NIPT testovi: neinvazivni prenatalni testovi, šta treba znati i koje su zablude?

Danas više nema ginekološke ordinacije gdje se na stoliću u čekaonici ne nalaze prospekti za neinvazivne prenatalne testove (noninvasive prenatal testing test ili skraćeno NIPT). Postoji niz proizvođača ovakvih testova, a testovi se reazlikuju i od paketa do paketa istog proizvođača. Roditelji svakako žele zdravo potomstvo i jasno je da dosta njih čak i samoinicijativno insistira da se ovi testovi urade. No, postoje zablude i nerazumijevanje preciznosti ovih testova te toga šta oni mogu reći, a šta ne. Nauka govori je razgovarala s Prim. Dr Lejlom Imširijom-Idrizbegović, subspecijalistom fetalne medicine i opstetricije pri Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS).

Šta je NIPT i kako se radi?

Neinvazivni prenatalni test (NIPT) je skrining test koji se bazira na složenoj bioinformatičkoj metodi i algoritmu kojim se analizira slobodni cirkulirajući DNK fetusa u majčinoj krvi (cfDNA). Dakle, krvotok majke i embrija, odnosno fetusa, su povezani i dolazi do pojave kada ćelije ploda dolaze i u majčinu krv. Upravo zato na ovaj način možemo steći neke uvide i u genetiku ploda.

„Test je siguran za majku i plod, zato što je potrebno samo uzeti uzorak krvi majke, oko 20 ml krvi. Test spada u neinvazivne, radi se jako rano, već u 10 sedmici trudnoće, te trudnica jako rano dobija čitav niz informacija o bebi koju očekuje. Takođe, na analizu testa se čeka oko 7 radnih dana, tako da trudnica vrlo brzo ima informaciju o eventualnim problemima vezanim za plod“, objasnila je dr Lejla Imširija- Idrizbegović.

Ona je naglasila da ovaj način skrininga ima i neke mane, kao što su visoka cijena (koja varira od paketa do paketa, u ovisnosti od toga na koliko se stvari testira) i zakonska regulativa, koja u slučaju dokazanih abnormalnosti u testu traži dodatnu potvrdu invazivnim metodama, amniocentezom.

Dakle amniocenteza, koja jeste invazivna i nosi sa sobom određeni rizik pobačaja, do danas je neprikosnovena u ovoj oblasti utvrđivanja abnormalosti. Ovo možda može smetati roditeljima, dodatni test, ali potrebno je razumjeti kako amniocenteza daje dodatnu sigurnost i da zakonska regulativa još uvijek traži tu vrstu potvrde.

„Apsolutna je neistina da svaka pacijentica treba NIPT. Ginekolog koji vodi trudnoću u sklopu ranog skrininga u prvom trimestru trudnoće treba uraditi sve korake po protokolu kako slijede. NIPT se radi samo u izolovanim i indiciranim slučajevima. Ultrazvučni skrining se radi kod svih trudnica. Potom se radi kombinirani probir, koji podrazumijeva kombinaciju ultrazvučnog pregleda i biohemijskih markera iz majčine krvi. Na osnovu njih se određuje statistička vjerovatnoća hromosomskih abnormalnosti fetusa“, istakla je dr Imširija-Idrizbegović.

Testovi kombiniranog probira imaju svoju vrijednost, neškodljivi su, jeftini, ali imaju manju statističku tačnost. Kada govorimo o ultrazvučnim markerima, to su zapravo specifični ultrazvučni pokazatelji koji ne spadaju u anomalije već prije prolazne pojave u trudnoći. Obuhvataju debljinu nuhalnog nabora, prisutnost nosne kosti, lični kut, nalaz dvije umbilikalne arterije, procjenu protoka kroz duktus venozus tokom atrijske kontrakcije i nalaz trikuspidalne regurgitacije.

Dakle, postoji više mjesta u pregledima kod trudnoće gdje se radi testiranje ploda na neke abnormalnosti. Čak i ako neko ne uradi NIPT, drugi testovi i postupci mogu na vrijeme pokazati nešto. Ipak, treba znati i koje su to trudnice koje bi trebale uraditi NIPT.

„Pacijentice koje su kandidati za NIPT su one koja imaju više od 35 godina, a obavezno one preko 37 godina. U tu kategoriju spadaju i one koje imaju povećan nuhalni nabor te pozitivan biohemijski test probira, koji pokaže veći rizik na hromozomopatije. Možemo u grupu rizičnih trudnica smatrati i one koje su ranije rađale ili pobacivale trudnoće sa dokazanim hromozomopatijama, te one koje u bližim srodnicima imaju one sa hromozomopatijama. Neki stručnjaci i dalje vode računa o zbiru godina roditelja koji ne bi trebao prelaziti 70. NIPT mogu uraditi i trudnice nakon više spontanih pobačaja, kao i one koje su zatrudnile nakon dugogodišnjeg steriliteta“, kazala je dr Imširija Idrizbegović.

Ukoliko biohemijski test i ultrazvučni nalaz pokažu bilo kakvu sumnju, ide se korak dalje. Tada ginekolog preporučuje neinvazivnu ili invazivnu prenatalnu dijagnostiku trudnici i partneru. Potrebno im je detaljno objasniti sve vezano za naredne korake, kada skupa donose odluku.

„Vjerujem da veći broj ginekologa preporučuje NIPT radi sigurnosti trudnice, ali i svoje sigurnosti radi niza informacija koje dobije tim testom. Moram napomenuti da izvjesni broj trudnica i same insistiraju na NIPT dijagnostici, bez obzira što nemaju nikakav medicinski razlog za ovaj test. Također ću napomenuti da i u tim slučajevima zna biti iznenađenja da dobijemo neuredan test kod mladih i potpuno nerizičnih trudnica. Vjerovatno se zato možda i radi veći broj testova“, primijetila je dr Lejla Imširija-Idrizbegović.

