Kvantitativna pismenost i važnost matematike za demokratsko društvo: profesor Ismar Volić

• pored medijske, naučne i zdravstvene pismenosti, važna je još jedna – matematička, odnosno kvantitativna pismenost, koja je zapravo temelj naučne pismenosti;
• ona nam pomaže da kvalitetnije razumijemo kvantitativne podatke, statistike, grafikone i bolje ih tumačimo te da znamo prepoznati kada nam neko manipuliše ovim brojevnim podacima;
• kvantitativna pismenost i znanje imaju svoje mjesto i u izbornim kampanjama

Često čujemo pojam „medijska pismenost”… međutim, čini se da ona nije dovoljna i da postoje druga znanja i sposobnosti koji predstavljaju bazu medijske pismenosti – ona ne dolazi sama od sebe i iz ničega. Jedna od tih vještina potrebnih ne samo za medijsku pismenost, nego i za snalaženje u ovoj kompjuterskoj eri, svakako je kvantitativna pismenost.

Pitali smo dr Ismara Volića, profesora matematike pri Wellesley College u saveznoj državi Massachusetts  i osnivača  Instituta za matematiku i demokratiju (Institute for Mathematics and Democracy) da objasni šta je to kvantitativna pismenost i zašto je važna za demokratiju.

„Svijet 21. vijeka je svijet brojeva i podataka. On od nas konstantno zahtijeva da razumijemo i baratamo sa kvantitativnim informacijama. Očigledno je korisno razumjeti kako se računa interes na zajam ili šta znači stepen širenja koronavirusa, a svi smo stalno izloženi brojevima kroz pametne telefone, bilo to računanje distance kroz navigaciju ili broj lajkova na društvenim medijima. Tehnologija transformiše privredu i ekonomiju: farmeri koriste GPS za mapiranje polja, firme koriste statističke modele da optimiziraju produktivnost, političari koriste demografske analize kada planiraju kampanje“, daje mnogobrojne primjere ovisnosti našeg društva o matematici profesor Volić.

Mogućnost brze i jeftine statističke analize mijenja i način na koji konzumiramo vijesti jer mediji sve više koriste brojeve, tabele i grafikone u kreiranju i plasiranju informacija. Ono što nam je prikazano na društvenim medijima je selektirano matematičkim algoritmom koji uči od našeg ponašanja. Sve su ovo pokazatelji da je način na koji mi gledamo na svijet i našu ulogu u njemu velikim dijelom diktiran i oblikovan kvantitativnim faktorima.

„Kvantitivna pismenost podrazumijeva razumijevanje i kritički odnos prema brojevima, statistikama i podacima sa kojima se svakodnevno susrećemo“, kaže Volić i dodaje kako kvantitativna pismenost nije isto što i znanje matematike ili statistike, poznavanje formula ili jednačina, „ona nije prosto računanje ili baratanje aritmetikom; kvantitativna pismenost je kapacitet da se identifikuju, razumiju i objektivno analiziraju situacije koje su matematičke prirode“.

Ona omogućava kreativno kvantitativno rezonovanje koje vodi do logičkog zaključka.

„Kvantitativno pismena osoba ima predispoziciju da gleda svijet kroz kritičke oči i može da rezonuje objektivno o svakodnevnim problemima, ali i da ih rješava sistematično i sa samopouzdanjem. Takva osoba razmišlja svojom glavom, informisana je, postavlja inteligentna pitanja i ne prihvata autoritet naslijepo“, ističe Volić.

Ovdje treba stati i osvrnuti se na još jednu važnu stavku. Treba da objasnimo vezu između demokratije i matematike, odnosno kvantitativne pismenosti. Na koji to način kvantitativna pismenost predstavlja branu i oruđe demokratskog društva, pogotovo u eri namjernog ili nenamjernog pogrešnog tumačenja podataka, grafikona i statistike?

„Matematika je prisutna u demokratiji na mnoštvo načina. Prije svega, bitno je razumjeti da je ona iznimno korisna kao politički alat. Matematika je bauk i ljudi generalno zaziru od nje, a kada je susretnu, slijepo joj vjeruju“, kaže Volić.

Recimo, kada političar spomene procenat ekonomskog porasta ili stopu nezaposlenosti, mi ovakve informacije jednostavno prihvatimo. Mi nismo navikli da pitamo odakle dolaze ti podaci i ko nam ih servira. Upravo to daje matematici moć nad nama; zbog toga je ona politički korisna i često se zloupotrebljava. U današnjoj kvantitativnoj eri, onaj ko kontroliše matematiku i statistiku velikim dijelom kontroliše politiku.

Drugi način na koji se matematika pojavljuje u demokratiji je u samim političkim procesima. Na primjer, postoje razne metode za zbrajanje izbornih glasova.

