Izuzetno je važno shvatiti da vitamin C, dokazani antioksidant, nije čarobni lijek koji može izliječiti sve bolesti ili spriječiti svaku infekciju. Iako je važan za zdravlje imunološkog sistema i igra ulogu u borbi protiv infekcija, prekomjerna konzumacija vitamina C neće nužno osigurati potpunu zaštitu ili brzi oporavak od bolesti.

Riječ “antioksidanti” je danas jedna od najkorištenijih buzz words u svijetu ljepote i zdravlja, a vitamin C je primjer jedne takve tvari. Antioksidanti su tvari koje pomažu u zaštiti tijela od oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima. Slobodni radikali su nestabilne molekule koje mogu oštetiti stanice tijela i pridonijeti razvoju raznih bolesti, uključujući bolesti srca, rak i starenje. Antioksidanti djeluju neutralizirajući slobodne radikale, sprječavajući tako njihovo štetno djelovanje.

Antioksidanti se mogu pronaći u raznim namirnicama, uključujući voće, povrće, orašaste plodove, sjemenke, kao i u nekim biljnim čajevima. Neke uobičajene antioksidativne tvari uključuju vitamin C, vitamin E, beta-karoten, likopen, te flavonoide. Konzumiranje hrane bogate antioksidantima može pomoći u održavanju zdravlja i smanjenju rizika od određenih bolesti.

Neki ljudi često pretjeruju s dodacima vitamina C u obliku “megadoza” (preko 1000 miligrama dnevno) u uvjerenju da će to pojačati njihov imunološki sistem, ali istina je da tijelo može apsorbirati samo određenu količinu vitamina C, a višak se jednostavno izlučuje iz organizma. Višak ovog vitamina može prouzrokovati i neke poteškoće, poput dijareje, pa čak i povećanog rizika stvaranja bubrežnih kamenaca.

Osim toga, oslanjanje samo na vitamin C može dovesti do zanemarivanja drugih važnih aspekata zdravog načina života poput uravnotežene prehrane, redovite tjelesne aktivnosti i adekvatnog sna. Stoga, iako vitamin C igra važnu ulogu u održavanju zdravlja, važno je ne precjenjivati njegovu moć i uvijek težiti uravnoteženom pristupu zdravom životu.

Neka naučna istraživanja pokazuju kako antioksidanti samo pogoršavaju rak, a jedno istraživanje je pokazalo kako vitamin C ima značajnu ulogu u prevenciji neurodegenerativnih oboljenja. Meta-studije su pokazale kako pušenje i uzimanje vitaminskih suplemenata beta karotena nikako ne idu zajedno: beta karoteni čak povećavaju rizik od dobijanja raka pluća.

Naučnici sa Weill Cornel Medicine u NYC (laboratorija dr Lewic Cantley, istraživač Jihye Jun) su došli do zaključka kako velike količine vitamina C štetno djeluju po stanice tumora debelog crijeva tako što povećavaju nivo slobodnih radikala koji oštećuju stanice. Naime, stanice tumora kolona “vole” glukozu i kod njih je povećan nivo proteina koji transportuje glukozu kroz staničnu membranu. Međutim isti taj protein koji “prebacuje” glukozu – GLUT1 – odgovoran je i za transport oksidirane forme askorbinske kiseline tj. vitamina C, a upravo ta oksidirana forma vitamina C – DHA – iscrpljuje zalihe proteina koji stanicu štite od slobodnih radikala te tako stanice kancera bivaju izložene negativnim utjecajima slobodnih radikala.

Vitamin C i rak: kakvi su dokazi da vitamin C djeluje na ćelije raka?

U prevodu, visoke doze vitamina C ubijaju stanice koje imaju povećan apetit prema glukozi, kakve su stanice tumora debelog crijeva.
Naučnici su potom stvorili genetički modifikovane miševe koji su skloniji dobivanju tumora debelog crijeva uzrokovanog mutacijama na KRAS genu. I onda su miševima davali injekcije vitamina C koje su ekvivalent dozi ovog vitamina u 300 narandži. Miševi koji su primali injekcije vitamina C su razvili manje tumore (i manje tumora) nego oni u kontrolnoj skupini. Rad je objavljen u časopisu Science 16. oktobra 2015. godine, primljen je još u decembru 2014. što pokazuje koliko je uredništvo časopisa temeljito pregledalo argumente i dokaze ovog rada.

Naime, i prije je bilo ovakvih teza – da visoke doze vitamina C ubijaju stanice tumora. Ovo istraživanje je jedno od onih koja se nadovezuju na rad Linusa Paulinga, velikog hemičara i molekularnog biologa, dobitnika čak dvije Nobelove nagrade (1954. za hemiju i 1962. za mir). Pauling je bio zagovornik uzimanja visokih doza vitamina C (on sam je dnevno uzimao 3 gr, što je bar 6x više od potrebne dnevne doze, 250-500mg). 1971. Pauling je sa hirurgom Ewanom Cameronom počeo kliničku studiju utjecaja intravenozno davanog vitamina C pacijentima oboljelim od raka.