Kolika je tačnost NIPT?

Tačnost neinvazivnog prenatalnog testa (NIPT) je vrlo visoka, ali varira u zavisnosti od vrste hromozomske abnormalnosti koja se testira i nekoliko drugih faktora. Najveća tačnost je upravo za one najvažnije hromosomske abnormalnosti, poput glavnih trisomija, odnosno pojave da umjesto dvije kopije hromosoma postoje tri.

„Tačnost NIPT se ocjenjuje kao 95-99,9%, što je jednako invazivnim metodama. Test je definitivno najsigurniji za trisomije 13, 18 i 21, ali širi paneli nude analizu rjeđih hromosomskih abnormalnosti, analizu spolnih hromosoma te mikrodelecije. Kod interpretacije testa je jako važno da bude naveden procenat fetalne frakcije u krvi majke koja ne smije biti ispod 2,8 i što je veća, i tačnost testa je veća. Takođe, trudnice sa viškom kilograma, te one koje su na terapiji niskomolekularnim heparinom nekada moraju ponoviti test. Trudnice koje su imale dva ili više plodova u ranoj trudnoći, koji su prestali sa razvojem NIPT trebaju raditi sa 11 ili 12 sedmica trudnoće radi veće tačnosti. Trudnice sa doniranom jajnom ćelijom to moraju naglasiti prije NIPT-a, radi pravilne interpretacije testa“, naglasila je dr Lejla imširija-Idrizbegović.

Za Down sindrom (trisomija hromosoma br. 21), Edwardsov (trisomija 18) i Patauov sindrom (trisomija 13), preciznost iznosi čak 99.9%. Za abnormalnosti spolnih hromosoma kao što su Turnerov ili Klinefelterov sindrom, preciznost je malo niža, ali i dalje visoka (Ref 3).

NIPT se može izvoditi već od 10. sedmice trudnoće, ali tačnost može biti niža ako se test radi prerano, kada je količina fetalne DNK u majčinoj krvi manja. Zato je pametno malo pričekati s ovim testom. No, niti jedan test nije 100% pouzdan i precizan i to treba imati na umu, niti je NIPT mogu otkriti baš svaki potencijalni zdravstveni problem, abnormalnost.

Koji test će odabrati ginekolog i pacijentica ovisi o dogovoru nakon pregleda i najbolje procjene. Postoje i zablude o tome gdje se može raditi ovaj test.

„Gdje se test radi, u javnom ili privatnom sektoru nije važno. Testovi se rade na isti način i ordinarijus pregleda i komunicira sa pacijenticom. U slučaju da je potrebna invazivna dijagnostika, može se uraditi u kliničkim uvjetima, a može i u pojedinim privatnim poliklinikama te ide na račun firme koja je radila NIPT. Dakle, protokol je jasan i radi se kod svih pacijentica, bilo da dolaze iz javne ili privatne ordinacije“, kazala je dr Imširija-Idrizbegović.

Lažno pozitivni i lažno negativni testovi

Ona je objasnila kako sve trudnice podliježu jasnom prenatalnom skriningu.

Kada govorimo o mogućnostima refundacija troškova NIPT, prema riječima Imširije-Idrizbegović,  sve trudnice koje imaju medicinsku indikaciju za NIPT, novac od testa bi trebale moći refundirati, obzirom da je cijena testa visoka. Trudnice koje test rade bez konsultacije sa ordinarijusom na vlastiti zahtjev, pravo na refundaciju vjerovatno neće moći dobiti.

Zablude i mitove, dezinformacije i savjeti koje trudnice dobijaju od nestručnih osoba na forumima i grupama na internetu predstavljaju problem

Imširija-Idrizbegović je naglasila kako veliku konfuziju oko ove problematike prave neformalne grupe, forumi, te ljudi koji nisu u struci.

„Trudnica sa svojim ordinirajućim ginekologom mora imati profesionalan odnos baziran na uzajamnom povjerenju i poštovanju. Trudnica mora biti dobro informirana, sigurna i strogo slušati profesionalca koji se brine o njenom zdravlju, kao i zdravlju nerođene bebe, ignorirajući zablude i mitove koje sluša ‘sa strane’, a koji nama u ordinacijama otežavaju rad. Mi ginekolozi smo tu radi naših pacijentica, i uvijek smo im na dispoziciji za svaku pomoć”, kazala je.

U svojoj praksi, ona je primijetila kako pacijentice smatraju da su sa urađenim NIPT-om potpuno bezbjedne od brojnih problema sa fetusom koji nemaju veze sa tom pretragom.

„Kada se na primjer nađe urođena mana srca fetusa ili problem u razvoju mozga ili bubrega, pacijentice se nađu u problemu, kako to test nije pokazao? NIPT ima svoje limite i kao što sam ranije kazala, skrining je test za najčešće hromosomopatije. Razne morfološke anomalije može imati i fetus sa urednim NIPT-om” objasnila je dr Imširija-Idrizbegović.

U ovakve slučajeve spadaju i poremećaji iz spektra autizma (ASD). Neki slučajevi iz spektra mogu biti povezani s delecijama, ali ni NIPT testovi ne otkrivaju sve delecije niti je svaki oblik ASD uzrokovan delecijom. Nikad nije dovoljno naglasiti da ovi testovi ne mogu otkriti baš svaki zdravstveni potencijalni problem, da imaju svoja ograničenja.