Jedan od najslikovitijih primjera negativnog međudjelovanja nauke i politike je svakako slučaj AstraZeneca vakcine protiv COVID-19, ali, nešto kasnije i vakcine sličnog dizajna, Johnson&Johnson u Sloveniji. Pored problema s nuspojavom tromboza, AstraZeneca se našla u tektonskom procjepu između Brexita i Evropske Unije.
Ova vakcina se danas gotovo više i ne koristi za imunizaciju protiv COVID-19, i rijetko se spominje. Ali, priča o ovoj vakcini je važna. To je priča o nesnalaženju, o političkim utjecajima te priča o tome kako rijetke, ali opasne nuspojave ukoliko se zabilježe nakon nekog medicinskog produkta, itekako mogu da taj produkt unište. Da, to je i priča o tome kako se nuspojave prate i kako produkti koji imaju opasne nuspojave, pa makar one bile rijetke, na kraju izgube tržišnu bitku. Priča o ovoj vakcini je lekcija koju treba dobro proučiti i iz nje izvući zaključke.
AstraZeneca vakcina Vaxzevria je, ponovimo, vakcina bazirana na adenovirusnom vektoru u koji je inkorporisan dio genoma virusa SARS-CoV-2 – onaj koji nosi genetičku poruku o sintezi najvažnijeg antigena virusa, proteina šiljka (spike) – onog koji izaziva specifični imunološki odgovor i stvaranje antitijela na ovaj virus. Taj dizajn imaju i Sputnjik V te Johnson & Johnson COVID-19 vakcine.
Počeci problema
Jedna od prvih zamjerki protiv ove vakcine išla je na račun toga što britansko-švedska farmaceutska kompanija AstraZeneca, premda div u ovoj industriji, zapravo nema niti jednu vakcinu. Kritikama ovdje nije bilo mjesta, jer su se udružili s partnerom koji itkekako ima iskustva s razvojem vakcina – Univerzitetom Oksford, odnosno oksfordskim Jenner centrom, koji je specijaliziran za vakcine, a ime je dobio, naravno, u čast Edwarda Jennera, engleskog ljekara koji je napravio vakcinu protiv velikih boginja u 18. vijeku. Oksfordski tim je predvodila dr. Sarah Gilbert, čuvena vakcinologinja.
Razvoj ove vakcine je na Oksfordu započeo još u januaru 2020, praktično odmah nakon dešifrovanja sekvence za spike protein virusa. Zapravo, ovo je vakcina s čijim se razvojem počelo možda najranije, pa ipak je imala najteži put. Toliko težak da i danas ljudi izbjegavaju ovu vakcinu, i dosta doza će biti uništeno, iako rezultati efikasnosti 2 doze Vaxzevria pokazuju visok rezultat. Prvo se dogodio jedan malo duži zastoj u istraživanju zbog pojave transverzalnog mijelitisa kod jedne učesnice kliničkih studija ispitivanja efikasnosti i sigurnosti ove vakcine. A zatim su uslijedili i drugi problemi.
Od početka, put ove vakcine bio je džombav. U februaru 2020. Institut Jenner dogovorio je saradnju s italijanskom kompanijom Advent Srl za proizvodnju serije od 1000 doza vakcine-kandidata za klinička ispitivanja. Prvobitno je Oksford namjeravao donirati prava na proizvodnju i tržište vakcina svakom proizvođaču lijekova koji to želi, ali nakon što je Gates fondacija pozvala Oksford da pronađe za partnera neku veću kompaniju kako bi svoju vakcinu protiv COVID-19 plasirali na tržište, Oksford je odustao od ove ponude u maju 2020. Vlada Ujedinjenog Kraljevstva tada je potaknula Oksford da radi s AstraZenecom, tvrtkom sa sjedištem u Evropi, umjesto s Merck & Co. koja ima sjedište u SAD-u, koja je bila još jedna od opcija, kako izvještava Guardian. Vladini ministri također su bili zabrinuti da vakcine proizvedene u SAD-u neće biti dostupne u Velikoj Britaniji, odnosno da će SAD kao prioritet staviti svoje građane.