Sam Linus Pauling je umro zbog raka prostate – pokušavao se izliječiti visokim dozama vitamina C i odgađao je medicinsku i na dokazima utemeljenu terapiju. Ipak, živio je dosta dugo, 93 godine.

Nalazi iz 1982. su pokazali neke probleme u Paulingovoj studiji – naime, pacijenti koji su bili tretirani visokim dozama vitamina C nisu bili baš u terminalnom stadiju bolesti, dok su oni iz kontrolne grupe bili u terminalnom stadiju. Od tog trenutka kreće čitava trakavica priča i istraživanja da li je i koliko vitamin C dobar.

Ipak, dokazano je kako vitamin C, budući da je topiv u vodi (hidrosolubilan) uglavnom nije štetan ni u velikim količinama, za razliku od drugih vitamina koji također imaju antioksidativno dejstvo, ali su topivi samo u mastima (liposolubilni) poput vitamina E. Vitamin C je antioksidant. Zapravo, jako puno stvari u našem organizmu i u hrani koju jedemo su antioksidanti. Samo ih u nekim stvarima ima više, u drugim nešto manje. Pa je izmišljen taj nesretni naziv “super-foods” za one namirnice koje su izuzetno bogate nekim specifičnim antioksidantom. Zapravo, svaka molekula koja ima sposobnost reverzibilnog otpuštanja elektrona (“elektron donor”) jeste antioksidant. Elektroni koje otpusti stabiliziraju neki “slobodni radikal” tj. jon oksigena tj. superoksid O2−  koji se javi u metaboličkim procesima. Ako su aktioksidanti tako dobri – koliko je dobar i ljekovit vitamin C?

Treba shvatiti da su sve reakcije koje se događaju – pa i one u živim organizmima u suštini redoks reakcije otpuštanja ili primanja elektrona. Zapravo, praktično cijela hemija počiva na ponašanju elektrona u zadnjem elektronskom nivou – hemijske reakcije ne počivaju na ponašanju elektrona na stabilnijim nivoima, oni ,,samo” određuju osobine elementa, zajedno sa protonima i neutronima u jezgru.
Antioksidanti su reducirajući agensi, a sami se u toj reakciji oksidiraju, tj. otpuštaju elektrone. Dakle – svi antioksidanti. Neki od najpoznatijih su vitamin C, vitamin A i E, glutation, koenzim Q, razni polifenoli i enzimi poput superoksid dismutaze.

Linus Pauling

Nekoliko istraživanja efikasnosti vitamin C daju oprečne rezultate

Jedno istraživanje testiralo je vitamin C kao tretman na miševima s rakom krvi i otkrilo je da ubrizgavanje visokih doza vitamina C usporava napredovanje bolesti. No, budući da su miševi vrlo različiti od ljudi, još uvijek ima dosta toga prije nego što možemo reći da će vitamin C pomoći u liječenju pacijenata oboljelih od raka.

Jedno drugo istraživanje testiralo je sigurnost ubrizgavanja visokih doza vitamina C kod ljudi koji boluju od raka pluća ili glioblastoma, agresivnim tipom tumora mozga, a ne da li je to efikasan tretman.

Ovi rani radovi pokazali su da liječnici mogu sigurno ubrizgati visoke doze vitamina C pacijentima, ali budući da su ga testirali samo na malom broju ljudi, teško je reći hoće li to biti isto za svakoga.

Međutim, iako ima studija koje pokazuju određene benefite uzimanja vitamina C pa i visokih doza vitamina C kod pacijenata s rakom, dokazi od nekih su slabi (na životinjama ili kulturama ćelija) i pomiješani. Postoje je strahovi da vitamin C može interferirati s hemoterapijom za rak.

Neka istraživanja su sugerisala da bi vitamin C mogao pomoći ublažiti neke od nuspojava liječenja raka. No, druga klinička ispitivanja morala su biti prekinuta ranije zbog ozbiljnih nuspojava uzrokovanih samim vitaminom C (u kombinaciji s arsenik trioksidom kod terapije metastazirajućeg kolorektalnog karcinoma).

Čak su neka istraživanja sugerirala da bi vitamin C mogao ometati neke anti-kancerogene lijekove, pri čemu je jedno istraživanje pokazalo da bi čak mogao štititi stanice raka dojke od lijeka tamoksifena.

Čak nema dokaza da su velike količine vitamina C dobro sredstvo za izbjegavanje sezonske prehlade ili za olakšanje simptoma obične prehlade, a to je floskula koju često čujemo u medijima.

