Klimatska kriza pogađa mnoge siromašne zemlje iz kojih zapravo dolazi i najmanje emisija stakleničkih plinova, posebno ugljen dioksida. Ove su zemlje pogođene sušama i ekstremnim vremenskim prilikama, što dovodi do migracija stanovništva. Vjerovatnoća da će ljudi u tim zemljama biti raseljeni, evakuisani ili će im biti potrebna hitna pomoć zbog katastrofa povezanih s klimom je u prosjeku 6 puta veća nego za ljude koji žive u bogatim zemljama.
Maldivi su zemlja koja će potpuno nestati jednog dana zbog povećanja nivoa mora i oceana uzrokovanog klimatskim promjenama. Ovo je jedna od zemalja koje su najranjivije na klimatske promjene.
„Nismo spremni umrijeti. Nećemo postati prve žrtve klimatske krize. Umjesto toga, učinićemo sve što je u našoj moći kako bismo glavu držali iznad vode”, rekao je Mohamed Nasheed, predsjednik Maldiva 2018. na UN Climate Talks.
Dakle, jedna nevelika država koja ne kotira visoko na listi nacionalnog bogatstva i bruto nacionalnog dohotka, praktično je žrtva onoga što rade bogate zemlje – emitiranja velikih količina stakleničkih plinova u atmosferu.
Siromašne zemlje i područja imaju manji udio u emisijama ugljendioksida i drugih stakleničkih plinova, pa ipak, najviše su pogođene klimatskim promjenama.
Na afričkom kontinentu živi čak 17% stanovnika svijeta, ali iz ovog područja dolazi tek oko 4% emisija štetnih plinova koji dovode do klimatskih promjena. S druge strane, 10% stanovnika viskorazvijenih zemalja proizvodi oko polovine emisija.
Promjene u količini padavina, rastu temperatura, povećan broj požara, zagađenje zraka i ekstremni vremenski uslovi izazvani klimatskim promjenama događaju se na globalnom nivou, ali se sa većom učestalošću i intenzitetom događaju baš u Africi, poručuje Svjetska meteorološka organizacija.
Klimatske promjene ne donose samo toplotne udare, nego i različite druge oblike ekstremnih vremenskih prilika poput poplava i jakih oluja kakvi su uragani. A opet, sve to najviše pogađa siromašne. Pri tome, 75% siromašnih ljudi na našoj planeti ovisi o poljoprivredi ili prirodnim resursima za preživljavanje. Za njih je suša osuda na glad. Stoga u budućnosti možemo očekivati sve više i više klimatskih migranata (ili kako ih još zovu klimatske izbjeglice): nevoljnika koji iz svojih zemalja tropskog pojasa bježe tamo gdje ima više vode i hrane – ukratko, nade.
WHO procjenjuje da je globalno oko 55 miliona ljudi direkno pogođeno sušama. Nestašica vode utječe na 40% svjetske populacije, a čak 700 miliona ljudi je u opasnosti od raseljenja zbog suše do 2030.
Zbog klimatskih promjena, povećanja nivoa i acidifikacije mora i oceana, ova područja postaju siromašnija živim svijetom, a time i ribom i mekušcima, odnosno hranom za mnoge. Također, sve ovo istovremeno uništava i koraljne grebene, koji osiromašuju, a od kojih danas ovisi život velikog broja ljudi. Uništavanje koraljnih grebena ne samo da znači smanjenje dostupnosti hrane, nego znači i povećanje rizika ekstremnih vremenskih prilika, jer koraljni grebeni djelimično štite obalu od udara valova.
U radu objavljenom u Nature Communications, pod naslovom “The global flood protection savings provided by coral reefs”, pokazano je kako to što koraljni grebeni štite od poplava vrijedi čak oko 4 milijarde američkih dolara godišnje, na globalnom nivou. Odnosno, štete koje bi nastale poplavama i olujama bi toliko koštale. Neke od zemalja koje koraljni grebeni štite na ovaj način su Malezija, Indonezija, Filipini, Meksiko i Kuba i ove zemlje imaju najviše koristi od postojanja koraljnih grebena. Međutim, u širem smislu, sve one zemlje koje se nalaze u blizini koraljnih grebena, poput sjeveroistočnog dijela Australije, jednog dijela SAD i zalivskih zemalja, imaju koristi od ovih formacija. Koraljni grebeni danas štite 71 000 kilometara obalne linije u cijelom svijetu. U uslovima ekstremnih vremenskih nepogoda, kakve se dešavaju jednom u 50 ili 100 godina, vrijednost ove ekološke „usluge” koraljnih ekosistema raste i na 100 milijardi američkih dolara.
Obalne zajednice čine oko 37% globalne populacije – one su središta trgovine i kulture i potaknule su globalni razvoj, a danas zbog ribolova i turizma doprinose ekonomiji zemalja. Ipak, upros svom istorijskom značenju, ta bi područja mogla izgubiti stanovništvo u decenijama koje dolaze jer se prirodne katastrofe intenziviraju i razina mora raste. Više od 570 obalnih gradova moglo bi biti pogođeno porastom razine mora do 2050. U tom bi razdoblju čak milijardu ljudi moglo biti raseljeno. U nekim zemljama, poput Indonezije, već se dešavaju relokacije stanovništva.