„Matematički se može pokazati da određene metode idu u korist sistemima u kojima ima relativno mali broj vladajućih stranaka (kao sto je Amerika), neke imaju tendenciju održavanja status quo, a neke su bolje u promovisanju diverziteta jer daju šansu manjim strankama da uđu u vlast. Slično je sa metodama dodjele parlamentarnih mjesta; ima ih nekoliko i svaka ima svoje karakteristike. Geometrija određivanja granica glasačkih distrikta takođe igra veliku ulogu u političkoj raspodjeli moći. Svi ovi procesi su zasnovani na matematici i ona nas može informisati o njihovim prednostima i manama“, objašnjava  Ismar Volić.

Podizanje političke kvantitativne pismenosti bi nam pomoglo u svim instancama gdje se matematika pojavljuje u politici i demokratiji. Kvantitativno pismena osoba ne bi bila zadovoljna brojevima, grafikonima i tabelama koji nisu potkrepljeni objašnjenjem i čiji je izvor nepoznat. Prostor u kojem bi politika mogla da manipuliše takvim informacijama bi se samim tim suzio, a političari bi se klonili razbacivanja eksploatisanih statistika. Mediji bi imali kritičniji i stručniji odnos prema kvantitativnim informacijama, a utjecaj društvenih medija u širenju političkih dezinformacija bi se reducirao.

„Neko ko je edukovan o matematici iza demokratskih procesa bi takođe zahtijevao preispitivanje političkih metoda na osnovu rigoroznih kvantitativnih standarda. Takva osoba bi tražila da se glasa na najbolji mogući način i zagovarala bi transparentnost u procesu dodjele zastupničkih mjesta. Sve u svemu, numerička pismenost bi itekako doprinijela jačanju demokratije“, poentira Volić.

Već se govori o potrebi „inokulacije“ ljudi, posebno mladih, konzumenata društvenih mreža i interneta uopšte, protiv lažnih vijesti i manipulacija, stvaranja generacija otpornih na ovakve stvari. No, osim u tom pogledu inokulacije ljudi protiv lažnih vijesti time što bismo ih učili kako da tumače statističke podatke i da ne dozvole da ih se obmanjuje pogrešnim tumačenjem ili čak isijecanjem samo određenog dijela iz nekog grafikona, matematika ima još neke uloge u demokratiji. Primjerice u izborima, pogotovo u monitoringu izbora da ne bi došlo do izbornih prevara i krađa.

„Postoje sofisticirani statistički modeli za izbore koji vrlo brzo mogu analizirati glasačke podatke i detektovati anomalije koje nekad ukazuju na izborne neregularnosti“, objašnjava Volić i daje primjere iz SAD, gdje se rezultati izbora ukrštaju sa raznim demografskim markerima i glasačkom istorijom svakog distrikta, a onda matematika preuzima stvar i traži nekonzistentnosti. Naravno ovo je sve moguće jer je procesorska moć računara sve veća, a i statistika napokon ima efektivne „big data” modele koji su primjereni ogromnim količinama podataka.

Slični modeli se trenutno koriste za praćenje i predikciju ponašanja koronavirusa, i da nema njih, ova pandemija bi bila puno duža, komplikovanija i smrtonosnija.

„Ali, uloga matematike u izborima je zapravo mnogo šira i, kao što sam već i spomenuo, pojavljuje se u osnovnim demokratskim procesima kao što je glasanje. Većina ljudi ne razmišlja o tome kako se njihovi glasovi sabiraju da bi se proglasio pobjednik. Najrasprostranjenija metoda je relativna većina, dakle kandidat sa najvećim brojem glasova pobjeđuje. Ovo je ujedno i matematički najgora opcija jer se lako mo\e desiti da pobijedi kandidat koji nije prvi izbor za većinu glasača. Postoje sofisticiraniji načini kakvi su Hareova metoda, Borda poentiranje, ili glasanje za odobrenje, koji izbjegavaju ovaj problem i bolje predstavljaju volju većine. U Americi se polako mijenja svijest o tome da nam matematika daje objektivno bolje i reprezentativnije glasačke metode, pa se one polako i usvajaju po raznim gradovima i lokanim zajednicama širom zemlje“, dodaje Volić.

Matematika pomaže i u analizi izbornih rezultata… kako to izgleda u SAD, gdje zapravo imamo elektoralne izbore? Kako se radi analiza izbornih podataka uopšte? Čemu to raditi?

Statistička analiza glasačkih preferenci i ponašanja glasača je postala kamen temeljac moderne političke kampanje u Americi. Ogromni resursi se ulažu da se modeliraju želje glasača i anticipiraju njihove reakcije. Pristupačnost podacima i mogućnost gotovo instantne analize dozvoljava da se sa velikom preciznošću identifikuju grupe glasača do kojih se mora doprijeti i kojima se mora plasirati određena politička poruka, bilo uživo ili preko (društvenih) medija. „Ovakav lokalizovan pristup je postao primarni način vođenja kampanja, a naravno ne bi bio ostvarljiv bez matematičkih algoritama i statistike“, ističe profesor Volić.

