U novoj sezoni i epizodi podkasta Nauka govori, Nedim Sladić, magistar meteorologije i klimatologije, govori o utjecaju klimatskih promjena na čovječanstvo, poplavama i tome kako smo mi u mnogome krivi za situaciju u kojoj smo se našli, o tome kako u poplavama nije došla voda do kuće, nego “kuća do vode”, jer se gradilo neplanski, o tome kako je su nam skijališta ugrožena i da je sve manje šanse za skijanje ispod 2000m. Sadržaj je podržan kroz projekt #SustainMedia s Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit – GIZ.
Nauka govori podkast je dostupan na platformama:
Youtube: https://bit.ly/naukagovori-podcast-youtube
Spotify: https://bit.ly/naukagovori_spotify
RadioPublic: https://bit.ly/radiopublic_naukagovori
Apple Podcast: https://bit.ly/applepodcast_naukagovori
Castbox: https://bit.ly/castbox_PNG
Facebook: https://bit.ly/FB_PNG_PL
Jelena: Nivo naučne i medijske pismenosti u regionu Zapadnog Balkana, ali i šire i globalno, treba unapređivati. Zato Nauka govori glasno, nova sezona podkasta Nauka govori namijenjena je prije svega generacijama zoomera, milenijalcima, ali i generaciji alfa, koja se sve više i više uključuje, ali i našim dragim boomerima i generaciji X za informisanije učešće u demokratskim procesima i da bolje razumiju ulogu nauke u tome. Ljudi na našim prostorima se ne uzbuđuju previše pričamo o klimatskim promjenama. Naši ljudi vole da im je toplo. Kako nailazi toplije vrijeme usljed klimatskih promjena, njima se to sviđa. Međutim, ničeg previše nije dobro. Sa klimatskim promjenama dolazi i globalno zagrijavanje, a sa njime čak i neke vrlo neugodne stvari, poput ekstremnih vremenskih uslova, superćelijskih oluja kojima smo svjedočili prošle godine i koje su bile izuzetno neugodne i opasne. Međutim, neke projekcije govore da će hrana poskupljivati upravo zbog klimatskih promjena za čak 3,2%, a da će doći do pada globalnog prihoda za jednu petinu. Šta da radimo? Kako da se prilagodimo klimatskim promjenama? O klimi, klimatskim promjenama i nepravdi koja dolazi sa klimatskim promjenama, razgovaramo sa Nedimom Sladićem, magistrom meteorologije i klimatologije. Nedime, dobrodošao.
Nedim: Jelena, bolje vas našao. Hvala na pozivu.
0/01/21
Jelena: Ja ću reći jednu stvar. Mi smo nedavno bili na jednoj konferenciji o klimatskim promjenama i izvještavanju o klimatskim promjenama, i doživjeli smo jednu anegdoticu, da kažem, na graničnom prijelazu Bosne i Hercegovine i Srbije. Kad smo išli iz Bosne u Srbiju, kad smo dali naše lične dokumente, graničar je samo rekao gdje vam je taj Sladić? Daj ga vamo! I pitao te za… šta može sijati? Što je ono još pitao?
Nedim Sladić: Da, u čemu će uopšte sijati i da li uopšte mu se isplati sada sijati s obzirom na to da kada smo mi išli, bilo je gotovo 30°C. To je bilo sredinom aprila mjeseca, znači malo prije sredine aprila mjeseca, tako da, pitanje mu je bilo definitivno na mjestu i sjećam se da smo govorili da dolazi zahlađenje, da će biti mogućnost snijega, da će doći do osjetnijeg pada temperature zraka… Ali, u suštini smo mu rekli da ne sije iz razloga što zaista vidjeli smo koliko je izražen pad temperature zraka bio u tom periodu i možemo reći jedan od oštrijih u zadnjih 15-20 godina.
Jelena: I da, to nije kraj priče, kad smo se vraćali iz Srbije opet na graničnom prijelazu, ista situacija, otprilike, drugi graničar je samo rekao „Daj mi Sladića!“. Dakle, toliko si popularan, a ovom prilikom veliki pozdrav za Graničnu službu Bosne i Hercegovine. Ne dirajte nam Sladića i nemojte nas prepadati. Ali hajmo sad pričati o stvarno nekim ozbiljnim stvarima koje se neozbiljno doživljavaju u cijelom regionu, ne samo u BiH, a što je možda uzrokovano i nedovoljnom u naučnom pismenošću naših ljudi. Mislim da svi moramo shvatiti da te klimatske promjene na nas duboko utječu i da su u pitanju neke vrlo esencijalne stvari poput hrane i poput toga da će nam hrana biti skuplja baš zbog klimatskih promjena. Šta se predviđa i kako o klimatskim promjenama govoriti tako da se ljudi okrenu i shvate već jednom da iako je Bosna mala, ima svoje emisije i da mi moramo učestvovati u čitavom procesu mitigacije i smanjenja emisija koje uzrokuju klimatske promjene?