Ovdje bi bilo potrebno izdvojiti jedan dio iz već označenog članka u Guardianu, kada Sir John Bell, redovni profesor medicine na Oxfordu i vladin savjetnik, koji je od početka bio uključen u razvoj ove vakcine, kaže da su bili pod veliki pritiskom.
„Naravno da vakcina nije savršena… Bili smo vrlo jasni da razumijemo da postoje komplikacije od vakcine, jer mislim da ćete ih otkriti sa svim vakcinama, da budem iskren. Ali naša je bila pod svjetlom reflektora, a ljudi jednostavno ne puštaju.“, kaže on i nastavlja: „Duga je istorija problema s ovom vakcinom. I teško je prstom uprijeti na jednu stvar, i mislim da bi bilo pošteno reći da možda nismo tako dobro podnijeli negativne vijesti kao što smo mogli. Ali mi smo nekako novi u ovoj igri. Možda jednostavno nismo došli u dijalog.”
Zapravo, od početka su bili osuđeni na probleme. Farmaceutska kuća i Oksford nisu imali jako iskustvo kako da hendlaju probleme sa stopiranjem kliničkih ispitivanja, zatim sa greškama u ispitivanjima i na kraju, s nuspojavama te dezinformacijama.
U vrijeme kad se AstraZeneca uključila u razvoj vakcine, naučnici Oxforda su već postavili rane studije. Ali, ma kako dobri, čak ni naučnici s Okforda nemaju znanje o svemu, recimo o tome šta ih čeka kada dođu pred regulatorne institucije i na koja sve pitanja moraju vrlo temeljno odgovoriti. Ovo je značilo da studije nisu bile prilagođene potrebama regulatora na način na koji bi to radile velike farmaceutske tvrtke.
Greška za greškom
Zatim je uslijedila jedna greška iz koje su se samo sretnim okolnostima izvukli. Naime, uspjeli su upropastiti studiju tako što je jedna grupa ljudi dobila samo pola doze. Zbog greške u doziranju, jedan dio ispitanika je primio pogrešnu dozu, pa se onda ispostavilo da ti što su primili manju dozu imaju bolju zaštitu.
Kada su klinička ispitivanja izvijestila, pokazalo se da su dobrovoljci koji su dobili pola doze nakon koje je uslijedila puna doza dobili veću zaštitu – do 90%, u poređenju sa 62% kada se prime dvije normalne doze. Naravno, u medijima je ostao samo zapamćen broj 62%, što je znatno manje nego efikasnost koju je pokazala Pfizer vakcina, koja se nekako javila u to doba s rezultatom od oko 95% efikasnosti. Tada je već počelo s vodećom pozicijom Pfizera jer su mnogi ljudi smatali da, kada dođe na njih red da se mogu vakcinisati, nema razloga da prime „slabiju vakcinu“. Nastala je i konfuzija oko toga je li ova vakcina efikasna 62% ili 90% i kome vjerovati vezano za te podatke.
Ovdje nije kraj katastrofalnog hendlanja situacije s ovom vakcinom. Objašnjenje za ove razlike u efikasnosti Oxford/AstraZeneca pokazalo se pogrešnim. Oni koji su dobili niže doze također su imali veći razmak između dvije doze. To je, pokazalo se, ono što je poboljšalo ishod. Kao što sada znamo, strategija odgađanja druge doze isplatila se u Ujedinjenom Kraljevstvu, ali je bila neortodoksna, pa i rizična bez dovoljno dokaza. Tako je UK odlučila da što više ljudi primi prvu dozu, odgađajući drugu dozu za 12 sedmica. Pogrešna objašnjenja u nauci nisu rijetkost i nauka je živa, tako da ovo nije usljed neznanja, nego su ljudi, kada su bolje proučili rezultat i faktore, našli do čega je.