Elektorsko biranje tj. elektoralni izbori su karakteristika SAD i često ljudi kod nas ne razumiju kako se zapravo bira predsjednik SAD.

U Americi se situacija sa predsjedničkim izborima još dodatno komplikuje jedinstvenim sistemom takozvanog elektoralnog koledža. Po njemu svaka država nosi određeni broj bodova – elektorskih glasova. California ima, na primjer, 55, a Massachusetts gdje živi dr. Volić, ima 11. Predsjednik postaje onaj koji sakupi 270 od mogućih 538.

„Pobjednik izbora u svakoj državi nosi sve elektoralne bodove te države, bez obzira da li je pobijedio sa malom marginom ili velikom većinom. To može uzrokovati matematički problematičnu situaciju u kojoj neko može postati predsjednik, a da ne osvoji većinu glasova, što se, na primjer, desilo 2016. godine kada je Hillary Clinton dobila 3 miliona više glasova od Donalda Trumpa ali je izgubila izbore“, objašnjava Volić kako funkcionišu predsjednički izbori u SAD.

„Elektoralni koledž je možda imao smisla kada je Amerika osnovana, ali je sada zastario i nepotreban je iz mnogih razloga, uključujući i to da je matematički nesuvisao. On ima još jednu interesantnu nuspojavu: statističkom analizom se može unaprijed utvrditi pobjednik u velikoj većini država; na primjer, poznato je da će California ili Massachusetts izabrati kandidata iz Demokratske stranke, a da će Alabama ili Mississippi izabrati Republikanskog kandidata. Predizborna kampanja se tako svede na 6-7 ključnih država u kojima nije očigledno ko će pobijediti i u njima se onda vodi bitka za svaki glas“, ističe ove neobičnosti sistema u SAD Volić.

Zapravo, te odlučujuće države, one kod kojih može doći do promjena izbora – da se okrenu demokatskom ili republikanskom kandidatu se nazivaju baš zbog toga „Swinging states“ tj. neodlučne su i „ljuljaju se“. No one odlučuju i kampanje za predsjedničke izbore se fokusiraju na njih, jer se već unaprijed računa na pobjedu/poraz u opredijeljenim „crvenim“ (republikanci dominatni i pobjeđuju) ili „plavim“ (demokrate) saveznim državama.

Profesor Volić je osnivač Instituta za matematiku i demokratiju, koji ukazuje na važnost demokratije u civilizovanom, ne-autokratskom društvu.

Institut za matematiku i demokratiju (IMD) je posvećen edukaciji, istraživanju i podizanju svijesti o ulozi matematike u demokratiji, kao i važnosti političke kvantitativne pismenosti.

„Velikim dijelom je nastao kao reakcija na politički, moralni i kulturološki fijasko koji smo doživjeli ovdje u Americi pod prethodnim predsjednikom. IMD popunjava jednu evidentnu obrazovnu i istraživačku prazninu, ali ima i društvenu misiju jer se bori protiv zloupotrebe matematike u svrhu dezinformacije i obespravljivanja. Mi želimo da svim ljudima damo vještine za identifikaciju pitanja politike i socijalne pravde koja se mogu riješiti matematičkim alatima, kao i za donošenje promjena u političkom sistemu zasnovanim na rigoroznim matematičkim temeljima“, kaže Volić.

Aktivnosti koje provodi IMD su transdisciplinarne i leže u presjeku matematike, statistike, političkih nauka, ekonomije i istorije. “Zbog toga je naš rad interesantan i relevantan za široki dijapazon istraživača i studenata. IMD konstantno raste, i trenutno imamo preko trideset stručnjaka koji su uključeni u naše aktivnosti. Do sada smo podržali preko dvadeset studenata u istraživačkom radu na razne teme iz matematike i demokratije. Kreiramo i sakupljamo edukativne materijale, pomažemo nastavnicima i profesorima da inkorporiraju matematiku i politiku u njihove predmete, i razvijamo mrežu akademskih radnika, političara i aktivista kojima je stalo do kvantitativne pismenosti u politici. Širimo svijest o ulozi matematike u demokratiji kroz medije i društvene mreže, podržavamo promjene u glasačkim metodama, zagovaramo nepolitičku distriktizaciju, organizujemo predavanja, radionice, konferencije.“, ističe Volić i dodaje kako se nada da će IMD imati sve veće prisustvo i u Bosni i Hercegovini.

„Zato pozivam sve one koji su zainteresovani da se uključe u naš rad da nam se obrate putem emaila koji se nalazi na našoj web stranici“, dodaje Volić.

Web stranica IMD: https://mathematics-democracy-institute.org/

 

 

Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta “Nauka, politika i demokratija: političnost nauke, naučnost demokratije”, koji provodi UG “Nauka i svijet”. Podržano grantom Fonda Otvoreno društvo BiH  i European Endowment for Democracy.