Nedim: Prije svega trebamo reći da klimatske promjene nisu problem koji se pojavio preko noći ili nije “pojavljen” 27. aprila ili 15. aprila 2022., nego taj problem postoji već dugi niz godina. Govorimo o dalekoj prošlosti. Dakle, klimatske promjene su nešto sa čime se čovječanstvo suočavalo. Postojale su, postoje i neminovno postojaće. E sada, mi trebamo da naznačimo dvije razlike. Prva razlika je, kada govorimo o klimatskim promjenama, ne možemo svaku ekstremnu vremensku pojavu vezivati za klimatske promjene. Zašto? Razlog tome jeste tzv. prirodna varijabilnost. Prirodna varijabilnost znači određene cikluse. I to na taj način da znamo da, otprilike, prateći klimu na duži niz godina, poželjno je da taj niz bude što veći, u ovom slučaju 50 i više godina, kako bismo mogli utvrditi neku, dakle, tu varijabilnost, odnosno te promjene kada dolaze ciklično topliji i hladniji period, odnosno toplije, hladnije godine, također sušnije, kišnije, retrospektivno. I možemo onda govoriti otprilike da u tom nekom nizu kada klima, da kažemo, je bez nekih značajnijih promjena onda možemo otprilike i sam očekivati da ako jedne godine je bila suša druge će biti poplava i tako dalje i tako redom. Međutim, sada kako povećavamo određene koncentracije stakleničkih gasova u prvom redu CO2, i potom je evo i zadnjih godina i metan koji se oslobađa zahvaljujući topljenju lednika. Mi definitivno doprinosimo da se taj pokrivač stakleničkih gasova podebljava i bukvalno se ponaša kao jedna deka ispod koje nam je mnogo toplije. E sada, gdje još pravimo najčešće zabludu jeste kada kažemo pa nije CO2 glavni kontributor, on utiče u 0,04%. Da, to je istina da je 0,04%, ali ono što je važno istaknuti u svemu tome jeste da CO2 ima nemjerljivo veću apsorpciju toplotne energije u odnosu na druge stakleničke gasove. I to je zapravo pokazatelj zašto mi uzimamo određeni predindustrijski period u komparaciji sa svim ostalim događajama koji se dešavaju u današnjici.
0/05/59
Jelena: Zapravo tek od industrijske revolucije koja ćemo reći da se desila negdje sredinom 19. vijeka je došlo do jačih emisija ugljičnog dioksida iz fosilnih goriva. Tada u to doba više je možda iz uglja, danas je to više iz nafte i zato nam je čitava ta tranzicija da manje koristimo, da prestanemo koristiti ta fosilna gorila, naftu i ugalj za dobivanje energije, time povećavamo, zapravo tu deku podebljavamo da nam bude toplije. Dakle, to s jedne strane jeste dobro što imamo ugljičnog dioksida u atmosferi naše Zemlje. Inače bismo imali ledeno doba, ne bismo mogli… Ali ničeg previše, kao što stalno naglašavamo, ničeg previše ne valja.
Nedim: Naravno, ničeg previše ne valja jer da nemamo stakleničkih gasova život na planeti Zemlji ne bi bio moguć. Temperatura zračenja, znači tzv. bolometrijska temperatura u takvim okolnostima kada bi direktno ovisilo o Sunčevom zračenju na planeti Zemlji bi bila 255 K, odnosno minus 17o C. E sad, minus 11.5, tačnije. E sada, da li je to održivo za život? Ne. Šta bi to značilo? Suh je zrak, zato što hladan zrak je obično onaj suhi zrak koji se kompresuje pri podlozi. Znači da bi atmosfera bila bez ikakvih poremećaja. stabilna i naravno takva je nemoguća za život. Ne bi bilo biosfere, a biosfera je preduvjet da imamo upravo života na planeti Zemlji. Ovako, kada govorimo o 200-300 ppm za CO2 mi govorimo da su to neki optimalni uslovi, ali u zadnjih 40-50 godina sa većom emisijom stakleničkih gasova i većim oslobađanjem CO2 mi dolazimo do toga da ta granica je sada 427 što već polako se približava u onoj granici od 430 za koju se smatra da je to granica koja odgovara globalnoj temperaturi od 1,5°C.
0/07/52
Jelena: To je ono što je zapravo Pariški sporazum, a prije toga i Kopenhagenški pokušao da nekako smanji, ali nešto nam slabo ide. Međutim, to svo zagrijavanje planete zbog povećanja koncentracije ugljičnog dioksida, ali i drugih stakleničkih plinova, poput metana i vodene pare, koji su kao što si ti rekao možda manje bitni, najbitniji nam je CO2, dovodi do nekih promjena i dovodi do ogromnih socijalnih problema. Vidimo recimo, migracije ljudi koji prosto bježe od krajeva u kojima više ne mogu živjeti, očekujemo poskupljenje hrane. A svake godine vidimo već da ono što ljudi primjećuju da više tih deset maraka kad odeš na pijacu nije isto kao deset maraka prije deset godina i sad. Znači, ljudi to osjete, ali ne povezuju nekako s klimatskim promjenama. Smanjuje se i ekološka usluga ekosistema, zatim, utjecaj na zdravlje. Vidimo da, recimo, stariji ljudi, trudnice, teže podnose te toplinske valove. A imamo i problem i čitavih zemalja i u nekim slučajima gradova koji će nestati. Neki će se gradovi morati seliti a neke će zemlje morati razmisliti šta da rade. Pa je tako, ja mislim da je na jednoj konferenciji predsjednik Maldiva bukvalno plakao pred UN-om da mu spasu njegovu zemlju koja je prva na udaru klimatskih promjena.