U kriznim situacijama kada nam brzo trebaju odgovori, ovo izgleda kao da „naučnici ništa ne znaju“, što nije tačno, ali im treba nešto vremena da propitaju sve hipoteze i odbace one koje nisu plauzibilne.
Iz ovog rješenja je nastao novi problem – konfuzija oko toga nakon koliko vremena neko može primiti drugu dozu. Ljudima je rečeno da se druga doza prima nakon 12 sedmica, pa onda, kada je dotok vakcina postao bolji, a vakcina više, bilo je moguće da se druga doza primi i ranije – bilo kad u intervalu od 4 do 12 sedmica. Ovo se, naravno, ljudima učinilo kao još jedna obmana – da li smiju tako rano primiti vakcinu, da li su oni koji su primili za 12 sedmica dovoljno zaštićeni. Prosto niko nije bio zadovoljan i siguran, a sve je zapravo bilo u redu. Više o tome koliki razmak između doza AstraZeneca vakcine može biti pročitajte na NaukaGovori „kćerinskoj“ platformi Vakcine.ba.
“AstraZeneca vakcina očito jedva da je efikasna kod starijih osoba“, stajalo je u naslovu. “Efikasnost kod starijih od 65 godina, dobne skupine s najvećim rizikom od umiranja od Covida, iznosila je samo 8%“, tvrdi se u članku. Ovo je bila posljedica (namjerne ili slučajne) zabune s prevodom – da je vakcina efikasna samo 8%, umjesto da je samo 8% učesnika starijih od 65 godina bilo uključeno u studiju. Ovo je direktna posljedica nesigurnosti istraživača da starijim daju ovu vakcinu u ispitivanjima. Onda su neke EU države rekle kako neće davati starijima ovu vakcinu, ali se poslije ispostavilo da stariji mogu primiti AstraZeneca. No, ovo je tek pola muka i nevolja.
Najveći problem: slučajevi tromboza nakon vakcinacije
3-9 slučajeva na milion doza, što je znatno manji rizik nego rizik za trombozu usljed uzimanja kontraceptiva, trudnoće, letenja, ali i infekcije COVID-19, pa ipak ljude bude strah.
Od trenutka pojave slučajeva tromboza, evropski regulator EMA istražuje situaciju, u nekim se državama EU stopira davanje vakcine, potpuno ili za mlađu populaciju. Iako je EMA rekla da treba nastaviti sa administracijom ove vakcine, EMA samo daje neobavezujuće preporuke i krajnje odluke su na pojedinačnim državama.
Panika koja je nastala zbog vrlo rijetke nuspojave nakon primanja ove vakcine, određenih tromboza koje su, nažalost rezultirale i sa nekoliko smrtnih slučajeva, napravila je ožiljke koji teško da će ikad zarasti i oporaviti upotrebu ove vakcine. Pogrešna i neblagovremena komunikacija oko vakcine, loši potezi komunikacijskog tima AstraZeneca doveli su do toga da vakcina postane nepopularna.
U izvještaju koji je objavio Barclays, ova investicijska kompanija se osvrnula na neka od prethodnih regulatornih pitanja AstraZenece i sugerisala da je „većina kontroverzi bila politička, a ne naučna”. Ali najgore tek dolazi za AstraZeneca i biće veće nego išta drugo – politički akt.
Dobar dio dezinformacija o ovoj vakcini – da je nastala na ćelijama abortiranih fetusa, da je to genetički modifikovana vakcina, da nije dobra i nije sigurna, dolazili su iz Rusije, koja je kao primarni zadatak postavila ubrzano izbacivanje svoje vakcine i nuđenje ove vakcine zapadnim zemljama.
Ruska propaganda
Generalna spin taktika ruskih timova nije bila promocija Sputnjik V vakcine, nego širenje dezinformacija o vakcinama koje dolaze sa zapada. Tako je Pfizerova vakcina bila na udaru dezinformacija da mijenja genom i izaziva neplodnost. No postoje indicije da je prljava propaganda protiv AstraZeneca vakcine dolazila i od Pfizera.
