Konstantno neko negdje napiše kako “postoji lijek za koronu” (šta god da je ta korona, znamo da se bolest zove COVID-19), ali da se taj lijek krije. U posljednjih nekoliko mjeseci imali smo hidroksihlorokin, azitromicin/Sumamed (koji se pokazao neefikasnim prema studiji u Lancetu), pa niz lijekova koji su obećavali (Remdesivir i dr.), pa nisu ispunili nade, a nova čarobna riječ i lijek je postao – ivermektin.
NE, IVERMEKTIN NIJE LIJEK ZA COVID- 19 I NE POSTOJE KLINIČKE, DVOSTRUKO SLIJEPE RANDOMIZIRANE STUDIJE NA VELIKOM UZORKU KOJE DOKAZUJU DA JE IVERMEKTIN LIJEK ZA OVU BOLEST.
Odakle onda ove tvrdnje?
Ivermektin je antiparazitik koji se kod nas uglavnom koristi za tretman određenih parazitarnih bolesti u veterinarskoj praksi. U BiH i Srbiji nije odobren za upotrebu na ljudima, ali, koliko vidim, hrvatski Halmed ga odobrava i za ljude, ali samo i jedino u vrlo rijetkim okolnostima i to topikalno (na kožu, recimo kod teških slučajeva vašljivosti). Ivermektin se može koristiti i peroralno kod ljudi, ali okolnosti u kojima se koristi su zaista rijetke i vanredne u našem području i području zemalja Zapadne i Centralne Evrope, Kanade i SAD. Radi se o tropskim parazitarnim bolestima, koje su nažalost česte i izazivaju mnogo patnje u područjima poput Afrike. U našoj regiji Evrope se može desiti da je neko išao u tropske krajeve i zarazio se.
FDA je odobrila tablete ivermektina za liječenje ljudi s crijevnom strongiloidozom i onhocerkozom, dva stanja uzrokovana parazitskim crvima. Onhocerkoza ili riječno sljepilo je infekcija s filarijom Onchocerca volvulus i manifestuje se potkožnim čvorovima koji svrbe, a u kojima se razvija nametnik crv. Vektori ove bolesti su crne muhe iz roda Simulium, koje žive pored rijeka, a ugrizom prenose crva.
Strongiloidozu pak izaziva nematoda Strongyloides stercoralis, koja prvo nastanjuje sluzokožu tankog crijeva. Larve Strongyloidesa prodiru kroz ljudsku kožu, migriraju krvlju u pluća, probijaju se kroz plućne kapilare, penju se kroz bronhalno deblo i bivaju progutane te dospijevaju u crijevo, gdje sazrijevaju.
Ovo pišem kako biste bolje shvatili o kakvim se parazitarnim bolestima radi ako se s ivermektinom mora ići u peroralnu terapiju ljudi. Radi se o po život smrtno opasnim stanjima, a terapija i doziranje ivermektina je tačno određena i ne traje dugo – ide se s optimalnim dozama u ovisnosti o tjelesnoj masi pacijenta na kratke staze.
Kod životinja je koristi i u terapiji srčanog crva, askarijaze, raznih filarijaza i drugih nametničkih bolesti. Inače, ivermektin koji se koristi za životinje nije isti kao onaj koji se koristi za ljude u datim prethodno opisanim kritičnim slučajevima – ivermektin za životinje je često jako koncentriran, jer služi za terapiju velikih životinja, poput konja i goveda. FDA savjetuje da ne bi trebalo koristiti ivermektin u terapiji COVID19, naročito ne samoinicijativno, jer lako može da se predozira, a radi se o vrlo ozbiljnom lijeku, koji čak i u preporučenim dozama za terapiju ljudi ima interakcije s drugim lijekovima i nije bezazlen. Upotrebe neodobrenih lijekova ili upotrebe odobrenih lijekova u neodobrene svrhe – recimo hidroksihlorokina i ivermektina u terapiji COVID-19 su nešto s čime obični ljudi ne bi trebali baratati. Lijekovi se koriste tako samo ukoliko je odobrena hitna upotreba. Ovdje to nije slučaj.
Čak je i proizvođač ivermektina, Merck, u saopštenju naglasio da ovo nije lijek za koji ima naučnih dokaza da je efikasan u terapiji COVID-19 te da nema dovoljno podataka o sigurnosti ovog lijeka.
Niko ne krije ivermektin. Rađene su neke studije efikasnosti, ali to su studije in vitro ili in silico modeli. Za one koji ne znaju ove termine, red je da objasnim: in vitro su studije na ćelijskim kulturama, dok su in silico tek informatički modeli, ali TO NISU KLINIČKE STUDIJE. To su studije “u staklu”, što je bukvalni prevod ovog termina – a mi smo mnogo više od ćelijske kulture i imamo mnogo kompleksnije interakcije. In vitro i 70% etanol ubija virus SARS-CoV-2, ali to ne znači da trebamo da salijemo u sebe litru 70%-tnog etanola. Mnogi lijekovi funkcionišu in vitro, ali in vivo podbace. Ili podbace kada ih nakon pretkliničkih testova na životinjama počnemo ispitivati na ljudima. In vitro nema šta nema da ubija stanice raka – ali in vivo i u kliničkim studijama situacija je mnogo mnogo drugačija. Zato se prvo prikupljaju dokazi studija in vitro i to su najslabiji dokazi, pa onda in vivo na pretkliničkim studijama na životinjama, pa kada se procijeni da je nešto dovoljno bezbijedno, onda se kreće s kliničkim studijama na ljudima. Najviši stepen dokaza u medicini i naučnim istraživanjima su randomizirane dvostruko slijepe kliničke studije (RDBs – randomized double blind studies). Randomizirano (od engl. random) znači nasumično ili slučajno. U randomiziranoj studiji ispitanici su nasumično, metodom slučajnog izbora, raspoređeni u eksperimentalne skupine. Eksperiment je kontrolisan kad u njemu postoji kontrolna skupina oni koji prime placebo umjesto lijeka, a ne znaju to niti zna onaj koji im to daje. Ko je primio pravi lijek ili vakcinu zna samo nezavisna grupa istraživača. To se radi kako bi se umanjio pritisak pristranosti u zaključivanju.
