• Narcisoidne osobine ličnosti su predispozicija da lakše povjerujemo u teorije zavjere.
  • Obrazovanje pomaže u zaštiti većine ljudi od tvrdnji o zavjerama.
  • Obrazovanje nema zaštitni učinak na narcise, a čak može povećati njihovu podložnost na lažne tvrdnje.

Široko rasprostranjeno širenje i privlačnost teorija zavjere nije nova pojava, ali dešavanja posljednjih godina naglasili su značaj razumijevanja i borbe protiv njih. Svako bi mogao pasti na zavodljivost mamca teorije zavjere, samo su neki ljudi skloniji ovoj opasnosti od drugih.

Isto tako, iako se teško suprotstaviti teorijama zavjere i zaštititi se od njih, različiti pristupi za različite ljude mogu biti najbolji rješenje. Uprkos dramatičnom porastu istraživanja o ovim temama u posljednje vrijeme, treba mnogo više raditi na rješavanju ovih problema.

Nedavno istraživanje objavljeno u časopisu Frontiers in Psychology korisno je za popunjavanje nekih praznina (Cosgrove & Murphy, 2023.). Ovo istraživanje podupire ideju da je vjerovatnije da će ljudi s jače izraženim crtama narcisoidnosti lakše postati žrtve teorija zavjere. Također istražuje šta se može učiniti kako bi se narcisi zaštitili od ovog rizika a šta bi moglo samo pogoršati stvari.

Rezultati se temelje na statističkoj analizi podataka izvornog istraživanja. Anketa je uključivala pitanja koja su istraživačima omogućila da ispitaju odnos između narcisoidnih osobina, općih uvjerenja o zavjeri, stepena obrazovanja i je li obrazovanje bilo u STEM području (tj. nauci, tehnologiji, inženjerstvu ili matematici). Najblaže rečeno – neki od nalaza istraživanja su iznenađujući.

 

Narcisi su podložni tvrdnjama o zavjerama

Narcisoidnost je povezana s nizom specifičnih crta / osobina ličnosti. Razlikuju se od osobe do osobe, ali mogu uključivati karakteristike kao što su: pojačan osjećaj vlastite važnosti, osjećaj povlaštenosti, nisko samopouzdanje, pojačana sumnjičavost, nesigurna potreba za stalnim potvrđivanjem i akutna želja da se osjećaju posebnim. Iste se osobine mogu manifestovati i u grupama, u vidu „kolektivne narcisoidnosti“ (de Zavala i sur., 2009). U ovom slučaju ljudi vjeruju da je neka grupa s kojom se poistovjećuju ili kojoj pripadaju posebno važna, posebna i treba konstantnu validaciju.

Bilo da su izražene pojedinačno ili kolektivno, narcisoidne osobine su predispozicija da ljudi budu posebno podložni teorijama zavjere. Na primjer, pojačan osjećaj nepovjerenja i nedostatak poniznosti mogu dovesti do toga da teorije zavjere djeluju uvjerljivije i njihovo propitivanje manje vjerovatno, posebno ako se već usvoje. Druge karakteristike, poput potrebe da se osjećate jedinstveno ili bolje od drugih, mogu imati slične rezultate. Podržavanje teorija zavjere može pomoći narcisima da se osjećaju kao da imaju pristup tajnim informacijama, da su moralno ili intelektualno superiorniji od drugih ili jednostavno da vjeruju u nešto što im pomaže da se istaknu kao drugačiji od gomile.

Također je lako vidjeti kako bi kolektivna narcisoidnost mogla podržavati zavjereničko razmišljanje uz narcisoidnost na individualnom nivou. Ovdje su slični faktori pogodni za prihvatanje tvrdnji o zavjeri, samo što djeluju na grupnom nivou umjesto na strogo individualnom. Neko vjeruje da je njegova grupa posebna, superiorna u odnosu na druge grupe i da zaslužuje posebnu privilegiju ili priznanje. Ako uoče da njihova grupa nema povlašteni status koji zaslužuje, lakše je okriviti zavjeru nego dovesti u pitanje njihovo uvjerenje u superiornost grupe.

Upravo je ova studija potvrdila opštu tendenciju da narcisoidne osobine doprinose podložnosti teorijama zavjere. Ispitanici s višim nivoom skoro svake mjerene narcisoidne osobine, imali su i značajno više nivoe uvjerenja. Osobine su uključivale potrebu za osjećajem jedinstvenosti, osjećaj grandioznosti, ranjivu narcisoidnost i kolektivnu narcisoidnost. Zanimljivo, jedina osobina koja nije značajno povećala uvjerenje bila je potreba da se osjećaju superiorno u odnosu na druge.

Obrazovanje kao moguće rješenje

Postoji li nešto što bi moglo zaštititi narcisoidne osobe od njihove podložnosti tvrdnjama o zavjerama? Prethodno je istraživanje identificiralo veze između obrazovanja i uvjerenja u teorije zavjere (npr. Douglas et al., 2016.).