Sputnjik V dizajnirao je Istraživački institut Gamaleja, a finansira ga Ruski fond za izravna ulaganja, na čijem je čelu Kirill Dmitrijev. Dmitrijev je proizvod AstraZeneca nazvao „vakcinom za majmune” aludirajući na to da AZ koristi adenovirus čimpanzi kao mehanizam za isporuku. Internet je zatrpan mimovima, videozapisima i slikama King Konga koji ubrizgava vakcinu u ženu koja vrišti. Te i slike Borisa Johnsona kao dijela glumačke ekipe filma Planeta majmuna objavljeni su s anonimnih internetskih računa i postali su viralni. Dosta toga je došlo od ruskih medija koji djeluju u Evropi, posebno Balkanu, kakvi su Sputnjik i RT.
Međutim, Pfizer se snašao, iskusno su prebrodili krize, nametnuli svoju vakcinu kao zlatni standard i stvorili potražnju, a u deal-u s Izraelom profitirali i dvostruko – prodajom vakcina i obezbjeđivanjem uslova za ispitivanje ove vakcine u stvarnim uslovima.
Pfizer-BioNTechov uspjeh u promociji vakcine i zrno sreće da miokarditis, jedna od nuspojava ove vakcine nije baš čest kod starijih i sredovječnih ljudi koji su, jedni za drugima, bili u redu za vakcinaciju, nego se javio kod mlađih muškarca, koji su došli kasnije na red u vrijeme kada je već dosta ljudi primilo vakcine, potisnuli su AZ vakcinu.
Zvanično, SAD regulatorna tijela su postavljala pitanja o sigurnosti i efikasnosti ove vakcine. Tu se vraćamo na onaj kuršlus s pola doze i različitim rezultatima efikasnosti. Nacionalni instituti za zdravlje, na čelu s dr. Anthonyjem Faucijem su pozvali Astrazeneca da sarađuje s Data and Safety Monitoring Board kako bi pregledali podatke o efikasnosti i osigurali najtačnije podatke o efikasnosti i da podaci budu objavljeni što je prije moguće.
Fauci se pojavio u Good Morning America, opisujući problem s podacima kao „neiznuđenu grešku… ovakve stvari ne čine ništa osim što doista bacaju sumnju“.
Naučnici s Oxforda i AstraZenece bili su zaprepašteni ovim, AstraZeneca ima iskustvo rada s regulatorima i ovo im nikada nije traženo. Radili su dan i noć na ažuriranju brojki.
EU i Brexit: raspadnuti brak nije bio dobar za vakcinu
Istovremeno, ova vakcina, kao britanski proizvod, bila je u Ujedinjenom Kraljevstvu promovisana kao nacionalni uspjeh i praktično je patriotska dužnost svakog građanina UK bila da primi ovu vakcinu. S druge strane, u EU zemljama i šire se širila negativna propaganda o ovoj vakcini, koja je bila pojačana oprezom pojedinih EU zemalja usljed pojave tromboza, što je rezultiralo privremenim zaustavljanjem administracije ove vakcine.
Onda počinju novi problemi – problemi s isporukom i prizvodnjom ove vakcine te mučnim pregovorima između EU, UK, AstraZenece.
U januaru 2021. godine, AstraZeneca kaže da ima problema s proizvodnjom u tvornici u Belgiji. Evropska Unija naručila je 400 miliona doza, a prvih 90 miliona se očekivalo do marta. AstraZeneca je rekla da u prvom kvartalu može isporučiti samo 40 miliona, pa poslije 30 miliona doza. Pri tome UK regularno vakciniše svoje građane i to još od decembra 2020. godine, dok EU gleda i moli za svoje doze. Ovo je naravno, brzo eskaliralo u potpuni sukob. EU krivi AzraZenecu za neuspjeh, praktično prevaru.
