Svi vi koji ste gledali von Trierovu “Melanholiju” dobro se sjećate asteroida. To je jedan od rijetkih visokoestetiziranih filmova sa motivima kraja svijeta – uglavnom se radi o spektaklima reda veličina Deep Impact i Armagedon.
Na internetu, kako to kaže Anders Sandberg sa oksfordskog Future of Humanity Institute, ima više naučnih radova o razmnožavanju kojekakvih buba nego o izumiranju ljudske vrste, što pokazuje koliko neozbiljno shvatamo ovaj problem i koliko su nam prioriteti pogrešni.
Naučnici i naučni radovi koji se bave problematikom nestajanja ljudske vrste i scenarijima koji mogu dovesti do toga te nestankom života na Zemlji uopšte, ne shvataju se ozbiljno i pridaje im se etiketa senzacionalističkog žurnalizma i spekulacija. Naravno da je ova oblast sva u spekulacijama, ali ono što nije spekulacija jeste predviđanje kataklizmi i planiranje odgovora na njih. Naučnici koji se bave proučavanjem asteroida i udara kometa često su izloženi blagom podsmijavanju na skupovima.
Za početak, vrlo sigurno znamo kakav će biti kraj Solarnog sistema.
Naše Sunce je počelo život prije oko 4.57 milijardi godina kao zvijezda klase T Tauri, prema Nebularnoj teoriji, od maglice gasova koja se zbog nečega počela kondenzovati u Sunce i Solarni sistem. Procjenjuje se da će Sunce živjeti idućih 5 milijardi godina kada će potrošiti gorivo i završiti kao tijelo iz klase crvenih divova.
Međutim, prije nego se to dogodi, za nekih milijardu godina, Sunce će postati za 10% sjajnije nego danas. Sa povećanjem količine energije koju Sunce emituje, povećaće se i toplota, koju će Zemljina atmosfera apsorbovati te će to stvoriti efekat staklenika i od Zemlje napraviti planetu kakva je Venera danas. Za 3.5 milijardi godina svi oceani će ispariti sa povšine Zemlje, polarne kape će se otopiti. Bez vode, čak ni organizmi koji mogu živjeti u ekstremnim uslovima neće moći preživjeti. Zemlja će postati mrtva stijena.
Prije nego što se ovo dogodi, ljudska vrsta će biti prašina, a najvjerovatnije i sve kulturološko-civilizacijske tekovine ljudskog roda. Dakle, zaboravimo Taj-Mahale, Kineske zidove i piramide, pisma i pisane spomenike, kipove, slike – sve to neće postojati. Džaba ste krečili, da prostite. Kako u svakom zlu ima nešto i dobro, to znači da će malo nakon izumiranja ljudskog roda nestati i sjećanje na razne starlete, žvalje, neuspješne promotore skandala, video uratke, njakanja po MTV-ima i Grandovima.
Sad je pitanje šta će to okončati ljudsku vrstu.
Jake oluje na Suncu bi mogle biti fatalne po Zemlju. O solarnim super-olujama već sam pisala. Nije baš da bi u takvom naletu solarne oluje čovječanstvo bilo uništeno, ali bi nastao haos u telekomunikacijama i snabdijevanju električnom energijom, ako bi se ponovila oluja jačine one iz 1859. (“Carrington event”). Cijeli kontinenti bi mjesecima bili bez struje, što bi se odrazilo na mnoge aspekte naših života. No, ovakvi se događaji mogu predvidjeti te spremni možemo dočekati udar. Loša stvar je što će upozorenje doći svega 12 sati prije nego što se oluja dogodi. Postoji 12% vjerovatnoće da se nešto tako dogodi u idućoj dekadi.
Još jedna od realnih mogućnosti jeste supervulkan. Super-vulkani su oni koji bi u erupciji proizveli preko 450 kubnih kilometara magme (tj. lave kada izađe na površinu). Danas aktivne lokacije su Yellowstone, Valles i Long Valley u SAD, nekoliko lokacija na Andima, Toba i Aira u Aziji te Taupo na Novom Zelandu. Područja koja ne bi bila pokrivena lavom, bila bi pokrivena vulkanskim pepelom, a svega nekoliko milimetara ovog pepela uništava usjeve. Jedan metar pepela onemogućava upotrebu zemljišta narednih nekoliko decenija. No, postoji ideja da se globalna glad izazvana erupcijom supervulkana spriječi tako što će čovječanstvo preći u bunkere ispod površine zemlje te uzgajati gljive i bakterije koje proizvode šećere bez fotosinteze.
Vulkan Toba je imao jednu supererupciju prije 74 000 godina, u kojoj je izbačeno oko 2400 kubnih kilometara magme.
