Tardigrade su pomalo zapostavljena grupa životinja: kod nas ih se baš ne izučava, u školskim udžbenicima zaobilazi, a ni na fakultetu, ako studirate biologiju, nije im posvećeno puno prostora.Jedan moj profesor na fakultetu je izvrgavao ruglu i ismijavao one koji se bave proučavanjem tardigrada, poput jednog Engleza kojeg je upoznao prilikom posjete Kingston University, a koji je život posvetio izučavanju tardigrada.

Međutim ako su scenaristi Star Trek: Discovery, serija koja je prequel originalnoj seriji iz 1966. godine, smatrali da su tardigrade dovoljno interesantne da bi ih se stavilo u SF seriju, ko je neki Rektor da diskriminira tardigrade? Osim ako nije naučno kratkovid pa ne shvata zašto su naučnicima, naročito astrobiolozima, tardigrade itekako interesantne i hajmo vidjeti što su tardigrade i kakva to sve zanimljiva svojstva posjeduju.

Tardigrade ili dugoživci ili, još bolje, vodeni medvjedići, grupa su mikroskopskih životinja kojoj još uvijek nije jasna sistematika, niti položaj unutar beskičmenjaka. Prema nekima, oni su posebno koljeno (phylum Tardigrada), a prema drugima spadaju u klasu Tactopoda, zajedno sa pravim artropodama (Euarthropoda). Dobili su naziv “vodeni medvjedići” (water bears) jer pod mikroskopom zaista izgledaju i kreću se kao mali bucmasti medvjedići. To ime im je dao njemački zoolog Johann August Ephraim Goeze. Originalno, dao im je ime kleiner Wasserbär (danas Bärtierchen) i taj naziv se, etimološki zadržao do danas.

No, za razliku od pravih medvjeda, ove mede imaju ne 2, već 4 para nožica, koje završavaju kandžicama. Žive u vodenim sredinama – morima, oceanima, stajaćicama te vlažnom zemljištu i hrane se mikroskopskim oblim crvima-nematodama te rotiferama, kao pravi predatori. Neke vrste se hrane i algama ili su svaštojedi.



Najizdržljivije životinje na svijetu: tardigrade

Za tardigrade je zanimljivo da su veoma otporni mali đavolčići: neke vrste tardigrada bi čak mogle preživjeti globalno masovno izumiranja usljed neke kataklizme, recimo, mogle bi preživjeti eksploziju supernove, jako gama zračenje ili udar meteora. Zapravo, tardigrade su preživjele već 5 masovnih izumiranja živog svijeta na Zemlji.

Tardigrade mogu izdržati zračenje 1000x jače od onog koje mogu izdržati druge životinje – srednja letalna doza gama zraka za tardigrade iznosi 5000 Gy, dok je 5 Gy fatalna doza za čovjeka. Neke vrste mogu izdržati pritisak od 6000 atmosfera što je skoro 6x više nego na dnu Marijanske brazde u Tihom oceanu.

 

Izvor: http://hifructose.com/2018/04/23/thomas-giesekes-wild-surreal-scenes/


Ovo su samo neka od stanja koja tardigrade mogu predeverati, a kad čujete da nekoliko minuta mogu opstati i na temperaturama bliskim apsolutnoj nuli – na temperaturi od od oko -272 K – te na temperaturi od oko 150°C, poželjećete se reinkarnirati kao tardigrada.

Mogu ne jesti 30 dana i dehidrirati do tačke kada imaju svega 1-3% vode u organizmu, pa opet rehidrirati kao da ništa nije bilo. To je moguće jer sadrže šećer trehalozu koji mijenja vodu dok su u dehidriranom stanju te imaju snažne antioksidante koji sprečavaju oštećenja stanica.

Tardigrade- astronauti

Najbolja stvar kod njih jeste to da mogu izdržati oko 10 dana u vakuumu svemira. U maju 2011. godine, italijanski naučnici su poslali tardigrade na Internacionalnu svemisku stanicu (ISS) i zaključili su da uslovi mikrogravitacije i radijacije ne utječu bitno na tardigrade te da su ovo veoma korisni organizmi za proučavanje svemira, naročito za astrobiologiju. Tardigrade su toliko značajne da se o njima održavaju internacionalni simpozijumi – 12 simpozijuma je do sada održano o vodenim medvjedićima.

Tardigradama je potrebno oko 14 dana da se izlegu, a kada se to desi, imaju isti broj stanica kao i odrasle tardigrade. Nakon izlijeganja, rastu više zbog hipertrofije postojećih stanica, nego usljed njihove diobe, što je također prilično neobično.

Jedna od najčešćih, kozmopolitskih vrsta tardigrada, a ujedino i jedna od najotpornijih, jeste Milnesium tardigradum.

Milnesium tardigradum, izvor: Schokraie E, Warnken U, Hotz-Wagenblatt A, Grohme MA, Hengherr S, et al. (2012) Comparative proteome analysis of Milnesium tardigradum in early embryonic state versus adults in active and anhydrobiotic state. PLoS ONE 7(9): e45682. doi:10.1371/journal.pone.0045682