Više od trećine žena doživljava dugotrajne zdravstvene probleme nakon porođaja, pokazuje novo istraživanje

• Svake godine, barem 40 miliona žena suočava se s dugotrajnim zdravstvenim postporođajnim problemima
• Autori istraživanja pozivaju na veće prepoznavanje i pružanje efikasne njege tijekom trudnoće i porođaja kao ključnog preventivnog faktora kako bi se identificirali rizici i spriječile komplikacije koje mogu dovesti do dugotrajnih zdravstvenih problema nakon poroda.

Stručnjaci pozivaju na veću pažnju na dugoročne zdravstvene izazove žena i djevojčica u posebnoj seriji radova u časopisu Lancet. Prvi od tih radova pokazuje kako svake godine, barem 40 miliona žena vjerojatno će doživjeti dugotrajni zdravstveni problem uzrokovan porođajem, prema novom istraživanju objavljenom u časopisu The Lancet Global Health – dio posebnog serijala o maternalnom zdravlju. Istraživanje pokazuje visok teret postnatalnih uslova koji perzistiraju mjesecima ili čak godinama nakon porođaja. To uključuje bol tokom spolnog odnosa (dispareunija), što pogađa više od trećine (35%) žena nakon porođaja, bol u donjem dijelu leđa (32%), analnu inkontinenciju (19%), urinarnu inkontinenciju (8-31%), anksioznost (9-24%), depresiju (11-17%), perinealnu bol (11%), strah od porođaja (tokofobija) (6-15%) i sekundarnu neplodnost (11%).

Autori rada pozivaju na veće prepoznavanje ovih uobičajenih problema unutar zdravstvenog sistema, od kojih se mnogi javljaju nakon razdoblja kada žene obično imaju pristup postnatalnim uslugama. Efikasna skrb tokom trudnoće i porođaja također je ključni preventivni faktor, tvrde oni, kako bi se prepoznali rizici i spriječile komplikacije koje mogu dovesti do dugotrajnih zdravstvenih problema nakon poroda.

„Mnogi postporođajni faktori  uzrokuju značajno patnje u svakodnevnom životu žena dugo nakon poroda, kako emocionalno tako i fizički, a ipak su uglavnom nedovoljno cijenjeni, nedovoljno prepoznati i nedovoljno prijavljeni“, rekla je dr. Pascale Allotey, direktorica odjela za seksualno i reproduktivno zdravlje i istraživanje u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO/World Health Organization -WHO).

„Tokom  života, i mimo majčinstva, žene trebaju pristup različitim uslugama od pružatelja zdravstvene zaštite koji slušaju njihove brige i udovoljavaju njihovim potrebama – kako bi ne samo preživjele porođaj, već mogle uživati u dobrom zdravlju i kvaliteti života.”

Uprkos njihovoj prevalenciji, ovi faktori su uglavnom zapostavljeni u kliničkom istraživanju, praksi i politici, napominje rad. Tokom pregleda literature proteklih 12 godina, autori nisu pronašli nedavne visokokvalitetne smjernice za podršku efikasnom liječenju 40% od 32 analizirana prioritetna uvjeta u njihovom istraživanju, i nisu pronašli ni jednu visokokvalitetnu smjernicu iz niskih ili srednje prihodnih zemalja. Nedostaju i podaci: nije bilo nacionalno reprezentativnih ili globalnih studija za bilo koji od uvjeta identificiranih tokom istraživanja.

U cjelini, serija radova pod nazivom „Zdravlje majki u perinatalnom razdoblju i nakon njega” poziva na veću pozornost dugoročnom zdravlju žena i djevojčica – nakon i prije trudnoće.

Prema radu koji otvara ovu seriju, potrebno je holistički pristupiti smanjenju smrtnosti majki, usredotočujući se ne samo na njihove trenutne biomedicinske uzroke, već i na složenu interakciju širih društvenih, ekonomskih i okolišnih faktora koji utječu na zdravlje žena. To uključuje faktore poput rasnih i rodno-spolnih nejednakosti, kao i ekonomske kontekste, prehrane, sanitacije, okolišnih rizika ili izloženosti nasilju i sukobu. Nedostatak pažnje prema takvim temeljnim pitanjima pomaže objasniti zašto 121 od 185 zemalja nije značajno napredovalo u smanjenju smrtnosti majki tokom posljednje dvije decenije, tvrdi rad.

„Zdravlje majki nije nešto o čemu bismo trebali početi brinuti kad se pojavi trudnički trbuh“, rekao je Joao Paulo Souza, direktor Centra za informacije o zdravstvenim znanostima u Latinskoj Americi i Karibima (BIREME) za PAHO/WHO i jedan od autora prvog rada. „Postoji mnogo faktora koji utječu na vjerovatnost da žena ima zdravu trudnoću, od okoline u kojoj živi do političkih i ekonomskih sistema u kojima živi, ili pristupa kvalitetnoj ishrani i razine resursa koje ima u svom životu – sve to treba riješiti kako bi se poboljšalo njezino zdravlje, uz pristup visokokvalitetnoj zdravstvenoj njezi.”