Nedim: Tako je. I faktički gledano toplotni stres koji se povećava prema zadnjem kopernikusovom izvještaju pokazuje koliko smo mi ranjivi kada je u pitanju povećanje globalne temperature zraka, jer u toplijoj atmosferi, odnosno u toplijoj klimi, imamo više prostora za toplotne ekstreme. To je bukvalno kao da guramo vagone u kojima imamo ugalj ili neku drugu supstancu i oni su teži, hajde kažemo, u jednoj su koheziji, pa se mogu i lakše gurati u tom smislu da su čvršći, tako da ne dozvoljavaju guranje te krive. Ako zamislimo jednu brojevnu pravu gdje imamo te vagone koji su napunjeni, naravno da će se malo, hajde kažemo, biti tješnji i da neće biti baš tako prostora da se oni guraju. Međutim, ako poispadaju i određene komponente onda znamo da idemo u tom smjeru, da pomijeramo tu krivu ka desno zato što se vagoni brže kreću. Nemaju, dakle, tu težinu otpora koju bi mogao to podnijeti. Naravno, onda otvaramo put prosto tim toplotnim ekstremima. Dakle, pokušavamo dati jednu analogiju svemu tome kako bi se moglo približiti…
0/10/22
Jelena: Pretis lonac pod pritiskom i sve više i više…
Nedim: Apsolutno, još bolji možda primjer. Ali ovo za Maldive je jako interesantno s obzirom na to da mi se sjećamo da je pokušana ekspedicija na jednom od kopova, dakle na samitu za klimatske promjene kada su bukvalno održali sjednicu pod vodom. Kako bi dali na značaju da zapravo je to ono što čeka Maldive kojima neminovno slijedi usljed porasta globalne temperatue a samim tim i podizanjem nivoa mora, njihov nestanak. Dakle, ja sam imao priliku, eto, da obiđem Maldive 2019. godine, pred sami početak pandemije koronavirusa, i sjećam se da sam pričao sa čovjekom kojem sam prvo pitanje postavio kada smo već imali malo veći razgovor, kuda planirate da idete ukoliko dođemo do situacije da više ne možemo da živimo na Maleu, odnosno u glavnom gradu, s obzirom da je on na najvećoj tački od svih ostalih malih atola, oni su rekli morat ćemo bježati najvjerovatnije u Maleziju ili negdje prema Indokini. Što, na kraju krajeva, i ima smisla s obzirom na to da Maldivi i Indonezija su područja koja definitivno dolaze u tu situaciju, da njima prvo dolazi taj nestanak, odnosno da gube svoje tlo…
Jelena: Ko će ih primiti, izbjeglice…?
Nedim: Dakle, dolazimo do novih migracija. Odnosno sad imamo migracije uzrokovane ratnim dejstvima ili nekim drugim faktorima, a sad dolazimo u situaciju da imamo migracije uvjetovane klimatskim promjenama. E te migracije mogu imati net pozitivni ili net negativni učinak. U ovom slučaju svakako net negativni učinak s obzirom na to da treba svrstati određene kategorije: gdje će biti smještene? Kako će se…
Jelena: Mora neko odvojiti svoju zemlju da da nekom drugom nauštrb svega… teško da je neko spreman…
Nedim: Apsolutno! I koliko će to utjecati na BDP, koliko će utjecati to na rast same države? I da ne govorimo o tome koliko to može imati implikacije na jezičnom području s obzirom na to da, zamislite, kada odete u drugu zemlju a ne znate taj jezik onda morate doći u situaciju ponovo učite jezik, što na neki način bukvalno se osjećate kao bez kučeta i bez mačeta. Bukvalno nemate svoju kuću, kuća vam je otišla. Bukvalno vam je izgorila kuća i vi ste sada došli u situaciju da tražite alternative. E da se to ne bi desilo, Indonežani su pokrenuli 2019. godine proces seljenja Džakarte upravo na istočni dio Bornea, prema prašumi gdje je veća nadmorska visina, jer su utvrdili da grad koji je na 20 kilometara nadmorske visine je već na 40% teritorija potonuo, već polako tone. I oni su već tada, 2019. godine, rekli da u narednih 5 godina imamo planove za seljenje Džakarte prema novom glavnom gradu. I faktički evo sad vidimo to u zadnjim izvještajima, u zadnjim medijima, da upravo se to i spominje.
0/13/34
Jelena: Koja su to ulaganja, znači ti da bi spasio svoje stanovništvo zbog nečega što se dešava, ogromno, moraš uložiti i u izgradnju infrastrukture, i čitav novi grad napraviti, nove poslove i sve to.
Nedim: Apsolutno!
Jelena: Ali ono što naši ljudi nekako, kada im pričamo ove globalne priče, šta se dešava u Južnoj Americi, na globalnom jugu uopšte, malo su nam gluhi. Nego, šta nam se dešava na Balkanu? Imali smo te poplave stravične 2014. Da li se mogu povezati s klimatskim promjenama? Imali smo te superćelijske oluje i kako će izgledati slika Balkana u narednom periodu ukoliko se nastavi ovaj trend. Znači, koliko će nas pogoditi socijalno i ekonomski to što nam slijedi, očigledno?
