U februaru 2020. godine, kineska vlada je privremeno suspendovala trgovinu proizvodima baziranim na divljim životinjama – dijelovima tijela, organima i živim životinjama koje se koriste za ishranu, proizvodnju krzna ili u kineskoj tradicionalnoj medicini (eng. Traditional Chinese Medicine – TCM). Ova odluka je dočekana s pohvalama, ali treba napomenuti da je privremenog karaktera i da će biti stavljena van snage kada se pandemija stavi pod kontrolu. Cijena tradicionalne medicine ne mjeri se samo novcem već i devastacijom ugroženih vrsta, mučenjem životinja i uništenjem biodiverziteta.

Kineska tradicionalna medicina: prakse i kontroverze

Kineska tradicionalna medicina koristi različite prakse, poput akupresure i akupunkture, kao i pripravke od biljaka, gljiva i dijelova životinja. Neki od tih sastojaka nemaju naučno potvrđen mehanizam djelovanja. Ova vrsta alternativne medicine koristi oko 1.000 biljnih vrsta i 36 životinjskih vrsta, od kojih su mnoge rijetke i ugrožene.

Ipak, postoje i primjeri korisnih sastojaka. Biljka Artemisia annua (bejturan, iz roda pelina), quinghao, pokazala je antimalarična svojstva. Za istraživanje njenog potencijala, kineska hemičarka Tu Youyou dobila je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 2015. godine.

Utjecaj na biodiverzitet

Kroz istoriju, kineska trgovina divljim vrstama bazirala se na eksploataciji životinja kao resursa.
U radu objavljenom u Biodiversity Conservation  2008. godine autori, Li Zhang,Ning Hua i Shan Sun,objašnjavaju koncept kineske tradicionalne medicine: „Kineska trgovina divljim vrstama koje se mogu jesti ili koristiti u medicini stara je hiljadama godina. ‘Koža se može nositi, perje se može iskoristiti, meso je jestivo, a organi se mogu koristiti za lijekove’. Kroz kinesku istoriju divlje životinje su posmatrane kao važan izvor hrane i prihoda. Iz tradicionalne kineske perspektive, divlje životinje su resurs koji se može iskoristiti, a ne nešto što se treba zaštititi zbog njihove unutarnje vrijednosti“.

Autori ovog rada naglašavaju time kako koncept zaštite životinja nije još uvijek prihvaćen na području Kine i ovaj način razmišljanja i djelovanja da prirodu treba štititi je došao izvan Kine. Uz konstataciju kako je snažan ekonomski rast Kine doveo do toga da mnogo više Kineza može sebi priuštiti kupovinu pripravaka načinjenih od divljih životinja, da je to zapravo svojevrstan lifestyle novih bogatih te da je otvaranje Kine, naročito prema Laosu i Vijetnamu, pružilo novi izvor divljih životinja, autori upozoravaju na neodrživost i opasnosti ovakve eksploatacije divljine.

Ovaj rad je ispitivao stavove ljudi u Kini prema korištenju divljih životinja i zanimljivo je istaći kako je 78.8% ispitanika na uzorku od oko 1300 reklo kako nikada nije konzumiralo neku od divljih životinja navedenih u upitniku. Čini se kako je trend u Kini i na Dalekom Istoku da mlađi ljudi uglavnom ne koriste pripravke iz tradicionalne medicine te da su više stariji ljudi i klasa novih bogatih sklonijiupotrebi ovih pripravaka ili konzumaciji mesa i organa tih životinja.

Brzi ekonomski rast Kine povećao je potražnju za proizvodima kineske tradicionalne medicine. Ovo je dovelo do porasta ilegalne trgovine životinjama i krivolova, kao i do otvaranja novih izvora divljih životinja, naročito u Laosu i Vijetnamu. Studija iz 2008. pokazuje da mlađa generacija Kineza uglavnom ne koristi tradicionalne pripravke, dok su stariji ljudi i bogata elita skloniji njihovoj upotrebi.

Eijao: želatin od magaraca

Potražnja za pripravcima kineske medicine, kao i trgovina divljim životinjama uopšte, ima značajne reperkusije: osim što se stvaraju uslovi koji olakšavaju prelazak virusa karakterističnih za jedne vrste na druge vrste, ovo dovodi i do povećanja ilegalne trgovine životinjama i krivolova. Godišnje kineska ekonomija zaradi između 50 i 60 milijardi američkih dolara po osnovi globalnog tržišta kineske tradicionalne medicine.

