Tardigrade su omiljeni ekstremofili naučnika. Kada kažemo ekstremofili, mislimo na organizme koji mogu preživjeti u ekstremnim uslovima, a ova mala bića, manja od jednog milimetra, koja neke ljude podsjećaju neke na male medvjediće, a druge na vreće za usisavač, pravi su majstori preživljavanja u suludim uslovima. Možda ih je bolje nazvati ekstremotolerantnim nego ekstremofilnim organizmima. Međutim, šta možemo naučiti od tardigrada?
Imajući manje od pola milimetra, tardigrade – također poznati kao vodeni medvjedići – mogu preživjeti potpuno isušivanje. Mogu biti smrznuti na samo stepen iznad apsolutne nule, ali i zagrijani na više od preko 140 stepeni Celzijusa. Mogu biti ozračeni nekoliko hiljada puta iznad onoga što bi čovjek mogao podnijeti i čak preživjeti vakuum svemira.
Istraživači s Univerziteta Wyoming dobili su daljnji uvid u to kako tardigrade preživljavaju ekstremne uslove i pokazali su da proteini mikroskopskih stvorenja izraženi u ljudskim ćelijama mogu usporiti molekularne procese.
To čini proteine tardigrada potencijalnim kandidatima u tehnologijama usmjerenim na usporavanje procesa starenja i dugoročno skladištenje ljudskih ćelija. Nova studija, objavljena u časopisu Protein Science, istražuje mehanizme koje tardigrade koriste za ulazak i izlazak iz suspendirane animacije kada su suočeni s okolišnim stresom.
Iznenađujuće, kada se uvedu ovi proteini, zvani CAHS D u ljudske ćelije, oni se geliraju i usporavaju metabolizam, baš kao i kod tardigrada. Kada stavite ljudske ćelije koje imaju ove proteine u biostazu, postaju otpornije na stres, prenoseći neke od sposobnosti tardigrada na ljudske ćelije.
Istraživanje pokazuje da je cijeli proces reverzibilan: Kada se stres ublaži, tardigradni gelovi se rastope, a ljudske ćelije vraćaju svom normalnom metabolizmu.
“Naša otkrića pružaju mogućnost za istraživanje tehnologija usmjerenih na indukciju biostaze u ćelijama čak i cijelim organizmima kako bi se usporilo starenje i poboljšala pohrana i stabilnost.“, tvrde naučnici uključeni u istraživanje.
