Mnogi praznovjerni ljudi misle da crne mačke donose nesreću. Nerijetko vidimo kako ljudi stanu da neko drugi prođe onda kada vide da im je crna mačka prešla put.
Da, crne mačke izgledaju često kao da nisu s ovog svijeta i pogotovo noću. Jednostavno, izgledaju drugačije, opakije nego mačke koje nisu sasvim crne. Šta je tačan razlog sujevjerja da ljudi misle kako donose nesreću ili da sam vrag ili vještice uzimaju obličje crnih mačaka, to niko ne zna. Međutim, oni koji vole crne mačke, smatraju da su one posebno, najljepše i najelegantnije. Pri tome, crne mačke nisu baš česta pojava – potrebno je dosta selekcije da bi se one dobile od izvornog “divljeg” oblika (mačke s prugicama).
Tokom srednjeg vijeka neznanje je dovodilo do toga da su neudate žene koje hrane mačke lutalice osumnjičene za vještičarstvo i da su mačke njihovi “kompanjoni” u vještinama crne magije. Ovo vjerovanje dovelo je do masovnog istrebljivanja crnih (ali i drugih, šarenih) mačaka i dovelo do spaljivanja vještica. Istrebljivanje mačaka tako je omogućilo širenje kuge jer su kugu prenosile buhe na pacovima, a više nije bilo dovoljno mačaka da tamane pacove.
Naravno, ne možemo tvrditi da ne bi bilo pošasti kuge da ljudi nisu ubijali crne i druge mačke. Ali je to zasigurno pogoršalo situaciju.
Zbog čega se javljaju crne mačke?
U nizu životinja, od miševa do ovaca, naučnici su već identifikovali dva gena koji igraju ulogu u boji dlake. Ovisno o tome kako rade zajedno, ovi geni čine da krzno životinje ima niz boja. Boje mogu biti bilo koje od crvenkasto-žute do crno-smeđe.
Sve su mačke genetički ili naranžaste (“žute”) ili crne ili njihove varijacije između. Dva tipa molekula melanina odgovorna su za boju. Eumelanin proizvodi crne i smeđe boje, a feomelanin proizvodi crvene, žute do krem boje. Oba roditelja mačke moraju nositi gen crne boje kako bi mače bilo crno. Dvije crne mačke će gotovo uvijek imati crne mačiće.
Dominantan uzorak dlake mačaka je agouti ili tabby. Agouti gen kontroliše rasprostranjenost crne boje. Da bi mačka bila potpuno crna, mora nositi recesivni gen poznat kao non-agouti. Neke crne mačke nose agouti gen i stoga se može vidjeti da imaju tigraste ili pjegaste šare ako su na suncu. Ako jedan od roditelja nosi gen za crvenu boju, crna dlaka može djelovati blago crvenkasto na jakom svjetlu.
Ovdje treba dodati da crvenkasta boja inače crnog krzna (“kao isprana”) također može ukazivati na nedostatak tirozina koji je potreban za stvaranje eumelanina. Fenilalanin i tirozin važni su za dugotrajnu neurološku funkciju kod mačaka i vaš veterinar može provjeriti njihov nedostatak i dati nadomjestak vašoj mački.
Studije pokazuju da jednobojne kućne mačke imaju određenu mutaciju u jednom od tih gena za boju. Crni jaguari imaju takvu karakterističnu mutaciju. A taj nedostatak nedostaje jaguarima koji su tipičnije žućkastosmeđe boje. U međuvremenu, tamnosmeđi jaguarundiji — mačke porijeklom iz Južne i Srednje Amerike — imaju svoju posebnu mutaciju u drugom genu.
Crno krzno je prirodna mutacija kod mnogih vrsta mačaka. Od 37 vrsta mačaka, njih jedanaest izražava mutaciju crnog gena. Među njima su domaća mačka, leopard, gepard, jaguar, karakal, serval, jaguarundi, ris, škotska divlja mačka i Geoffroyeva mačka. Ova se mutacija naziva melanizam. Rjeđe se pojavljuje kod drugih životinja.
Ali zašto uopšte postoje crne mačke? Moguće je da im ova boja pruža bolju kamuflažu pri noćnom lovu. Postoje čak i hipoteze te neki dokazi koje treba dodatno istražiti da su crne mačke otpornije na neke mačije bolesti poput FIV (feline immunodeficiency virus):
Studija provedena na Nacionalnom institutu za rak otkriva da se melanizam razvio nezavisno najmanje četiri različita puta, koristeći različite mutacije gena, među različitim vrstama mačaka. Mutacije za melanizam u jaguara i jaguarundija javljaju se u istom genu, MC1R. Ovaj gen pripada porodici gena koji kodiraju receptore koji se nalaze na površini ćelija. Kod ljudi te receptore koriste određeni virusi, uključujući HIV, za probijanje stanica. Ljudi s mutacijama u tim receptorima imaju daleko manju vjerovatnoću da će se zaraziti HIV-om nego oni s normalnim verzijama. Zbog ove sličnosti, postoji teorija da mutacija melanizma kod mačaka može pružiti zaštitu od nekih virusnih infekcija.
Slično se pokazalo i za vukove – crni vukovi imaju varijantu gena koja ih čini otpornijima na štenećak.
Izgleda da su crne mačke zapravo vrlo, vrlo sretne.