Među visokocijenjenim proizvodima kineske medicine nalazi se eijao – želatin dobiven kuhanjem magareće kože. Cijena ovog proizvoda dramatično je porasla, s 32 dolara za kutiju od 250 grama 2000. godine, na čak 435 dolara 2017. godine.

Ova tvar se u tradicionalnoj medicini koristi za najrazličitiji niz oboljenja i simptoma, od krvarenja, vrtoglavica do suhog kašlja i nesanice. Čak je bio preporučen kao sredstvo za stvaranje novih stanica krvi kod pacijenata koji imaju mijelosupresiju usljed terapije radijacijom. Ne postoji niti jedan dobar razlog niti dokaz da je ova tvar efikasna.

Međutim, kako je rasla potražnja za eijao, tako su kineske vlasti smanjivale porez na ovu robu, a smanjivale su se i nativne populacije magaraca u Kini: u 20 godina, od 1996. do 2016. populacija ovih životinja se prepolovila. Zbog toga se tržište gladno ovakvih ekstravagantnih „lijekova“ okrenulo populacijama afričkih magaraca. Na kraju je došlo do toga da afričke države Tanzanija, Niger i Bocvana moraju zabraniti izvoz ovih produkata kako bi zaštitile svoje populacije magaraca. Nažalost, ove zabrane često utječu na povećanje krivolova i ileganog izvoza.

Upotreba ugroženih životinja

Kineska tradicionalna medicina koristi dijelove tigrova (kosti i genitalije), rogove jelena i nosoroga, ljuske pangolina, peraja ajkula i dijelove drugih životinja. Pangolini, zbog ljuski koje se koriste za ginekološke probleme i prevenciju zgršavanja krvi, spadaju u najlovljenije životinje na svijetu. Prema IUCN-u, u dekadi prije 2014. izlovljeno je oko milion pangolina, što čini 20% ilegalne trgovine životinjama.
Još neke od životinja koje se koriste u ovim „recepturama“ su morski konjic (Hai Ma u kineskoj medicini), peraja ajkula, niz gmizavaca i vodozemaca te niz beskičmenjaka, uključujući škorpione, otrovne stonoge, pijavice te španske muhe, koje sadrže otrov kantaridin.

Kina je još 2006. i 2007. pooštrila svoje zakonske mjere o trgovini dijelovima divljih životinja – tigrova i drugih azijskih mačaka, ali to je imalo neočekivane posljedice: trgovci su počeli “popunjavati procijep” između ponude i potražnje kostima lava.

Prema studiji iz 2015. koju su objavile Wildlife Conservation Research Unit (WildCRU), međunarodna organizacija TRAFFIC i Univerzitet Oksford, primijećeno je povećanje broja lavljih skeleta na tržištu. Lavlje kosti su smatrane nadomjestkom za kosti tigra, a do njih je lakše doći jer lav nije na listi ugroženih vrsta kao tigar i postoji trofejni lov.
Pangolini – ljuskavci su zbog korištenja njihovih ljuski u kineskoj medicini postali izuzetno ugrožene vrste i neki ih nazivaju „najlovljenijim životinjama“. Čak 20% ilegalne trgovine životinjama otpada na različite vrste pangolina, a prema Međunarodnom savezu za očuvanje prirode i prirodnih bogatstava (International Union for Conservation of Nature – IUCN) u dekadi prije 2014. izlovljeno je oko milion ovih životinja.
Iako se pangolini – svih 8 vrsta – nalaze na Crvenoj listi IUCN, ljudi su spremni platiti visoku cijenu za njihovo meso i nije tajna da se meso pangolina poslužuje kao luksuzna hrana na banketima širom Dalekog istoka. Što se tiče medicinskih pripravaka na bazi ljuski pangolina, oni se koriste kao prevencija zgrušavanja krvi te za niz ginekoloških problema, poput blokiranih jajovoda pri tretmanu neplodnosti. Ljuske se koriste i u nekim afričkim državama kao tradicionalni lijek i treba imati na umu da korištenje ovakvih pseudolijekova nije ograničeno samo na Kinu niti Daleki Istok. Nema niti jednog racionalnog opravdanje niti naučnog dokaza da su ljuske pangolina efikasne u tim slučajevima niti opravdanja za jedenje njihovog mesa.

Utjecaj na širenje virusa

Trgovina divljim životinjama povezana je s prenosom zoonoza, bolesti koje prelaze sa životinja na ljude. Pangolini su identificirani kao mogući intermedijeri za prijenos SARS-CoV-2, premda postoje i drugačija mišljenja. Dr. Christian Drosten s Univerziteta Charité u Berlinu ukazao je na moguću ulogu kunopasa – životinja koje se često uzgajaju na farmama za krzno.

