Robert Maxwell — otac Ghislaine Maxwell — bio je jedna od najutjecajnijih figura u svjetskom izdavaštvu 20. vijeka, ali i osoba čiji poslovni model i dan-danas utiče na naučnu komunikaciju. Rođen kao Ján Ludvík Hyman Binyamin Hoch u Čehoslovačkoj, nakon Drugog svjetskog rata preselio se u Veliku Britaniju, promijenio ime, uvukao se u političke strukture, čak je bio član britanskog parlamenta.  U jednom trenutku je ušao u posao s publikacijama koristeći svoje veze i iskustvo iz vojske i međunarodne trgovine.

Njegova glavna uloga u naučnom izdavaštvu počinje kupovinom i preimenovanjem male izdavačke kuće u Pergamon Press 1951. godine, koja je s vremenom postala jedan od vodećih svjetskih izdavača naučnih i tehničkih časopisa, knjiga i monografija. Pod Maxwellovim vođstvom, Pergamon je rastao do stotina časopisa i postao globalni distributer akademskog znanja u doba kada su takve publikacije postale ključne za naučni rad i međunarodnu razmjenu informacija. Od malog izdavača, postao je kuća u koju su mnogi gledali. Iako nikad nije postigao značaj Springer Nature – Macmillan Publishers Ltd. izdavača ili AAAS (Science magazine), Pergamon je kreirao odnose slobodnog tržišta, tačnije, stare odnose preslikao na naučno izdavaštvo i nametnuo model koji je i danas aktuelan. Model preskupih pretplata.

Maxwell je znao prepoznati i komercijalnu vrijednost naučnih publikacija — model u kojem izdavač kontroliše pristup časopisima ili knjigama i naplaćuje pretplate institucijama učinio je objavljivanje izuzetno profitabilnim. Iako on nije izumio koncept pretplate na naučne časopise, njegovo poslovanje je utjecalo na transformaciju tržišta naučnog izdavaštva u komercijalnu industriju visokih marži, gdje akademsko znanje postaje roba dostupna kroz skupe pretplate i licence.

Infiltracija Friedman-Hayekovih modusa vođenja društva, kapitalizma predstavljenog kao etičkog sistema umjesto sistema izrabljivanja, ima posljedice – filozofija publish or perish za naučnike koja ih stavlja pod pritisak da moraju objaviti rad ili nestati. To dalje dovodi i do posezanja za tzv. paper mills, mlinovima radova, hiperprodukciji nekvalitetnog znanja a danas i AI generisanim radovima bez stvarnih referenci. Chatbotovi mogu producirati nešto nalik na radove, ali se radi o dobrozvučećim ali besmislenim stvarima.

Sve ovo pojeftinjuje znanje i stvara otpor i nepovjerenje prema naučnoj zajednici.

Ova uloga je dvostrana: s jedne strane omogućila je širenje i sistemsko indeksiranje akademskog rada, ali s druge — postavila je temelje za kritike da su naučni časopisi postali biznis prije nego servis za slobodnu razmjenu znanja. To danas vidimo u različitim debatama o pristupu otvorenom znanju, troškovima pretplata i ulozi profesionalnih izdavača u nauci.

Maxwell je 1991. godine prodao Pergamon Elsevieru. Naslijeđe zatvorenog znanja u kojem su naučnici zapravo robovi, se perpetuira. Jasno je da za trud naučnog izdavaštva i pisanje radova ipak treba neka nadoknada, ali mi ovdje govorimo o plaćanju nekoliko stotina dolara za jedan rad. Pri svemu tome recenzenti rade besplatno. Ovo je čovjek koji je zarobio naučno izdavaštvo u neoliberalnu shemu zarade. U lukrativni biznis bez stvarne ljubavi prema znanju radi znanja. I mnogi naučnici su žrtve i robovi toga.

Također, ovo je klan Maxwell približilo naučnim krugovima, što je jednim dijelom bila odskočna daska i Epsteinu preko Ghislaine.

Maxwellova lična priča dodatno pojačava tamnu sliku. Nakon njegove smrti 1991. otkriveno je da je godinama nezakonito koristio penzione fondove zaposlenih kako bi održao svoje poslovno carstvo. Njegova porodica ostala je u središtu moći i skandala.

Još: Science magazine The Business of Scientific Publishing

Naslovna ilustracija je kreirana pomoću alata GAI.