Međutim, ako nas udari kometa ili meteor, ne postoji nikakva mogućnost da se šteta umanji. Jedini racionalni plan bi bio spriječiti da do toga dođe.
 |
| Naučnici su primjetili oko 15 000 objekata koji prolaze kroz Zemljino susjedsvo, od kojih su neki promjera više od 1km. Izvor:NASA/JPL Caltech |
Ed Lu, bivši astronaut, je 2002. utemeljio fondaciju B612 koja za cilj ima da nađe načine kako da se naša planeta zaštiti od nebeskih tijela koja bi se mogla skršiti o nju. Inače, fondacija je dobila ime po asteroidu na kojem je živio Mali princ. Asteroid koji je udario u područje Yucatana i okončao vladavinu dinosaura je bio promjera oko 10km, ali i asteroid manji od tog bi bio fatalan po našu vrstu. Ono što ne bi direktno bilo uništeno u udaru, bilo bi uništeno efektima udara: u ogromnim cunamijima i zemljotresima. Ovakvi asteroidi nalijeću na Zemlju rijetko – jednom u milion godina, a asterodi veličine ovog što je pobio dinosaure oprilike jednom u 100 miliona godina. Rijetki su, ali kad udari jedan, on itekako obavi posao.
B612 predlaže dvije strategije za sprječavanje kolizije. Jedna je mijenjanje brzine tijela koje putuje ka Zemlji koja bi bila proizvod nuklearne eksplozije ispod ili iznad objekta, pri čemu je dovoljno da se brzina promijeni za svega nekoliko centimetara u sekundi da bi se promijenila trajktorija objekta i da tijelo promaši Zemlju.
Druga strategija isključuje eksploziju i nastoji promijeniti trajektoriju sporim i konstantnim djelovanjem u toku određenog vremena pri čemu se koristi letjelica-sonda koja bi se spustila na površinu tijela.
I za jednu i za drugu strategiju je potrebno na vrijeme prepoznati opasnost od kolizije i reagovati.
NASA je 1998. godine, na zahtjev Kongresa, počela sa projektom identifikacije nebeskih tijela koja imaju trajektorije u Zemljinoj blizini, a koja su veća od 1km u promjeru. Od njih 15 000, koliko ih je identifikovano, niti jedan nije u kolizionoj putanji prema našoj planeti.
U oktobru 2022. asteroid Didymos će proći blizu Zemlje i taj događaj će NASA, ESA i druge svemirske agencije (vjerovatno Kinezi, Japanci i Rusi) iskoristiti za testiranje mogućnosti odbrane od asteroida u zajedničkom projektu AIDA (Asteroid Impact and Deflection Assessment).
Naravno, čovječanstvo je najveći neprijatelj samom sebi. Dok imamo neki plan za meteor/asteroid/kometu, solarne oluje možemo predvidjeti, pokušavamo se preseliti na Mars i sjedimo bespoćno čekajući supervulkan, nećemo moći ništa učiniti ako neki paranoični general/predsjednik/vođa aktivira nuklearni napad.
Osim nuklearnog rata, kojeg nikad ne možemo isključiti kao mogućnost, jedna od varijanti scenarija smaka svijeta uključuje, naravno, i mas-epidemiju, pandemiju uzrokovanu nekim virusom ili bakterijom. I dok svi tipuju na genetički modifikovane viruse ili bakterije, mnogo vjerovatniji scenario je prostiji: nećemo se moći boriti sa bakterijskim infekcijama zbog nedostatka antibiotika. Već nešto više od 20 godina nije pronađen niti jedan novi antibiotik, a sve bakterije postaju rezistentne na postojeće lijekove. Ili će nas desetkovati preventabilne bolesti, usljed djelovanja antiveks-pokreta.
Također, svjedočimo i porastu raznih virusnih infekcija, koje se, kako zbog globalizacije, tako i zbog klimatskih promjena, šire brže i na područja za koja nisu prije bile karakteristične. No, ako mislite da je najstrašnije što se može desiti da epidemija bude izazvana nekim virusom koji izaziva hemoragijske groznice, poput ebola virusa, vjerovatno da niste u pravu: respiratorni virusi koji se šire kapljično se šire efikasnije i više se osoba može zaraziti njime.
Naravno, tu je i Mad Max situacija – rastrgano društvo, bačeno par vijekova unazad, napušta načela humanizma i vraća se principu “ko je jači, taj tlači”. No, ne brinite, naučnici počinju obraćati pažnju i na ove sitne detalje apokalipse te moguće scenarije i eventualna rješenja.
Dakle, nema razloga za brigu. Mirno spavajte…