Divlje životinje se širom svijeta koriste i za izradu rukotvorina i suvenira, za dekoraciju (kože ubijenih životinja) ili kao egzotični kućni ljubimci. Još jedan izvor opasnosti predstavlja upravo ilegalna trgovina živim divljim životinja, kako po brojnost primjeraka tih vrsta u divljina, tako i po ljudsko zdravlje jer ilegalna trgovina ne podrazumijeva mjere karantina. Ovo je pogodan način širenja različitih bolesti, a posebno je opasno s aspekta epidemiologije bjesnila.

Globalne posljedice i kontroverze

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) u maju 2019. godine uvrstila je kinesku tradicionalnu medicinu u 11. reviziju Međunarodne klasifikacije bolesti (ICD-11). Ovaj potez označen je kao legitimizacija praksi koje nisu naučno provjerene, što bi moglo dovesti do daljeg uništenja divljeg svijeta. SZO je optužena da je popustila pritiscima kineske vlade, što bi moglo imati ozbiljne ekološke i zdravstvene posljedice.
U maju 2019, Svjetska zdravstvena organizacija odlučuje uvrstiti praksu kineske tradicionalne medicine u 11. reviziju Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema (eng. International Classification of Diseases 11, ICD-11). Kineska vlada je ovo okarakterisala kao jedan od koraka ka internacionalizaciji zdravstva i kao veliku pomoć pri otvaranju medicinskih centara koji praktikuju ovu medicinu širom svijeta.

Međutim, ovaj korak je ujedno i korak ka legitimizaciji opskurnih praksi i pripravaka koji nisu prošli dovoljne kontrole niti je adekvatno utvrđen način njihovog djelovanja, sigurnost, nuspojave i sveukupna djelotvornost. Izjednačavanje ovih folklornih lijekova, „woo-woo“ i mambo-jumbo praksi s dokazano efikasnim lijekovima pod krovom ICD-11 daje ujedno i zeleno svjetlo za različite vidove izrabljivanja divljeg svijeta. Svjetska zdravstvena organizacija je tada sa nekoliko strana bila optužena da je popustila pritiscima kineske vlade te da će odluka o uvrštavanju kineske tradicionalne medicine u jedan ovako važan i utjecajan dokument donijeti mnogo štete.

Pokušaj davanja omaža istoriji medicine se mogao učiniti i na drugi način, a ne ovako, dizanjem na pijedestal praksi koje nisu prošle rigorozne kontrole koje prolaze druga medicinska sredstva. Uredništvo Scientific Americanje tom prilikom prokomentarisalo ovu odluku kao nešto što može umanjiti kredibilitet Svjetske zdravstene organizacije. Kineska tradicionalna medicina se nalazi u modulu 1 tradicionalne medicine TM1 pri ICD-11, a postoji vjerovatnoća da će iduće revizije uključiti i TM2 (Ayurveda) i TM2 (homeopatija), koje su također nedokazano efikasne i opskurne prakse. SZO se diplomatski ograđivala i branila odluku o uvrštanju time da će to biti alat za statističke svrhe dijagnostike i klasifikacije te da će se koristiti u konjukciji sa standardnim medicinskim praksama kao i da će to pomoći u utvrđivanju efikasnosti i sigurnosti tradicionalnih praksi.

Nedjelotvorne prakse i eksploatacija prirode doprinose katastrofi

Sve ove prakse – od korištenja dijelova životinja u medicinske svrhe bez ikakvih naučno potvrđenih osnova djelotvornosti, sigurnosti i opravdanja, do njihovog uzgoja radi mesa, krzna ili medicinskih potreba – značajno doprinose savremenim epidemiološkim izazovima.

Pretjerana eksploatacija divljeg svijeta, praćena aktivnostima poput izgradnje naselja, stvaranja plantaža i intenzivnog uzgoja domaćih životinja, povećava kontakte između ljudi i divljih životinja. Ti kontakti stvaraju idealne uslove za pojavu i širenje novih patogena, čime se otvara put potencijalnim katastrofama. Nažalost, postoji rizik da će određene vrste, poput šišmiša, biti demonizovane i izložene istrebljenju samo zbog uloge potencijalnih rezervoara patogena. Takva reakcija bila bi neetična i neprihvatljiva, jer je upravo ljudska intervencija u divlje ekosisteme omogućila nastanak ovakvih opasnih situacija.

Pseudonaučne i antinaučne prakse u liječenju