Imunizacija je postala žrtva vlastitog uspjeha: antivakcinalni pokret bio je prisutan još od vremena Edwarda Jennera, međutim, krajem prošlog i početkog ovog stoljeća, pokret koji se suprotstavlja korištenju vakcina u prevenciji bolesti doživljava pravu, mračnu renesansu. Priroda opozicije vakcinama te argumenti antivakcinalnog pokreta imaju relativno širok spektar: od povezivanja vakcina sa autizmom te nizom idiopatskih simptoma, preko prava na slobodu izbora pojedinca koje je krucijalno mjesto demokratskih društava, pa sve do etiketiranja vakcina kao sredstva uspostavljanja „Novog svjetskog poretka“ i kao žiga „Zvijeri“, opisanog u Otkrivenju Jovanovu. Stav UNICEF BiH po pitanju imunizacije je nedvosmislen: pravo djeteta na zdravstvenu zaštitu je imperativ i to pravo je  ispred prava pojedinaca na slobodan izbor tj. ispred prava roditelja na izbor da djetetu uskrati vakcinu.

Strah od vakcina ponekad potkrepljuju mediji, kako svojom neangažiranošću u oblasti promocije imunizacije, tako i nekritičkim prenošenjem vijesti iz ove oblasti. U eri slobode govora, nus-proizvod takve necenzuriranosti jesu ne samo vijesti u medijima, nego i (dez)informacije koje kruže društvenim mrežama. Nemoguće je cenzurirati takve stvari, čak i kada bi to bilo moguće: svaka cenzura bi još više uvjerila pripadnike antivakcinalnog pokreta da su u pravu i da su vakcine jedna velika zavjera.
Međutim, kako bi se moglo suprotstaviti netačnim informacijama koje siju strah među mladim roditeljima, potrebno je razumjeti diskurs koji se tiče antivakcinalnog pokreta, širenja netačnosti o vakcinama te imati na umu trenutnu situaciju u medijima na ovu temu.

Novinari i novinarstvo se zapravo premalo bave ovom temom. Vakcine kao tema dijaloških emisija se jave tek jednom u nekoliko godina, pa se onda opet izgube, sve dok se neko od novinara ne sjeti da bi se tema mogla ponovo naći na dnevnom redu. Ne postoji serija emisija ili feljton u kojem bi se objasnile karakteristike svake od vakcina predviđenih programom imunizacije te osporile tvrdnje o štetnosti vakcine ili slabijem kvalitetu vakcina koje se koriste u našoj zemlji. Jasno je da mediji mogu napraviti veliki pomak u promociji imunizacije te pomoći roditeljima da donesu racionalan sud, upravo u ovom trenutku kada stepen imunizacije opada, ali mogu i pojačati strah od cjepiva. Prema riječima Almira Panjete, jednog od rijetkih novinara koji radi na problematici promocije imunizacije i prava djeteta na zdravlje, postoje odgovorni mediji koji pišu o imunizaciji na osnovu relevantnih podataka i kontaktiraju stručne sagovornike, ali nažalost, postoji određen broj neodgovornih medija koji ne shvataju opasnost koje donosi smanjen procenat imunizacije te prenose obično netačne „bombastične“ vijesti, bazirane na poluinformacijama.
“Potrebno je mnogo više odgovornosti u medijima kada su teme vezane za imunizaciju u pitanju, potrebne su ozbiljnije provjere činjenica, izbor relevantnih i stručnih sagovornika i svijest da se radi o osjetljivoj temi gdje zaista ne smije biti senzacionalizma. Potrebno je i više hrabrosti i društvene odgovornosti zdravstvenih radnika i stručnjaka koji u situacijama povećanog interesa javnosti za neke slučajeve vezane za imunizaciju moraju biti na raspolaganju medijima, kao i biti aktivniji na društvenim mrežama gdje u direktnoj komunikaciji mogu velikom broju korisnica i korisnika ponuditi adekvatne informacije.“, kazao je Panjeta.