Generalno je manje vjerovatno da će ljudi s višim formalnim obrazovanjem vjerovati u teorije zavjere, iako je potrebno više rada na istraživanju povezanosti. Razlog bi mogao biti u tome što obrazovanje pruža toliko vještina i sposobnosti koje su u suprotnosti s prirodom tvrdnji o zavjeri, kao što su kritičko razmišljanje, kognitivno promišljanje, procjena konkurentskih argumenata i tako dalje. Posebno su STEM područja identificirana kao korisna u tom smislu, vjerovatno zbog njihovog naglaska na empiriji i kritičkoj procjeni dokaza (npr. Pavić & Šuljok 2022). Posljedično, obrazovanje bi moglo pružiti formu zaštite od zavodljive privlačnosti zavjereničkog mišljenja.

Obrazovanje je dragocjeno za sve, ali bilo bi posebno korisno pomoći osobama poput narcisa, koji su posebno ugroženi. Zapravo, postoje dodatni razlozi zašto bi obrazovanje moglo pomoći u njihovom slučaju. Moguće je da bi obrazovanje moglo pružiti mnoge stvari koje neke narcise čak i privlače teorijama zavjere, kao što su želje da se osjećaju posebnim ili superiornim u odnosu na druge. Ako je to slučaj, onda bi obrazovaniji ljudi imali manje motivacije da ispunjenje tih potreba zadovoljavaju usvajanjem teorija zavjere.

U skladu s tim očekivanjima i prijašnjim istraživanjima, ova je studija otkrila da obrazovanje zaista štiti od teorija zavjere. Sve u svemu, ljudi s višim nivoima obrazovanja u uzorku rekli su da u prosjeku manje vjeruju u njih. Ljudi čije je obrazovanje bilo u STEM području također su izjavili da manje vjeruju. Ipak nam to samo po sebi ne govori je li isti efekat posebno za narcise, obzirom da su korelacije bazirane na ukupnom uzorku.

Kako bi sagledali efekte obrazovanja posebno za narcise, autori su izračunali uslove interakcije između varijabli obrazovanja i pokazatelja narcisoidnih osobina. To im je u biti omogućilo da utvrde učinke obrazovanja posebno za narcise – a rezultati su bili neočekivani. Iako je obrazovanje općenito, a posebno u STEM oblastima, pomoglo u smanjenju uvjerenosti u zavjeru na ukupnom uzorku, nisu pronašli takav efekat kod ljudi s višim nivoima narcisoidnosti. Za njih obrazovanje obično nije imalo utjecaja na njihovu sklonost vjerovanju. Bila su samo dva izuzetka. Za ljude s većom potrebom za jedinstvenošću ili većim osjećajem grandioznosti, više obrazovanja zapravo je povećalo njihovu spremnost da vjeruju u teorije zavjere.

Nalazi su pomalo iznenađujući. Ako obrazovanje općenito pomaže ljudima da uvide pogrešnu prirodu teorija zavjere, zašto bi ono imalo suprotan ili nikakav efekat na narcisoidne ljude? Autori sugeriraju da bi to moglo biti zbog prirode same narcisoidnosti i nude neke mogućnosti vrijedne razmatranja. Naprimjer, moglo bi biti da obrazovanje jednostavno povećava samopouzdanje nekih narcisa, čineći ih lakovjernijima i smanjujući vjerovatnoću da će racionalno ispitivati i preispitivati svoja stajališta. Ili, ako uvjerenja u zavjeru ispunjavaju njihovu intenzivnu potrebu da se osjećaju jedinstveno i superiorno, mogli bi imati jaču motivaciju da se drže takvih uvjerenja od drugih. Tada bi bili motivirani iskoristiti svoje obrazovanje za selektivnu odbranu tih uvjerenja – a time i svoje samopoimanje – umjesto da ih izazovu.

Nalazi su i neočekivani i važni. Bacaju svjetlo na komplikovanu prirodu teorija zavjere i kako one mogu utjecati na različite osobine ličnosti. To bi nadalje moglo pomoći naporima u borbi protiv širenja pogrešnih ideja i smanjiti štetu koju one mogu prouzročiti.

Ovo istraživanje sugeriše da obrazovanje zapravo može biti štetno u nekim specifičnim slučajevima. Ipak to svakako nije argument protiv obrazovanja. Naprotiv, u većini slučajeva obrazovanje je nevjerojatno korisno u poboljšanju kritičkog mišljenja i borbi protiv lažnih uvjerenja. To jednostavno znači da bi barem narcisoidnim osobama moglo biti potrebno nešto drugo.

 

Autor: dr Jeffrey S. Debies Carl

Originalni članak: Why Narcissists Love Conspiracy Theories

Preuzeto i prevedeno s dozvolom autora.