Nedim: Dakle, one projekcije koje non-stop čitamo u IPCC izveštajima od 2007. godine, pa potom u revidiranoj verziji 2013. te još jednoj, do sada najopsežnijoj, verziji na oko 2500 stranica od 2021. godine upućuju na neminovnu činjenicu a to je da balkansko poluostrvo, odnosno mediteranska regija koja uključuje i Bosnu i Hercegovinu, zajedno s indijskim kontinentom, se najbrže zagrijava od ostatka planete Zemlje. Možda će ljudi reći to nužno ne zvuči loše s obzirom na to da će nam biti toplije, manje ćemo trošiti za zagrijavanje i tako dalje i tako redom.
Jelena: Ali ćemo trošiti više za hlađenje.
Nedim: Ali da ćemo trošti više za hlađenje, ali sada dolazimo do jedne evidentne činjenice da ne razmišljamo o tome da već naša ovako vruća ljeta će postati još toplija, sa mnogo većim brojem vrelih dana nego je to uobičajeno. Jer možda najbolji pokazatelj je vidjeti da se frekvencija vrelih dana udvostručila na području grada Sarajeva, odnosno skoro utrostručila. U periodu ’61.-’90. dakle, kada govorimo sa tog aspekta, Svaki sedmi dan u sezoni juni, juli, avgust koji se uzma kao klimatološko ljeto je imalo temperaturu zraka koja je u Sarajevu prelazila 30°C. To je tzv. kategorija vreloga dana. Tada je prosječni broj vrelih dana u Sarajevu iznosio 12. Od 1981. do 2010. kada se radila nova revizija dakle klimatskog niza, s obzirom da se na svakih 30 godina updateira klimatski niz kako bi se mogle utvrditi određene promjene u sezonskim godišnjim dobima, dovedeno je do toga da je prosječni broj vrelih dana u Sarajevu porastao na 24.
0/16/02
Jelena: Znači ‘ajmo: znači 12 rekli smo, da ponovimo da ljudi dobro upamte. Dakle 12, a sad je 24 dakle duplo više vrelih dana i vrelih noći.
Nedim: A ’91.-2020. nam govori podatak o 29,2. Dakle, došli smo do toga da smo bukvalno imali eventualno 3 dana u jednom mjesecu, a danas nam je svaki 3. dan u granici vreloga dana. Dakle, vidimo koliko se otvara sada prostor za te izrazito tople ekstreme. Razlog tome jeste što se i Afrika pomijera prema nama svake godine po 5 mm. A s druge strane i utjecaj koji se vežu za abnomalno, odnosno, jače zagrijavanje nego je to uobičajeno. Naime, razlog tome jeste što topljenjem lednika smanjujemo temperaturnu razliku. Smanjenje temperaturne razlike dovodi do toga da veća količina toplotne energije dolazi iz područja tropskih krajeva. A s obzirom na to da topimo lednike i da se bura bukvalno ponaša kao crne podloge, a apsorpcija je vrlo jaka, odnosno upija se sva ta toplotna energija. Smanjenje te termičke razlike između sjevera i juga dovodi do toga da naši vremenski sistemi, odnosno polja vedrine i polja oblačnosti, budu često u zastoju. Drugim riječima, sporo su pokretljivi. Da bi se pokrenuo određeni sistem, treba mu turbulencija. Dakle, turbulencija se stvara u vidu tog vjetra na višim nivoima atmosfere, na nekih oko 10 km visine. S obzirom da atmosferu posmatramo kao jedan vertikalni stup koji onda kasnije odražava se i na naša donja, dakle donje dijelove atmosfere i područje gdje mi je obitavamo. Kako bi se oni pokretali, treba ta razlika, treba je vjetar. I dovodimo do toga da upravo u ljetnim periodima česte su takozvane omege, ti veoma sporo pokretni sistemi koje onda održavaju veoma tople zračne mase upravo nad našim područjem, mediteranskim područjem, a pumpa se vreo zrak sa područja Sjeverne Afrike. I to zapravo stoji. I zadnje studije koji su pokazane govore o usporavanju tih procesa u zadnjih nekoliko godina za 7-8%, što je svakako već alarmirajući podatak. Uzimajući u obzir da naša izuzetno vruća ljeta mogu postati još vrelija, i opet dolazimo do toga da ćemo možda čak za posljedicu morati razmišljati da poželjne destinacije poput Španije, Grčke, Italije, Hrvatske, Crne Gore, Albanije dođu u tu situaciju da imamo migraciju turista prema sjeveru. Zato što niko neće htjeti da, osim ako neko voli, niko neće htjeti da trpi da mu noću bude 25-30°C sa povišenom vlažnošću zraka i da mu je noć bukvalno u vidu tropske, odnosno nepodnošljive noći. A da mu je danju 35 na moru bez maestrala, odnosno bez nekog ohlađivajućeg efekta. Tako da i o tome moramo razmišljati. Koliko god imali potencije i koliko god imali potencijala za turističku sezonu u ljetnom periodu, s obzirom da evo na zimsku gotovo više ne možemo da računamo s obzirom na to da dolazimo u situaciju da su nam zime sa sve manje snijega.