Vjerovatnoća da će ljudi u siromašnijim zemljama biti raseljeni, evakuisani ili će im biti potrebna hitna pomoć zbog katastrofa povezanih s klimom je u prosjeku 6 puta veća, od onih u bogatim zemljama. Vijeće sigurnosti UN-a primjećuje negativne učinke klimatskih promjena i veće konkurencije za oskudne resurse na stabilnost mnogih zemalja zapadne i središnje Afrike kao što su Mali, Somalija ili Sudan. Područja koja su istorijski poznata po konfliktima biće još trusnija.
Prema nizu novih procjena SAD, klimatske promjene prijete da trajno i opasno preoblikuju globalni bezbjednosni pejzaž, zaključak je serije novoizrađenih procjena američkih vojnih, obavještajnih i bezbjednosnih zvaničnika – globalno zagrijavanje može izazvati povećanje sukoba u osjetljivim dijelovima svijeta.
Požari, kao još jedan efekat klimatskih promjena, postaju sve češći, pored sve štete koja nastane usljed požara, doprinose i zagađenju zraka koje je jedan od uzroka bolesti i smrti.
Procjenjuje se da bi klimatske promjene mogle do 2030. godine gurnuti u siromaštvo 100 miliona ljudi koji žive u zemljama u razvoju.
Klimatske promjene produbljuju jaz između bogatih i siromašnih jer razorne oluje poput onih koje su pogodile Portoriko ili Haiti uništavaju ljudima domove, a suše uništavaju usjeve. Dakle, sve više ljudi će ostajati bez doma i bez hrane.
Porast temperature pogoduje štetočinama poput komaraca koji prenose bolesti opasne po život, poput malarije, Zika-virusa, virusa Zapadnog Nila, denge i chikungunya koje najviše pogađaju ljude koji žive u siromaštvu. Bolesti koje se prenose vodom i hranom također su sve češće jer povećane poplave usljed ekstremnih oborina uzrokuju onečišćenje vodotokova i poljoprivrednih površina.
Iako se globalno osjećaju efekti klimatskih promjena, daleko od toga da su oni uniformno raspoređeni – oni najsiromašniji, koji manje utječu na klimatske promjene, pate više. Jasno je da i bogate zemlje, poput SAD, Australije, evropskog kontinenta osjećaju ekstremne klimatske prilike kao što su razorne oluje, požari i poplave, ali siromašne zemlje te zemlje u razvoju primaju daleko veće udarce. Neke zemlje Azije, područja gdje ima najviše država koje su u visokom riziku zbog klimatskih promjena, rade i na razvoju nuklearne energije, kao niskougljične energije. To rade azijske zemlje u razvoju te razvijene zemlje: Kina, Indija i Južna Koreja, uz, naravno, Japan. Ali druge zemlje nemaju mogućnost prelaska na nuklearnu energiju.
Još: How Climate Change and Migration Can Cascade in the EU
Ostali tekstovi iz serije “Nauka, politika i demokratija”:
Nauka nije apolitična
Da li je nauka demokratična?
Građanska nauka
Naučna i zdravstvena pismenost
Politizacija nauke
Istorijski primjeri političkog proganjanja naučnika
Kvantitativna pismenost i važnost matematike za demokratsko društvo
Informacijski poremećaj vodi svijet prema Orwellovoj paroli ‘neznanje je moć’
Statističke vratolomije i prikrivanje stvarnih podataka u službi politike
Proizvodnja panike u doba pandemije dala krila ‘infodemiji’
Vakcine iskorištene kao sredstvo političke borbe na Balkanu: meka moć
AstraZeneca vakcine između Brexita i EU, između neiskustva i dezinformacija
Klimatska kriza i siromaštvo – ko je najugroženiji?
Etika, zakoni i istraživanje embrija: pravilo 14 dana
Nauka između konzervativnih i liberalnih, lijevih i desnih opcija političkog spektra
Ekofašizam: toksični ekonacionalizam
L, G, B, T, i Q u svijetu nauke: priča o diskriminaciji i svijetu koji treba osvojiti
Nauka u formiranju političkih odluka i legislativa
Politička polarizacija društva i psihološko odbacivanje nauke
Otpor nauci ljevice i liberala (ni oni nisu imuni)
Znate li šta je i zašto postoji – trgovanje emisijama ugljičnog dioksida?
Gdje je nuklearna energija u klimatski zelenoj budućnosti i politici?
Kako na kreativan način iskoristiti medije i društvene mreže u promociji nauke
Akademska sloboda nosi i društvenu odgovornost, ali i potrebu javnog djelovanja
Finansiranje doktorata: političko i ekonomsko pitanje prosperiteta
Nedovoljna zastupljenost žena u kliničkim studijama
Nauka u EU (i Evropi, uključujući i Ujedinjeno Kraljevstvo i Norvešku)
Bosna i Hercegovina – izdvajanja za naučno istraživački rad: između ničega i ništa
Politika i nauka u toku pandemije: konzervativci i desničari sabotiraju borbu protiv pandemije
Upravljanje otpadom u BiH: dvadeset godina smo na istome mjestu
Finansiranje i administriranje naučnih projekata
Položaj žena u naučnoj zajednici: manjak, nevidljivost, seksualno uznemiravanje i mobbing
O čemu se treba govoriti kada se govori o desekularizaciji svijeta?
Nauka, politika, javno zdravstvo u raljama teorija zavjera
Teorije zavjera: brzi odgovori na kompleksna pitanja i put do radikalnog ponašanja
Asilomar konferencija: regulacija biotehnologije
Žensko tijelo i reproduktivna prava između nauke i politike
Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta „Političnost nauke, naučnost demokratije”, koji provodi UG “Nauka i svijet”. Podržano grantom Fonda Otvoreno društvo BiH i European Endowment for Democracy.