Pascal Soriot, generalni direktor AstraZeneke, insistirao je na tome da su oni obećali samo svoje „najbolje napore” da isporuče doze prema rasporedu. No predsjednica Komisije EU, Ursula von der Leyen, krenula je u rat, insistirajući da Europa ima pravo na doze proizvedene u Ujedinjenom Kraljevstvu prema ugovoru s AstraZenecom.
Sukob je pogoršan napetostima oko Brexita i britanskim hvalisanjem svojim programom vakcinacije. S porastom bijesa, povjerenstvo je zaprijetilo da će blokirati izvoz doza Pfizer/BioNTech proizvedenih u Evropi u Veliku Britaniju. Tada italijanska policija vrši pretres jedne farmaceutske tvornice za koju se sumnja da je gomilala vakcine namijenjene Britaniji.
Budimo iskreni pa nazovimo ove događaje „političkim potkusurivanjem“ jer se sama vakcina našla između Brexita i Evropske Unije, a ovi događaji će se izučavati kao primjer sramnog miješanja politike i nauke, te kao primjer opasnog utjecaja dezinformacija.
Ostali eseji iz serije “Nauka, politika i demokratija”:
Nauka nije apolitična
Da li je nauka demokratična?
Građanska nauka
Naučna i zdravstvena pismenost
Politizacija nauke
Istorijski primjeri političkog proganjanja naučnika
Kvantitativna pismenost i važnost matematike za demokratsko društvo
Informacijski poremećaj vodi svijet prema Orwellovoj paroli ‘neznanje je moć’
Statističke vratolomije i prikrivanje stvarnih podataka u službi politike
Proizvodnja panike u doba pandemije dala krila ‘infodemiji’
Vakcine iskorištene kao sredstvo političke borbe na Balkanu: meka moć
AstraZeneca vakcine između Brexita i EU, između neiskustva i dezinformacija
Klimatska kriza i siromaštvo – ko je najugroženiji?
Etika, zakoni i istraživanje embrija: pravilo 14 dana
Nauka između konzervativnih i liberalnih, lijevih i desnih opcija političkog spektra
Ekofašizam: toksični ekonacionalizam
L, G, B, T, i Q u svijetu nauke: priča o diskriminaciji i svijetu koji treba osvojiti
Nauka u formiranju političkih odluka i legislativa
Politička polarizacija društva i psihološko odbacivanje nauke
Otpor nauci ljevice i liberala (ni oni nisu imuni)
Znate li šta je i zašto postoji – trgovanje emisijama ugljičnog dioksida?
Gdje je nuklearna energija u klimatski zelenoj budućnosti i politici?
Kako na kreativan način iskoristiti medije i društvene mreže u promociji nauke
Akademska sloboda nosi i društvenu odgovornost, ali i potrebu javnog djelovanja
Finansiranje doktorata: političko i ekonomsko pitanje prosperiteta
Nedovoljna zastupljenost žena u kliničkim studijama
Nauka u EU (i Evropi, uključujući i Ujedinjeno Kraljevstvo i Norvešku)
Bosna i Hercegovina – izdvajanja za naučno istraživački rad: između ničega i ništa
Politika i nauka u toku pandemije: konzervativci i desničari sabotiraju borbu protiv pandemije
Upravljanje otpadom u BiH: dvadeset godina smo na istome mjestu
Finansiranje i administriranje naučnih projekata
Položaj žena u naučnoj zajednici: manjak, nevidljivost, seksualno uznemiravanje i mobbing
O čemu se treba govoriti kada se govori o desekularizaciji svijeta?
Nauka, politika, javno zdravstvo u raljama teorija zavjera
Teorije zavjera: brzi odgovori na kompleksna pitanja i put do radikalnog ponašanja
Asilomar konferencija: regulacija biotehnologije
Žensko tijelo i reproduktivna prava između nauke i politike
Pugwash konferencija: značaj i naslijeđe
Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta „Nauka, politika i demokratija: političnost nauke, naučnost demokratije”, koji provodi UG “Nauka i svijet”. Podržano grantom Fonda Otvoreno društvo BiH i European Endowment for Democracy.