0/19/14
Jelena: To sam te htjela pitati. Šta će nam biti sa Zimskim olimpijskim igrama uopšte globalno? Šta će biti sa skijalištima u BiH na koje smo zaista ponosni? Očigledno, ljudi su još prošle godine imali nekih dobrih partija skijanja. Ove godine svi moji skijaši su mi se žalili, kaže: „Ja sam otišao jedan put na skijanje“. Šta se dešava sa skijalištima?
Nedim: Dakle, ono što trebamo da znamo, u toplijoj klimi i zime i ljeta se najviše mijenjaju, dok proljeće i jesen imaju najmanju tendenciju promjene. Međutim, sa zimom je karakteristično to da one postaju sve vlažnije što je već polako odlika mediteranskih klima. Dakle, mediteranski utjecaji su mnogo jači od onih Sibirskih koji bi trebali biti dominantno izraženi u ovom dobu godine. Dakle, decembar, januar, februar koji ubuhvata klimatološku zimu. E sada, s obzirom na to da su afrički i mediteranski utjecaj puno jači zadnjih godina mi primjećujemo upravo određeni trend u kojem imamo smanjenje broja hladnih dana, a da se granica povećava za nekih 200-300 metara, gotovo svaki desetak godina, kad govorimo o granici.
Jelena: Faktički, ispod 2000 metara skijalište ne može opstati u narednom periodu s ovim trendom i sva ta ulaganja su vrlo rizična investiranja.
Nedim: Pa tako je. Rađene su naučne studije u kojima je zapravo i dokazano da u Alpama niko više ne želi da investira u nadmorske visine koje su ispod 2.000 m.
Jelena: Oni su stabilniji od naših planina.
Nedim Sladić : Tako je. S obzirom na povoljniji geografski položaj, blizinu Genove, odakle ide vlažniji zrak koji se pumpa i toplija zračna masa i koja se sudara sa hladnim, koji dolazi sa sjeverozapada Evrope. To su zapravo područja gdje zaista očekujete da će imati dosta snijega. Ali, dolazimo u tu situaciju sada da imamo studije koje pokazuju da kada god bi radili organizaciju zimskih olimpijskih igara bili bismo u takvoj nezavidnoj poziciji da više ne znamo koja su to područja u Evropi koja bi mogla podnijeti, osim sjevera, odnosno Skandinavije. Ali i tu dolazimo, do mača sa dvosjeklom oštricom. Naime, to ne znači da će nama zime nestati u potpunosti. Dakle, zime će biti. To je neminovna činjenica. Ali kada gledamo niz u kojem imamo 5, 6, 7 uzastopno toplih zima koje su, ajde da kažemo, već postale nekako standard novije klime. U jednoj određenoj godini doći će zima koja će nas definitivno podsjetiti na one iz 60-tih i 70-tih. Dakle, obilovat će snijegom, neće biti…
Jelena: Onda će ljudi reći: „E nema klimatskih promjena“.
Nedim: Upravo tako, dolazimo do toga i kazat ćemo: „gdje su nam te klimatske promjene o kojima govorimo?“. Sve je to u redu, ali tu gledamo sada na frekvenciju događaja. Dakle, frekvencija događaja govori: ako imamo 15 zima, a imali smo 2 ili 3 u kojima je bilo odlično za skijanje, a 12 ih je bilo toplije, ili eventualno 9 toplije, a 3 normalne – to je opet znatno veća teža i onda govorimo da imamo trend toplijih zima. Dakle, kad govorimo o klimatskim promjenama, ne govorimo o pojedinačnim ekstremima nego o trendu. Trend, dakle koliko se ta frekvencija takvih događaja ponavlja. Jer uzmemo li u obzir poplave o kojim smo govorili. Mi smo zadnje poplave imali 2023. godine, pa prije toga 2022. pa 2021. pa 2020. pa 2019. Sve češće i češće, dok je prije to bio slučaj 1989. pa 2000.
0/22/45
Jelena: Ali još jedno da te pitam za poplave. Opet ljudi vide poplave, vide tu hladnoću koja… hladnije nešto vrijeme i opet isto kažu: nema klimatskih promjena, gledajte kolike su padavine i svašta nešto, da se razumijemo da ima ta veza između poplava i klimatskih promjena. Voljela bih da ljudima objasnimo odakle ta sva silna vlaga, a kao ono govorimo o globalnom zagrijavanju, govorimo o sušama, koje dolaze recimo u avgustu, mjesecu. Kako nastaju poplave zbog klimatskih promjena?
Nedim Sladić: Dakle, ono što trebamo da znamo: Ima jedna jako jednostavna formula koja objašnjava procese na planeti Zemlji zbog kojih imamo veću količinu oborive vode u atmosferi. Dakle, govori upravo o odnosu napona vodene pare i promjene temperature koji su proporcionalni specifičnoj gasnoj konstanti vlažnog zraka, takozvanoj temperaturi, virtualnoj temperaturi i ovih određenih još nekih procesa koji su konstante. Dakle, to ništa ljudima ne znači. E, a sada, ako to dočaramo u mojoj ruci kao jedan bubble, ako ga zamislimo da je ovo moj bubble, i da ja, zahvaljujući toplotnoj energiji, taj bubble širim, širim, širim, da bukvalno od one male sićušne, ‘ajde da kažemo sićušne čestice i, ‘ajde da kažemo zrna graška, poraste u jednu kuglu, eh onda već možemo govoriti o tome kako se može vizualizirati napon vodene pare koji postaje sve veći zahvaljujući promjeni temperature.
