Šta određene zvukove i muziku čini strašnim? Zašto nas od nekih tonova prođe jeza, i zašto je tako važno napraviti pravi „štimung“ za horor filmove? Šta to čini štimung horor filma?
Tema iz filma „Ralje“ stvara zlokobni osjećaj napetosti sa svojim jezivim, molskim akordima. U ovom originalnom soundtracku za film, sporedni akordi počinju nakon tridesetak sekundi, zatim slijede veliki disharmoničan akord koji čujete dok psina povlači plivača, i napokon slijedi iznenadni visoki haotični zvuk zvižduka spasioca.
Naučnici su otkrili da muzičke teme u kojima melodije naglo postanu više izazivaju veću emocionalnu stimulaciju od trenutaka kada su note naglo otišle niže. Dakle, to i disharmonični zvuci nam podilaze jezu. Ali, ako se disharmonični zvuci slušaju uz vizuelne materijale koji nisu napeti – efekat izostaje.
Osim muzike, ono što nas plaši su i vrisci, a ono što čini zastrašujući vrisak je posebna modulacija. To je otkriveno podvrgavanjem širokog spektra ispitanika nizu različitih krikova – neki su u istraživanju preuzeti iz horor filmova, a neki od životinja, djece.
„Krikovi imaju obilježje zvano ‘hrapavost’, što se odnosi na to koliko brzo zvuk mijenja glasnoću“, objašnjava David Poeppel, direktor Instituta za empirijsku estetiku Max Planck u Frankfurtu koji je sa svojim timom radio ovo istraživanje.
Standardna mjera modulacije amplitude zvuka – kako se glasnoća mijenja u govoru – Hertz (Hz) ili ciklusi u sekundi. Normalne brzine govora obično su između 4 i 5 Hz, ali za grubost, brzina je između 30 i 150 Hz – što je znatno veća stopa.
Kako bi došao do svojih zaključaka, istraživački je tim proveo i eksperimente i analize koje su mjerile modulaciju zvuka i identificirale koji su dijelovi mozga aktivni dok su slušali vriskove i druge zvukove.
Poeppelov tim je stvorio banku zvukova, preuzetu s interneta, koja sadrži nekoliko tipova ljudskih vokalizacija (vrištanje i rečenice), umjetne zvukove (alarm i zvukovi instrumenta) i zvučne intervale. Ovdje su otkrili da snimljeni vriskovi i umjetni zvukovi alarma te disonantni intervali, kao što je „pogrešna kvinta”, spadaju u domenu hrapavosti (30-150 Hz) – nalaz koji sugerira da su proizvođači alarma uhvatili modulaciju ljudskog vriska — dok ostali zvukovi nisu.
Niski ljudski zvukovi – „kao iz bureta“ također pobuđuju strah i upravo je to efekat kojim se često služi u filmovima, modulacija ljudskog glasa kako bi se dobio efekat „demonskog glasa“.
Nelinearni zvukovi – disonantni akord, dječji plač, dječji vrisak – izazivaju biološki ukorijenjeni odgovor na situaciju u kojoj instinktivno mislimo da su naša djeca ugrožena.