 

 




Mnoge studije efektivnosti suplemenata pokazuju kako organizam i nema neke koristi od uzimanja velikih količina vitamina C preko dodataka prehrani. Mi tako malo znamo o procesima koji se dešavaju u živim organizmima… tako lako generalizujemo… no, ovo sve povlači za sobom pitanje o potrebi za uzimanjem tolike količine različitih suplemenata u ishrani i koristi ili odsustvu koristi od ove prakse.
Međutim, onda kada vitamin C nije iz nekog razloga dostupan u ishrani, ovi suplementi su neophodni.

Također, lakši su za skladištenje u vanrednim situacijama od voća i povrća koje sadrži vitamin C. Također, pripremom voća i povrća kuhanjem ili pečenjem (recimo, voće u marmeladama za zimu) vitamin C se gubi u znatnim količinama te je u toku zime poželjno uzimati suplemente. U toku perioda bogatog voćem i povrćem, ukoliko vam je ishrana uravnotežena i imate naviku pojesti porciju voća i povrća, suplementi nisu potrebni. Ukoliko nemate taj dobri običaj – držite se suplemenata.

Dokazi još ne upućuju da to da je vitamin C čudesni lijek koji neko krije. Medijski izvještaji i copy-paste previdi vijesti o efektima vitamin C i injekcija vitamina C čine mnogo više štete nego koristi, dajući ideje šarlatanima šta da uvrste u ponudu. Injekcije vitamina C se trenutno ne daju pacijentima koji se liječe od raka. To ne znači da vitamin C neće biti od koristi nekim pacijentima jednog dana. No, sigurno još nema dokaza iz bilo kojeg kliničkog ispitivanja da vitamin C poboljšava preživljavanje kod raka.

Tekst je originalno objavljen 2018. i updateovan.

Reference:

  1. Cimmino L, Dolgalev I, Wang Y, Yoshimi A, Martin GH, Wang J, Ng V, Xia B, Witkowski MT, Mitchell-Flack M, Grillo I, Bakogianni S, Ndiaye-Lobry D, Martín MT, Guillamot M, Banh RS, Xu M, Figueroa ME, Dickins RA, Abdel-Wahab O, Park CY, Tsirigos A, Neel BG, Aifantis I. Restoration of TET2 Function Blocks Aberrant Self-Renewal and Leukemia Progression. Cell. 2017 Sep 7;170(6):1079-1095.e20. doi: 10.1016/j.cell.2017.07.032. Epub 2017 Aug 17. PMID: 28823558; PMCID: PMC5755977.
  2. Schoenfeld JD, Sibenaller ZA, Mapuskar KA, Wagner BA, Cramer-Morales KL, Furqan M, Sandhu S, Carlisle TL, Smith MC, Abu Hejleh T, Berg DJ, Zhang J, Keech J, Parekh KR, Bhatia S, Monga V, Bodeker KL, Ahmann L, Vollstedt S, Brown H, Shanahan Kauffman EP, Schall ME, Hohl RJ, Clamon GH, Greenlee JD, Howard MA, Schultz MK, Smith BJ, Riley DP, Domann FE, Cullen JJ, Buettner GR, Buatti JM, Spitz DR, Allen BG. O2⋅- and H2O2-Mediated Disruption of Fe Metabolism Causes the Differential Susceptibility of NSCLC and GBM Cancer Cells to Pharmacological Ascorbate. Cancer Cell. 2017 Apr 10;31(4):487-500.e8. doi: 10.1016/j.ccell.2017.02.018. Epub 2017 Mar 30. Erratum in: Cancer Cell. 2017 Aug 14;32(2):268. PMID: 28366679; PMCID: PMC5497844.
  3. Ma Y, Chapman J, Levine M, Polireddy K, Drisko J, Chen Q. High-dose parenteral ascorbate enhanced chemosensitivity of ovarian cancer and reduced toxicity of chemotherapy. Sci Transl Med. 2014 Feb 5;6(222):222ra18. doi: 10.1126/scitranslmed.3007154. PMID: 24500406.
  4. Subbarayan PR, Lima M, Ardalan B. Arsenic trioxide/ascorbic acid therapy in patients with refractory metastatic colorectal carcinoma: a clinical experience. Acta Oncol. 2007;46(4):557-61. doi: 10.1080/02841860601042456. PMID: 17497326.
  5. Subramani T, Yeap SK, Ho WY, Ho CL, Omar AR, Aziz SA, Rahman NM, Alitheen NB. Vitamin C suppresses cell death in MCF-7 human breast cancer cells induced by tamoxifen. J Cell Mol Med. 2014 Feb;18(2):305-13. doi: 10.1111/jcmm.12188. Epub 2013 Nov 25. PMID: 24266867; PMCID: PMC3930417.