Jelena: Više toplote donosi više vodene pare.
Nedim: Dakle, toplotna energija je ključ. A toplotna energija dolazi upravo od mora i onih lednika koji nam se tope. Zato što apsorbiraju i toplotnu energiju.
Jelena: Mora se vratiti negdje.
Nedim: Jeste. I imamo podatak: za 1°C globalne temperature zraka – 6-7% više vodene pare u atmosferi. Dakle, počeli smo od zrna graška pa smo narasli do jedne male kugle u obliku klikera.
Jelena: To je ono kao ona lavina u crtanim filmovima kad se spušta od one male… nekog kamička…
Nedim: Tako je!
Jelena: Ali koliko smo mi krivi za štetu usljed poplava koje nastaju kao posljedice klimatskih promjena? Sve te potopljene kuće stradale koje su uz vodu… Koliko mi zapravo uopšte mislimo kao narodi, kao… kako kuću? Gdje praviti i zašto je praviti tu, a zašto je ne praviti negdje drugo? E ovako, dakle, evo uzećemo primjer 2014. godine kod nas i 2021. godine u Njemačkoj. 2014. godina je poprilično specifična godina s obzirom na to da kada su rađene studije Agencije za okolje Republike Slovenije, dakle njihovog centra za ekologiju, utvrđeno je u povratnim nizovima da, dakle, u nizovima u kojima se moglo desiti da takva količina padavina padne u ta dva mjeseca, april i maj, u kojim se analizirala. Dakle, takva količina padavina nije zabilježena u proteklih deset hiljada godina na području Tuzle i sjeveroistoka Bosne. Dakle, slučaj koji bi se desio jednom u deset hiljada godina svakako se smatra presedanom klimatske historije Bosne i Hercegovine. Taj događaj je definitivno povezan sa klimatskim promjenama, a kasnije, kad se vidjelo, zapravo taj scenario i vodi do toga da nakon dugotrajnijih perioda suša, koje su bile 2012. i potom 2013. imali smo period izrazito velikih, ali kratkotrajnih količina padavina u veoma kratkom vremenskom intervalu. I oni su zapravo ti faktori koji su pokretači potopa i svega toga. Ali, naravno, postoji i do naše svijesti, odnosno našeg održavanja riječnih korita. E sad, ne možemo baš kriviti ni nas. Vidjeli smo kako su Njemci prošli 2021. Ali kod Njemaca je nešto drugo: kod njih je zakazao sistem alarmiranja. Kod nas je zakazala ekološka svijest. Kod nas je zakazala, nažalost, ekološka svijest. S obzirom da bacamo sve i svašta, smanjujemo protok rijeka.
Jelena: I gradimo kuće pored vode.
Nedim: Naravno! Naravno, rijeka treba, dakle, prije svega da ima široki tok. Široki tok, odnosno njenu širinu, kako bi njen protok bio mnogo veći.
Jelena: Znači, nije došla voda do kuće, nego…
Nedim: …kuća u vodu! Pa, direktor Hidrometeorološkog zavoda Crne Gore je na konferenciji na kojoj smo mi bili rekao nešto što me posebno fasciniralo: „Mi smo došli u vodu, a nije voda u kuću“. Tako da, u suštini…
0/27/15
Jelena: Treba znači planirati. U svim tim stvarima koje će se dešavati trebamo bolje planirati i te deponije, trebamo planirati i sadnju šuma, trebamo planirati gdje i kako graditi kuće, kako graditi mokre čvorove. I tu se vraćamo opet na priču o šumama gdje nekako dolazi do gole sječe. Šume su nam dobre, nisu jedini odgovor, ali su jedan od mogućnosti smanjenja rizika – pravilna sadnja šuma, jer time smanjujemo zapravo površine koje reflektuju.
Nedim: I mi možemo reći da smo ponosni na činjenicu da BiH ima jednu od najvećih pokrivenosti u Evropi, ako ne i najveću, ali moramo biti svjesni da nekada šumu moramo iskoristiti, ali ne u nekontrolisanim uslovima kako je mi eksploatišemo. Dakle, ono što je važno spomenuti je da jedno prosječno stablo bukve može primiti količinu padavina koja u godišnjem periodu padne gotovo na području grada Sarajeva. Dakle, ima tu veliku mogućnost.
Jelena: A korjenov sistem plus i sprječava eroziju zemljišta.
