Klonirana ovca Dolly je živjela kraće nego što je očekivani životni vijek ovaca njene pasmine, Finn Dorset. Upravo je to jedan od glavnih razloga što je uzbuđenje oko kloniranja pomalo splasnulo – klonirane jedinke žive kraće usljed nepoznatih genetičkih i/ili epigenetičkih markera. Kada je Dolly imala pet godina, dijagnosticiran joj je jedan oblik osteoartritisa, a godinu dana kasnije dali su je uspavati zbog uznapredovale bolesti pluća. Ovce ove rase u prosjeku žive duplo više.

Međutim, Dollyne sestre/polusestre Daisy, Diana, Debbie i Denise su ovce klonirane iz iste kulture tj. linije stanica kao i Dolly – od somatskih stanica tkiva mliječne žlijezde iste ovce – i ne pokazuju znakove ranog starenja, simptoma kojeg smo vezivali za kloniranje.

U studiji objavljenoj u Nature Communications još jednom je raspravljano o problematici ubrzanog starenja klonova – izgleda da je sirota Dolly samo bila loše sreće. Prema ovoj studiji, kloniranje ne izaziva prerano starenje jedinki: ove ovce su stare 7-9 godina, što odgovara ljudskom vijeku od 60 godina i sve četiri su vrlo krepke starice – ne pokazuju znake osteoartiritisa, srčanih bolesti niti dijabetesa.

U studiji nisu učestvovale samo četiri spomenute Dollyne sestre, nego njih još sedam. Rezultati Dollynih sestara su upoređeni sa parametrima ovaca približno iste starosti (5-6 godina stare) koje nisu klonovi. Ovo je prva studija dugoročnih efekata tehnike SCNT (somatic cell nuclear transfer) na većim životinjama.

 

Četiri starice-Debbie, Daisy, Diane i Denise. Izvor: The University of Nottingham

 

Slične rezultate su dobile i studije na kloniranim miševima i kravama i zaključak je da, ako životinja ne pokaže simptome poremećaja do pete godine života, neće uginuti prije nekloniranih “normalnih” jedinki.

Zabrana kloniranja je uslijedila ponajviše zbog zabrinutosti da kloniranje uzrokuje prijevremeno starenje. Ipak, i ova studija je podijelila akademsku zajednicu – voditelj studije, Kevin Sinclair, smatra da je ovo dokaz kako je kloniranje sigurno, dok drugi smatraju kako kloniranje neće biti sigurno sve dok se ne postigne cilj da preživi bar onoliko embrija koliko ih preživi pri in vitro oplodnji (in vitro fertilization – IVF). Ipak, većina zaista smatra da tehnika kloniranja ovom studijom ulazi u novu eru – eru u kojoj će neke zabrane biti skinute te će se tehnika kloniranja moći primjenjivati u stočarstvu te konzervacijskoj biologiji kako bi se spasile neke ugrožene vrste.

 

Četiri starice- Dollyne sestre. Izvor: Nature communications, The University of Nottingham, pod Creative commons licence