Što će ženama orgazam, kad savršeno dobro mogu funkcionisati i bez te smetnje? Što će ženama da uživaju u seksu? Ta su pitanja dugo vremena mučila muškarce, pa i neke vjerske institucije te su izmislili priču kako “prava”, “poštena” žena ne smije uživati u seksu i da su one koje uživaju kurve.
 | |
|
Pitanje koje je mučilo žene bilo je – zašto orgazam ne mogu postići svaki put prilikom spolnog odnosa? U literaturi se obično spominju klitoralni i vaginalni orgazam žene, a ta distinkcija je počela sa Sigmundom Freudom, koji je klitoralni orgazam smatrao infantilnim, pre-adolescentnim načinom zadovoljenja.
Prema Freudu, „pravilno” seksualno razviće žene i odrastanje bi trebalo biti obilježeno prelaskom na vaginalni orgazam. Ovaj, naučno potpuno neutemeljen Freudov zaključak, nikad nije bio baziran na dokazu, ali su iz njega proistekle mnoge veoma glupe stvari. Mnoge žene su sebe počele smatrati seksualno nekompetentnim jer nisu mogle postići famozni “vaginalni orgazam” bez klitoralne stimulacije.
Pritisak postizanja orgazma na načine koji ne odgovaraju ženskom tijelu i psihi, postajao je sve veći – sve dok Alfred Kinsey nije kritikovao Freuda u čuvenim Kinsey Reports – prvom metodološkom istraživanju ljudske seksualnosti. Kinsey je optužio, tada već dobrano rahmetli Freuda, za „<>projiciranje muških konstrukcija seksualnosti na žene”. Čak se usudio napisati istinu koju muškarci ni do danas nikako da razumiju – da “malo žena masturbira stavljajući prste ili predmete u vaginu” te da je “uzbuđenje i osjećaj zadovoljstva pri penetraciji penisom psihološke prirode ili je rezultat određene senzacije” (cit. prema Janice M. Irvine (2005). Disorders of Desire: Sexuality and Gender in Modern American Sexology, Temple University Press. str. 37-38), uglavnom trenja korijena penisa o dio uz klitoris, na ulazu u vaginu, pri čemu određene pozicije nisu baš adekvatne za doživljavanje ovih senzacija.
 |
| By me. All rights reserved |
Riječ „orgazam” dolazi grčke riječi ὀργασμός orgasmos koja znači „uzbuđenje” ali i „oticanje”. Pod kontrolom je autonomnog nervnog sistema, a karakteriše se nizom spazama i osjećajem opuštanja u refraktornoj fazi, koja slijedi nakon dostizanja platoa te oslobađanjem neurohormona oksitocina, prolaktina i endorfina (poznatih i kao “endogeni morfini”) – suštinski, oslobađanjem molekularnog „koktela sreće”.
I, dok je kod muškaraca orgazam povezan sa ejakulacijom, porijeklo i evolutivni značaj ženskog orgazma je misterija te postoji nekoliko hipoteza o tome – prema jednim, ženski orgazam je rezultat toga što ženski reproduktivni trakt ima slično embrionalno porijeklo kao i muški, dok druge hipoteze kažu kako je to evoluciona prilagodba da se sačuva lojalan partner ili da orgazam povećava plodnost. Međutim, korelacija sa plodnošću nije utvrđena, a i ostale hipoteze su na „tankom ledu”.
Dakle, parenje je bilo okidač za ovulaciju i orgazam prilikom parenja bi pokrenuo mehanizme ovulacije, pa bi ponavljani koitusi rezultirali trudnoćom. Kod nekih vrsta, kao što su to zečevi, već samo prisustvo mužjaka je bilo dovoljno da dođe do ovulacije.
Uglavnom parenje, tj. orgazam pri parenju oslobađa oksitocin i prolaktin, koji utječu na sazrijevanje i pucanje folikula, a koje rezultira, sa jedne strane, stvaranjem jajne stanice spremne za oplodnju, a sa druge strane, pripremanjem oranizma za trudnoću. Ovaj mehanizam ovulacije nazivamo inducirana (koitusom/orgazmom inducirana) ovulacija.
 |
Međutim, ljudi i neki viši primati su razvili druge mehanizme kontrole ovulacije – evoluirali su do tačke kada se ovulacija dešava sama od sebe, sve do ulaska u menopauzu. Zato žene imaju menstruciju, a druge životinje (osim čimpanzi, još nekih primata, te nekih šišmiša i nekih pripadnika Macroscelididae) nemaju. Pojavom mjesečnih ciklusa i ovulacije koja se dešava, grubo rečeno, svakih 28 dana (26-32), osim u periodima trudnoće, pri uzimanju oralnih kontraceptiva i dojenju (dojenje nije baš pouzdana zaštita od koncepcije, jer do ovulacije može doći), povećava se šansa za koncepciju, koja je moguća tokom cijele godine, a ne samo u (određenoj) sezoni parenja.
Dakle, ljudima i nekim primatima parenje nije potrebno kako bi se pokrenula ovulacija, ali hormonalni i neuralni mehanizmi koji su evolucijski povezani sa seksualnim činom i orgazmom su ostali te seks čine ugodnijim. Međutim, u evoluciji su se neki elementi ovog mehanizma izgubili te neke žene ne doživljavaju orgazam.
 | |
|
Pavličeva i Wagner su morali utvrditi da li je inducirana ovulacija prethodila spontanoj. Utvrdili su upravo to – da se inducirana ovulacija javlja kod primitivnijih vrsta, dok se kod onih filogentski i evolutivno odvedenijih, kao što je to naša vrsta, javlja spontana ovulacija. Također, pronašli su još nešto zanimljivo – kod primitivnijih vrsta klitoris je dio vagine, što je pristojna garancija da će doći do stimulacije koja će pokrenuti hormonalne mehanizme. Promjena u položaju klitorisa, odnosno, „bježanje” klitorisa van vagine evolutivno je povezana sa pojavom spontane ovulacije.
Međutim, veoma je teško istraživati orgazam kod čovjeka, a kamoli kod drugih vrsta, te je teško govoriti o orgazmu kod, recimo, zečeva. Ovaj rad ima i određene „rupe” – fokusiran je izričito na anatomiju i fiziologiju reproduktivnog trakta, ali se nije bavio evolucijom nervnih i endokrinih mehanizama.
Također, endokrinolozi Michael Baum sa Boston University i Kim Wallen sa Emory University u Atlanti žestoko kritikuju ovaj rad jer ga smatraju površnim zbog nedostaka korektnih podataka o hormonalnim promjenama za vrijeme ovulacije.
 | |
|