Nedim: Tako je! I mi se pitamo otkud nama poplave u novembru 2021. Imali smo toliko devastirajuće požare da nakon toga svako tlo koje dođe, dakle, preko tog suhog perioda, kada padne velika količina, ono postaje rastresito i naravno da nema šta više da upije tu vodu i naravno da dolazi do nepoželjne situacije. Ali kada smo i kod šuma, koliko nam je važno značaj šuma, toliko nam je važno da i u gradovima imamo šume, odnosno veće zelene površine, jer svi… Evo jedan podatak koji me je impresionirao, s obzirom da sam imao priliku slušati jednog hidrologa iz Velike Britanije koji radi kod nas na redingu. I rekao je nešto što me frapiralo, s obzirom na to da kada su rađeni odvodni sistemi u svim evropskim zemljama, dakle uključujući Veliku Britaniju, Austriju, Francusku, pa čak i Bosnu i Hercegovinu utvrđeno je da, po tadašnjim projekcijama, intenzitet padavina koji može primiti naš odvodni sistem je 8 litara po kvadratnom metru po satu.
Jelena: Je li to puno? Malo?
Nedim: To je zapravo jedan, hajde da kažemo, malo jači pljusak. Umjereni pljusak, dakle. Ali sada, kada imamo nevremena i kada radari detektuju upravo takve ljetne pljuskove, često je zadnjih godina taj intenzitet znao biti 120-130 litara po metru kvadratnu po satu. Dakle, neće pasti 130 litara, ali će pasiti osmina toga. Recimo, sada karikiram primjer. Ali je i intenzitet takav da pada upravo po tom intenzitetu. I onda se mi pitamo zašto imamo bujična plavljenja, zašto? Zato što naši odvodni sistemi ne mogu podnijeti toliko količinu kišnica u veoma kratkom vremenskom intervalu. Dakle nismo prilagodili naše odvodne sisteme. Ni jedna zemlja, ne možemo reći samo za Bosnu i Hercegovinu, ni jedna zemlja nije spremna. Velika Britanija ima velike probleme. Francuska, Njemačka. Njemačka je zakazala sa odvodnim sistemima, odnosno zakazala je sa alarmiranjem stanovništva 2021. godine. I još im fino su slali Met Office izvještaje da će za 7-8 dana postojati mogućnost. Moja lično profesorica koja je savjetnica vlade u Velikoj Britaniji, slala je lično Nijemcima dopis da će za 7-8 dana imati poplave na osnovu GLOF-a sistema. Dakle, da ne bude sada da govorimo… nešto što je opipljivo. Sistem je razvijen kojim se mogu pratiti takve stvari, ali je zakazao odgovor nadležnih vlasti.
0/30/36
Jelena: Šta se desilo u Dubaiju? Abu Dhabi je bio isto, a imamo i poplave u Rusiji. Kako je on poplavio i kako je on… Recimo, u Dubaiju? Jesu li oni imali taj sistem odvoda? …očigledno nisu? Pogotovo aerodrom nije nikada bio spreman u sred pustinje.
Nedim: Ne, oni jednostavno nisu imali sistem odvodnje i to je, hajde da kažemo, nešto što je na neki način i očekivano ako ćemo gledati sa laičke perspektive. Svi znamo da Arabijsko poluostrvo je jedna od najsušnijih područja svijeta i da količinski padne kiše koliko kod nas padne za jedan mjesec. Dakle, oko 100-150 mm godišnje. I, naravno, da vi ne očekujete da će tu biti neki veći problem. Eventualno, ako se pojavi, to će biti lokalne prirode i čak mogu proći bez radara, a samo će vidjeti određeni stanovnici.
Jelena: Koliko im je sad palo?
Nedim: Dakle, sad je palo koliko padne za jednu godinu u roku 24 sata. Dakle, i govorimo o 150 i više litara po kvadratnom metru, odnosno milimetara iste su dakle, konverzije, da ne zbunimo ljude, litra po metru kvadratnom i milimetar. Ali ono što je vrlo specifično je to što ljudi su ljudi povezali to sa zasijavanjem oblaka. I tačno je djelomično da UAE radi zasijavanje oblaka. To je pokazatelj da oni su htjeli da vide zapravo, s obzirom na to da su dobili velike pare za taj projekat…
Jelena: Imaju velike pare
Nedim: Imaju velike pare…
Jelena: Od fosilnih goriva.
Nedim: Ali zapravo šta su radili? Oni su plaćali ljudima velike pare da vide eksperti šta to zapravo radi vještačko sijanje oblaka. Ali to je jako skupa investicija čak i za UAE koji je prirodno bogat u tim svim okolnostima Dakle UAE radi…
Jelena: Nisu mogli u tom intenzitetu napraviti padavine?
Nedim: Ne, ne. Dakle, ovo vještačko zasijavanje oblaka nije bilo povezano sa trenutnim poplavama u Dubaiju. Iako treba istaknuti da je to veoma skup sport, da se jednostavno oni usuđuju da urade vještačko zasijavanje oblaka u onom trenutku kada vide vertikalne razvoje oblaka. A drugim riječima, oni ulaze unutar oblaka i zasijavaju ih rastvorima natrijum hlorida, odnosno kuhinjske soli, tako je kuhinjska stolna sol, i srebrni jodid. Nije srebrni jodid, ni nema ništa stran. Mi to koristimo za protivgradnu odbranu od grada kojima punimo rakete srebrenim jodidom, ali i tu ima dvosjekli mač. Dakle, mač sa dvosjeklom oštricom ili će upaliti ili neće upaliti.