4. marta 2021. u JAMA Network je objavljena randomizirana studija efekata ivermektina na COVID-19 pacijentima, po naslovom “Effect of Ivermectin on Time to Resolution of Symptoms Among Adults With Mild COVID-19 – A Randomized Clinical Trial“.
U ovom randomiziranom kliničkom ispitivanju, trajanje simptoma nije se značajno razlikovalo kod pacijenata koji su primali petodnevnu terapiju ivermektina u poređenju s placebom. Od 476 pacijenata iz Kolumbije, 238 je primalo ivermektin, a 238 placebo (kasnije je 75 pacijenata isključeno iz studije, pa ostalo 200 na ivermektinu i 198 placebo). Nalazi ne podržavaju upotrebu ivermektina za liječenje blagog COVID-19. Razlika gotovo i da nema što se može vidjeti iz grafikona:
Izvor grafikona i infografike: JAMA Network 2021
U februaru 2021. je u Lancet izašao rad pod naslovom “The effect of early treatment with ivermectin on viral load, symptoms and humoral response in patients with non-severe COVID-19: A pilot, double-blind, placebo-controlled, randomized clinical trial” koji jeste dvostruko slijepa kontrolisana studija koji je utvrdio kako bi ivermektin mogao biti lijek za COVID-19 i svjesna sam postojanja ovog rada. Međutim, smatram njegove rezultate inkonkluzivnim i nedostatnim, jer je bilo uključeno svega 24 pacijenta, randomiziranih 1:1. To znači da je svega 12 ljudi primilo 400mg ivermektina i da su rezultati ovog rada mogli biti i puka slučajnost, pogotovo što se radilo o ranom tretmanu ljudi koji nisu imali teški oblik COVID-19. Tj. vjervatno bi se oporavili i bez ivermektina, upravo kao oni s placebom. Autori ove studije i sami kažu kako ivermektin nije bitno skratio oporavak pacijenata niti utjecao na smanjenje markera upale.
Porijeklo tvrdnji da se ivermektin može koristiti u terapiji COVID-19
U decembru 2020. predsjednik američkog Odbora za nacionalnu sigurnost, Ron Johnson, koristio je senatsko saslušanje za promicanje rubnih teorija o COVID-19. Među saslušanim svjedocima bio je i Pierre Kory, pulmolog koji radi i na jedinicama intenzivne njege, koji je pogrešno opisao ivermektin kao “čudesan lijek” protiv COVID-19. Video snimke njegovih izjava postale su viralne na društvenim mrežama, od 11. decembra imale su preko milion pregleda. Sam ivermektin je bio promican i na nekim rubnim portalima, u komentarima na društvenim mrežama, ali kada je izašao video svjedočenja Pierra Koryja, nastao je bum i ljudi su kačili taj video.
Pregledni članak (review article) Koryja, Paula E. Marika i drugih o efikasnosti ivermektina, koji je privremeno prihvaćen za objavljivanje u časopisu Frontiers Media, naknadno je odbijen zbog, kako je izdavač rekao, “niza snažnih, nepodržanih tvrdnji koje su temeljene na studijama s nedovoljnom statističkom značajnošću”, što znači da članak nije ponudio objektivan i uravnotežen naučni doprinos ocjeni ivermektina kao potencijalnog liječenja za COVID-19″. Korištenje ivermektina za COVID-19 zagovara skupina koja sebe naziva “Frontline COVID-19 Critical Care Alliance” (FLCCC), koja kaže da je na čelu “globalnog pokreta za premještanje ivermektina u mainstream”. Pokušaj je postao viralan na društvenim mrežama, gdje su ga prihvatili poricatelji opasnosti COVID-a, protivnici vakcinacije i teoretičari zavjere. David Gorski, ljekar koji je poznat i po tom što zagovara medicinu baziranu na nauci i dokazima (science/evience-based medicine) napisao je da je tekst o ovoj pojavi proglašavanja ivermektina kao “čudotvornog lijeka” za COVID-19 kao “metastaziranu” verziju slične teorije zavjere oko hidroksihlorokina. Kao i uvijek, u tim teorijama zavjera postoji neki nespecificirani izvor moći (“oni”) koji krije lijek i supresira vijesti o tom lijeku. Kada vidimo video ljekara, čovjeka iz struke koji tvrdi da postoji efikasan lijek ali da ga neko (vlada?) krije, to zvuči zastrašujuće, međutim tada je naš razum zamagljen logičkom greškom argumenta autoriteta.
Ekipa koja u našem regionu ima detoks grupe i proglašava svaku bolest posljedicom nekog parazita (pa se klistiraju i onda slikaju taj sadržaj) te pokušavaju prodati različite antiparazitike, snažno gura priču o ivermektinu. Još prije pandemije COVID-19 internetom su se širile prevare s antiparaziticima kao čudesnim lijekovima za ovo ili ono. Neko sada jednostavno samo hoće unovčiti tuđu patnju u bolest, i pandemija je idealna za to.
Još o ovome možete pročitati u članku koji je napisala Ruchira Sharma.
