pronalaženje talentovanih konja, nego će energiju usmjeriti na to da klonirani konj ima najbolje uslove za vježbu i uzgoj.

Također, ovo pruža i neke mogućnosti u sferi tradicionalnog konjogojstva jer je moguće dobiti više kvalitetnih kobila putem kloniranja, a zatim ih pariti sa kvalitetnim, nekloniranim pastuvima.

Za Meekera i Cambiasa, pobjeda na ovoj utakmici je empirijski dokaz jednog koncepta. Za svijet, kao što je naša zemlja u kojoj se polo ne igra, uglavnom samo jedna zanimljivost. Za nauku, to je više nego dokaz koncepta – to je dokaz da je Dolly bila izuzetak, a da kloniranje ne vuče nužno za sobom loše promjene.

Kloniranje konja se toliko raširilo u Argentini da ovo nije više jedina kompanija koja se bavi time.

Na prvi pogled izgledaju kao obična ždrebad: mirna, smeđe boje s bijelim šarama na licu, zadovoljna dok pasu lucerku na ograđenom imanju u provinciji Buenos Aires. Ali ovih pet ždrijebadi starih deset mjeseci ušlo je u historiju – oni su prvi genetički uređeni konji na svijetu.

Kreirala ih je argentinska kompanija Kheiron Biotech, specijalizirana za već spomenuto kloniranje konja. Riječ je o klonovima jednog šampionskog konja po imenu Polo Pureza, s jednom izmjenom u DNK napravljenom pomoću CRISPR tehnologije. Cilj je bio smanjiti djelovanje gena miostatina, koji prirodno ograničava rast mišića, kako bi se povećala mišićna masa i eksplozivna brzina – osobine presudne u polo sportu.

Kada je klon Cambiasovog cijenjenog Cuartetere prodan na aukciji 2010. za 800.000 dolara, taj je iznos privukao pozornost Vichere, tadašnjeg doktoranda biotehnologije. Vichera je sljedeće godine, uz podršku poslovnog čovjeka Daniela Sammartina, suosnovao Kheiron. Njihov prvi klonirani konj rođen je 2013. godine. Onda je kompanija krenula korak dalje – u editovanje genoma kada je CRISPR tehnologija prije koju godinu postala široko dostupna.

Za razliku od kloniranja, koje proizvodi identičnu kopiju, CRISPR djeluje poput „genetičkih makaza“, omogućavajući precizno mijenjanje DNK. Dakle, u ovom slučaju, primijenjene su i jedna i druga metoda.

Ipak, dok je Argentina već godinama otvorena za korištenje reproduktivnih tehnologija poput kloniranja, kada je riječ o genetički uređivanim životinjama – pravila su stroža. Argentinsko udruženje za uzgoj i Polo asocijacija zabranili su sudjelovanje ovih konja u takmičenjima, ističući da bi uvođenje takve tehnologije moglo ugroziti integritet sporta.

Neki uzgajivači priznaju da kloniranje može pomoći u očuvanju vrhunskih krvnih linija, ali smatraju da genetičko uređivanje prelazi granicu i prijeti njihovom poslu. Osim toga, ostaje otvoreno pitanje kako bi se eventualne zabrane mogle provoditi u praksi, budući da argentinski propisi ne prave jasnu razliku između kloniranih, genetički uređivanih i tradicionalno uzgojenih konja.

Neki uzgajivači smatraju ne samo da je problem prijetnja za uzgoj, nego da ovo uništava i čari uzgajanja – promišljanja o tome koja grla treba pariti, spajati linije.