Golokrtičasti štakori (naked mole rat, latinski/naučni naziv Heterocephalus glaber – ne spada u krtice, nego u glodare) nisu bog zna kako lijepe životinje – prije svega, gole su i slijepe. Ali, u sebi kriju dvije velike tajne – jako su otporni na rak i nisu puno sklone bolestima vezanim za starenje. 

Zašto nisu sklone tumorima? Postoji više objašnjenja. Ovdje treba naglasiti da se ne radi o nekoj potpunoj i čudesnoj imunosti na tumore, ali prosto je za ova bića rak nešto jako rijetko. 

Potencijalni mehanizam koji sprječava rak je gen, p16, koji sprječava diobu stanica. Kod gole krtice postoji i kombinacija p16 i p27 koja predstavlja dvostruku barijeru u kontroli podivljale diobe stanica, koja je glavni uzrok raka.

Zatim je 2013. pronađena još jedna solucija ovo krtičarskog paradoksa: naučnici su u Nature izvijestili da se razlog zašto ove životinjice ne obolijevaju od raka (tj. jako rijetko gotovo nikako obolijevaju) to što imaju hijaluronan ekstremno visoke molekularne mase, koja je više od pet puta veća nego kod ljudi sklonih raku i laboratorijskih životinja osjetljivih na rak. Naučnici smatraju da je ovakva forma hijaluronana posljedica evolucije životinje i prilagođavanja prolasku i životu kroz podzemne tunele. Hijaluronan ili hijaluronska kiselina su važan sastavni dio tkiva. 

Zatim je izvještavano i o tome kako ribosomi ove vrste produciraju proteine koji imaju jako malo grešaka, odnosno da se mutacije rijetko događaju. 

Kada kažemo da se rak kod ove vrste rijetko dešava, misli se na to da nije baš često primijećen, ali treba znati i da ove životinje nisu baš na dohvat ruke i da se tako lako mogu pratiti. 2016. su zabilježeni slučajevi tumorogeneze kod individua ove vrste koje su živjele zatočene, ali to je možda i zbog uslova u kojima su bile – zrak koje su one udisale imao je 21% kisika, za razliku od onog što one normalno udišu u tunelima (2-9% kisika).

Sljedeća stvar kod ove vrste glodara jeste da imaju epigenetičke mehanizme starenja koji ih prosto sačuvaju od negativnog dejstva starenja. Oni imaju iznimnu dugovječnost za glodare svoje veličine – žive čak oko 37 godina i otporni su na bolesti povezane sa starenjem. 

Epigenetičke promjene — modifikacije koje mijenjaju ekspresiju gena, ali ne mijenjaju samu DNK — kod golih krtica povezane su sa starenjem. Međutim, robusni epigenetički “sat” starenja koji se temelji na ovim modifikacijama tek treba biti otkriven.

Interesantno je da ovaj sat ima jače dejstvo kod ženki koje se pare i imaju potomstvo nego kod ženki koje nemaju potomke. Naučnici su o tome izvijestili krajem decembra 2021. u Nature aging. 

Ženke koje se pare imaju znatno sporiju metilaciju nekih dijelova genoma i tu je možda ključ njihove vitalnosti i otpornosti na starenje. Međutim, izgleda da ovaj mehanizam postoji samo kod jedinki iz divljine. 

 

Zanimljive ilustracije i priču o ovome možete naći i ovdje: https://www.sciencefocus.com/nature/the-naked-mole-rats-guide-to-eternal-life/