• Trudnoća je biološki stres za organizam, što se manifestuje kroz hormonalne, fizičke i hemijske promjene.
  • Nove studije ukazuju na to da trudnoća može ubrzati biološko starenje organizma, što se manifestuje kroz promjene u epigenetičkom satu. Međutim, ovi efekti se mogu djelimično obrnuti nakon porođaja. Kod nekih osoba je utvrđeno kako dojenje obrće ovaj proces i vraća epigenetički sat unatrag.
  • Rezultati istraživanja naglašavaju važnost razumijevanja individualnih varijacija i konteksta kada se razmatraju utjecaji trudnoće na biološko starenje te upozoravaju na potrebu izbjegavanja stigmatizacije trudnica. Također, ova istraživanja nisu loša reklama za dojenje.

Trudnoća jeste biološki stres za organizam. Ne samo da se tijelo mijenja kako bi othranilo plod, ne samo da dolazi do hormonskih, fizičkih i hemijskih promjena, nego se mijenja i biološki sat, epigenetički sat. Sve ove promjene mogu izazvati i zdravstvene komplikacije poput hipertenzije i preeklampsije. No šta je sa tim famoznim epigenetičkim satom – odnosno, da li trudnoća zaista skraćuje vaš životni vijek?

Prema rezultatima nove studije, možda je upravo tako. Rezultate treba prihvatiti sa zrnom soli i svakako da su promjene individualne, ali ovi rezultati upućuju na to da starenje nije linearan proces i da može ići malo gore, pa se kazaljke vraćati malo dolje.

U Cell Metabolism(1), naučnici izvještavaju da stres trudnoće može uzrokovati da biološka starost osobe poraste i do 2 godine – ali i da je to trend koji se može obrnuti u mjesecima koji slijede. U nekim slučajevima, pišu autori, osobe koje doje svoju djecu nakon porođaja mogu biološki biti „mlađe” nego tokom rane trudnoće.

Ovo nije prvi put da je utvrđeno kako trudnoća epigenetički iznuruje i postarava organizam. Prošle godine, naučnici sa Harvard Medical School-a, predvođeni biomedicinskim naučnikom Vadimom Gladyshevom, prikupili su uzorke krvi od trudnih osoba i analizirali uzorke u potrazi za suptilnim promjenama poznatim kao epigenetičke modifikacije, koje utiču na način funkcionisanja gena bez direktnog mijenjanja osnovne DNK sekvence. Njihovi rezultati, koji su takođe objavljeni u časopisu Cell Metabolism pod naslovom „Biological age is increased by stress and restored upon recovery“(2), sugerisali su da ćelije mogu „stariti” brže nego obično tokom trudnoće.

Jedna od stvari od kojih ovisi epigenetički sat jesu takozvane metilacije, kada se na određene dijelove DNK, na gene, „prikači” metilna grupa (CH3-), što često mijenja ekspresiju gena.

Faktori poput genetike, stresa i ishrane mogu utjecati na tzv. biološki uzrast različitih organa, ćelija i tkiva. Taj uzrast, koji se može izračunati korišćenjem matematičkih algoritama poznatih kao epigenetički „satovi”, može biti različit od nečijeg hronološkog uzrasta. Kada se organ klasifikuje kao značajno „stariji” od nečijeg stvarnog uzrasta, obično to znači da je akumulirao štetu bržim tempom – često povećavajući rizik od smrti i bolesti.

Trudnoća kao da gura kazaljke ćelijskog sata naprijed, a dojenje vraća nazad

Zbog toga što je trudnoća tako stresna za tijelo, ne treba nas iznenaditi da ovaj prirodni proces pomiče kazaljke unaprijed te da može uzrokovati i prijevremeno starenje. Počevši od toga da organizam trudnice daje kalcijum plodu iz svojih rezervi u kostima,  da srce mora pumpati više krvi, da se javlja jedan potpuno novi organ, placenta – sve to je pritisak na organizam majke. Ali naučnici su takođe pronašli dokaze da se ovaj efekat djelimično obrće u danima nakon porođaja, kada tijelo počinje da se oporavlja. Izgleda da dojenje ima veze s tim.

Također, ovo „postaravanje” je zabilježeno i nakon operacija, koje su također stres za organizam.

U prvom spomenutom radu, (O’Donnell et al 2024), naučnici su analizirali promjene u uzorcima krvi uzetim tokom rane, srednje i kasne trudnoće i pronašli su neobično visoke nivoe hemijskog „habanja” DNK. To uključuje nivoe DNK metilacije koje bi očekivali da vide kod ljudi koji su 1 ili 2 godine stariji od stvarnog uzrasta učesnika studije. Drugim riječima, stres trudnoće možda je uzrokovao da njihov biološki uzrast raste brže od njihovog hronološkog uzrasta.

No i u ovom radu kao u radu, kao i u radu iz 2023. godine, pokazano je kako je ova promjena reverzibilna. Uzorci krvi od dijela učesnika, njih 68, prikupljeni 3 mjeseca nakon porođaja, otkrili su dramatičnu promjenu. Iako je trudnoća prvobitno postarala njihove ćelije između 1 i 2 godine, njihov biološki uzrast sada je izgledao 3 do 8 godina mlađi nego što je bio tokom rane trudnoće – pri čemu različiti algoritmi epigenetičkih “satova” daju nešto veće ili manje procjene. Efekat se činio nešto blažim kod osoba koje su imale veću tjelesnu težinu prije trudnoće, dok je bio pojačan kod žena koje su prijavile isključivo dojenje, što je možda dobar poticaj za odabir dojenja, za osobe koje mogu dojiti i nemaju prepreka za to, a većina nema.

Nova studija se ne bi trebala koristiti kako bi se posramile trudne osobe, poput onih sa većom tjelesnom težinom, koje imaju povećanu vjerovatnoću prijevremenog starenja. Ljudi takođe ne bi trebalo da se osjećaju prisiljenim da preduzimaju određene akcije, poput isključivog dojenja, u nadi da će obrnuti bilo koje starenje, niti bi trebalo sramotiti osobe koje ne doje ili ne doje isključivo zbog niza razloga.

Reference:

  1. Pham H, Thompson-Felix T, Czamara D, Rasmussen JM, Lombroso A, Entringer S, Binder EB, Wadhwa PD, Buss C, O’Donnell KJ. The effects of pregnancy, its progression, and its cessation on human (maternal) biological aging. Cell Metab. 2024 Mar 19:S1550-4131(24)00079-2. doi: 10.1016/j.cmet.2024.02.016. Epub ahead of print. PMID: 38521058.
  2. Poganik JR, Zhang B, Baht GS, Tyshkovskiy A, Deik A, Kerepesi C, Yim SH, Lu AT, Haghani A, Gong T, Hedman AM, Andolf E, Pershagen G, Almqvist C, Clish CB, Horvath S, White JP, Gladyshev VN. Biological age is increased by stress and restored upon recovery. Cell Metab. 2023 May 2;35(5):807-820.e5. doi: 10.1016/j.cmet.2023.03.015. Epub 2023 Apr 21. PMID: 37086720.