0/33/10
Jelena: Šta je sa protivgradnom? Znam da imaju rasprave i da se i dan danas ispaljuju te rakete, ali da čitam neke analize koje kažu da to baš i nije toliko efikasno.
Nedim: Konsenzus koji je i dalje jako slab je da protugradna zaštita nema svoj učinak. I faktički dosta ljudi je već odbacilo protugradnu zaštitu.
Jelena: Dosta zemalja, misliš.
Nedim: Tako je. Faktički jako male količine, mali broj zemalja ima protugradnu zaštitu. Ali ću još jednu stvar samo se vratiti za UAE. Dakle, ako već ovamo imamo ispaljivanje, dakle zasijavanje oblaka, ove poplave se zapravo dešavaju iz toga što su Arapska mora, odnosno Arapsko more je postalo toliko pretoplo, toplije za 2-3 stepena. Dakle, vodi 21% više vodene pare u atmosferi. Naravno da će moći pasti veća količina padavina kad imate širu razmjeru ciklonalnog polja koje je pogodilo i Oman, i Katar, i UAE. A Oman ne zasijava oblake. Dakle, već imamo teoriju gdje dolazimo u situaciju da smo imali nešto što se zove teorija zavjere, prije svega. Ali nisu ni potpuno u krivu kada kažemo da UAE zasijava oblake. UAE zasijava oblake, ali ako će zasijavati oblake, to radi isključivo na svojim emiratima. Dakle, u svojim teritorijama. E sada, zašto je nama mart bio onako topao možemo povezati upravo sa učinkom ovih poplava koje imamo upravo u Abu Dhabiju i u Dubaiju. Naime, obično stalno visoko polje zračnog pritiska kad se uspostavlja nad većim dijelom Evrope, što je to bio slučaj tokom marta. Pa evo, vidjeli smo i početkom aprila mjeseca. Mora imati kompenzatorni učinak, a kompenzatorni učinak je dolina sa hladnim zrakom koja se spušta na Arabijsko poluostrvo. I upravo iz tog razloga, sjeverni dijelovi ovog područja, pogotovo dakle kada govorimo o Evroazijskom prostoru, uključujući Rusiju i Arabijsko poluostrvo, imalo je velike količine padavina. Prvo potpomognute toplijim morima i naravno veoma sporo pokretnim sistemima koji su samo generirali puls za puls za puls…
0/35/33
Jelena: Ali hoću još jednu stvar da objasnimo. Još postoji nekih posljedica klimatskih promjena. To je topljenje permafrosta koje oslobađa neke stvari o kojima ne želimo sad da razmišljamo. Da li to, nešto što se desi na nekom drugom kraju planete, je li to Bliski Istok, je li to Sibir, je li to šume koje gore u Sibiru, topljenje permafrosta, da li na nas na Balkanu ima efekat? Po onom butterfly efektu?
Nedim: Pa butterfly efekt je svakako evidentan u tome da iako BiH je jedna od najmanjih zemalja koje emituju stakleničke gasove, one zapravo plaćaju najveću cijenu. I opet govorimo kako sirotinja plaća cijenu bogataša. Jer uzmemo li u obzir da nama sudbina isključivo zavisi od Kine, Amerike, Indije, koje su najveći emiteri CO2, e onda moramo i mi odigrati našu ulogu u smanjenju koncentracije stakleničke…
Jelena: Svjetlo na kraju tunela?
Nedim: Svjetlo na kraju tunela je definitivno da možemo biti ipak malo i optimistični, da ne moramo smatrati da je to kraj svijeta, da ćemo se mi adaptirati ukoliko mi to samo želimo. Ali definitivno da ćemo neke stvari, nekih stvari ćemo se i morati odreći, ali to je minimalna cijena koju ćemo platiti za neke stvari.
Jelena: U suštini želiš reći da je trošak smanjenja rizika klimatskih promjena manji nego sama šteta klimatskih promjena?
Nedim Sladić: Tako je. U suštini mi možemo govoriti o tome da ako se svi zajedno uključimo i svi krenemo iz našeg dvorišta, pre svega ono što mi možemo uraditi kao Bosna i Hercegovina je ulagati više u zelenu energiju, ali prije svega i u prirodu. Očuvanje prirodnih sredina, prirodnog okoliša i naravno u svemu tome uključiti i određene faktore koji će poboljšati kvalitetu naših rijeka, poboljšati kvalitetu našeg zemljišta i naravno utjecati na to da se svi osjećamo puno bolje i zdravije u jednoj, da kažemo, mnogo prijatnijoj sredini. Ali, opet kažem, nažalost stanovnici BiH ispaštaju zbog interesa velikih sila. Dakle, nisu krivi stanovnici BiH zato što…
Jelena: Ali mogu nešto da urade…
Nedim: …mi možemo uraditi, barem malo više ekološku svijest podići i uzeti u obzir da smo mi samo jedna mala sićušna kapljica u čitavom tom okeanu koji utječe na nas.
Jelena: Nedime, hvala ti! Bilo je vrlo konstruktivno i mislim da smo neke stvari uspjeli zaključiti.
Nedim: Hvala.
Jelena: Hvala puno.
Sadržaj je podržao:
