U ovoj epizodi podkasta FactCast 04 Nauka govori – 20, naša gošća je istraživačica Duška Kekić, psihoterapeutkinja, MA psihologije, s kojom pričamo o teorijama zavjera, „logici” iza njih – zašto su ljudi skloni teorijama zavjera, čak uživaju u njima i zašto su im neki možda skloniji.
Nauka govori podkast je dostupan na platformama:
Youtube: https://bit.ly/naukagovori-podcast-youtube
Spotify: https://bit.ly/naukagovori_spotify
RadioPublic: https://bit.ly/radiopublic_naukagovori
Apple Podcast: https://bit.ly/applepodcast_naukagovori
Castbox: https://bit.ly/castbox_PNG
Facebook: https://bit.ly/FB_PNG_PL
Jelena Kalinić: Dobrodošli u Nauka govori podcast u serijalu FactCast. U okviru projekta Evropske unije, podizanje svijesti i znanja o naučnoj pismenosti u BiH. Naša gošća je Duška Kekić, master psihologije i istraživačica. I govorit ćemo o dezinformacijama i psihologiji dezinformacije. Duška, dobrodošla.
Duška Kekić: Bolje vas našla.
Jelena Kalinić: Je li se dobro osjećaš ovdje kod nas?
Duška Kekić: Vrlo je prijatno.
Jelena Kalinić: Dobro, to je vrlo bitno da je trema smanjena, ali je uvijek moramo malo imati.
Idemo odmah nekako u glavu. Kada govorimo iz perspektive psihologije, posebno socijalne psihologije koja nam ovdje jako treba, zašto to ljudi vjeruju u stvari koje nisu tačne? Šta doprinosi zapravo tome?
Duška Kekić: Možemo govoriti o dva faktora. Prvi se tiče nas kao pojedinca. Mi kao ljudska bića uvijek imamo potrebu da objasnimo svijet oko nas. I kada nam je nešto nejasno, kada su stvari oko nas komplikovane, mi se trudimo da tu nađemo neki red. I zato se trudimo da stvorimo neke teorije u glavi šta bi to moglo da bude uzrok nekih pojava oko nas. To je posebno izraženo u vremenima krize, kada su vremena komplikovana, kada je stres visok, kada je kod nas anksioznost visoka, tada se javlja veliki broj dezinformacija i iz toga se rađaju teorije zavjere o kojima ćemo mi danas pretpostavljam najviše govoriti. Sa druge strane, tu veliku ulogu ima i grupna psihologija, psihologija grupe gdje ljudi, pojedinci ili grupe, koriste raznorazne teorije ili dezinformacije da grupišu redove u svojoj grupi. Kada se javi neka teorija zavjere o suprotnoj grupi, da je suprotna grupa loša, da nešto smjera protiv nas, da treba protiv njih da se izborimo, tada se naši redovi u našoj grupi zbijaju, a jača se polarizacija. Znači, mi smo više mi i više smo protiv onih drugih.
00/02/16
Jelena Kalinić: Znači to je stvaranje nekog identiteta, ali grupnog zapravo identiteta čopora.
Duška Kekić: Jer mi svi imamo prirodnu potrebu da pripadamo. To ne možemo izbjeći. Ali bi bilo dobro da smo svjesni procesa koji stoje iza toga.
Jelena Kalinić: Sada kada znamo da su neki ljudi zaista skloniji, možda mrvu skloniji, rekla bih da smo svi pomalo skloni, ali neko se možda više kontroliše i dezinformacijama, i teorijama zavjere. Da li postoje neke psihološke osobine, životna iskustva, traume, svi sad pričaju o traumama, ili konteksti? Već smo jedan kontekst spomenuli kriznih situacija, koje zapravo povećavaju tu ranjivost.
Duška Kekić: Pa ne možemo govoriti o profilu ličnosti teoretičara zavjere. Ne možemo reći da su neke osobine nužno sklonije. Međutim, postoji neka korelacija kod ljudi sa nižim obrazovanjem, koji nisu skloni kritičkom mišljenju, koji vole onako mistično, vole da rade na osjećaj, da razmišljaju na osjećaj.
Jelena Kalinić: Intuicija.
Duška Kekić: Jeste, jeste, intuicija. Međutim, postoji mnogo visoko obrazovanih ljudi koji vjeruju čvrsto u teorije zavjere, tako da to nije neki toliko bitan faktor. Bitniji su oni faktori koji su društveni i porodični. Ako ste vi odrasli u porodici gdje je taj narativ bio zastupljen, veća je vjerovatnoća da ćete vi u svom odraslom životu da prihvatite takve narative.
00/03/48
Jelena Kalinić: Rano bili izloženi tome…
Duška Kekić: Jeste. Ako se krećete u društvu gdje je taj narativ zastupljen, opet je veća vjerovatnoća da ćete vi da prihvatite taj narativ. Danas u vremenu društvenih mreža, ako vi jednom kliknete na taj sadržaj, bit ćete bombardovani sa svih strana tim sadržajem. Isto tako, kao što smo već rekli, u društvima koja se nalaze u krizi, koja je su anemična, gdje je velika nesigurnost, veliko siromaštvo. U vremenu pandemije što smo imali nedavno, te teorije zavjere i dezinformacije cvjetaju.
Jelena Kalinić: Posebno mislimo na društvo koje je faktički nekako permanentno u nekom stanju krize. Ali mislila sam da li možda neka istraživanja su malo pokazala da neke osobine ličnosti poput mračne, triade, te osobine koje čine ljude da su manipulativniji, narcisoidniji. Sada svi pričaju o narcisoidnosti, da li možda oni isto mogu da budu skloniji možda formiranju teorija, kreiranju teorija zavjere.
Duška Kekić: Pa možda. Mislim, ovo sad je špekulacija. Ne govorim da iz naučnih izvora. Ali možda u smislu da bi oni bili ti koji pokreću iz nekih svojih egoističnih manipulativnih razloga takve teorije. Ali opet moramo reći da je broj ljudi sa tom mračnom trijadom stvarno procentualno nizak, a mnogo se priča o tome. Nema toliko narcisa. Nema toliko…
Jelena Kalinić: Ispada, svi su narcisi. Nije to onaj najcrniji…
Duška Kekić: Ta mračna trijada je prilično rijetka.
00/05/27
Jelena Kalinić: Kad smo kod mračnih stvari, evo sad smo spominjali ove krize i permanentne krize i situacije u kojima se stvara. Eho-mjehur na društvenim mrežama. Kada vi kliknete jedan sadržaj, nastavlja se taj sličan sadržaj pokazivati. Sve to ide u korist nečega što zovemo čisto ekonomija straha. Dakle, stvaranje tog… Profitiranje na strahu. Dakle, kako sad strah, anksioznost koju također se jako često spominje i taj osjećaj nesigurnosti u ovakvim vremenima hrani ekosistem dezinformacija? Odnosno kako utječe na našu sposobnost racionalnog rasuđivanja?
Duška Kekić: Da, pa to je, mislim, profitiranje od straha. Bukvalno, strah se koristi kao valuta. Mi kada smo anksiozni, kada se jako bojimo u stvari, da ne koristimo stalno tu riječ anksioznost, mi smo skloniji razmišljanju koje nije toliko racionalno. U stvari, naš mozak je evolutivno se razvio tako da u takvim situacijama razmišlja što brže, što efikasnije da bismo preživjeli. Jer, jel’ mi, naš mozak ne vidi tu neku teoriju, vidi lava u sobi, jel’? I to medijski stručnjaci vrlo dobro znaju, a i svi oni koji žele da prodaju bilo šta. Vi ćete, na primjer, jednoj mladoj majci, koja je tek dobila prvu bebu, koja je uplašena sa svih strana i stalno joj govore da je na njoj najveća odgovornost. Vi ćete njoj vrlo lako da prodate bilo kakav proizvod. I tu vidimo cijelu zavjeru oko vakcina. Majke čak koliko god da su obrazovane, koliko god da se razumiju u nauku, koliko god da posjeduju kritičko mišljenje, taj instinkt da se zaštiti dijete i strah za dobrobit djeteta će u tom trenutku kad treba ta vakcina o kojoj se toliko priča da se da djetetu, da bude uplašena. Tako da igra na emocije, igra na strah, vrlo lako prolazi.
00/07/41
Jelena Kalinić: Sad ste spomenuli tog lava u sobi i mozak koji preskače da malo promisli, pa „stani“ pa „da vidimo“, pa „provjeri“. Govorimo tu o nekim stvarima, sad ću spomenuti jednu riječ koja je možda onako malo teža, hereustike, odnosno logički možda i mentalni prečaci. I to je ono kako naš mozak tu reaguje i logičke greške, kojima smo da se razumijemo svi nekako skloni. Svi smo nekad podlegli nekoj logičkoj greški ili je upotrijebili.
Kako sve to doprinosi stvaranju pogrešnih uvjerenja i zašto? Znači, spomenuli smo da taj naš mozak reaguje na lava u sobi, na tu primarnu opasnost, a istovremeno je jako sofisticiran. Kako se to dešava i zašto mozak bira te situacije da tako reaguje osjećajem i prečacima?
Duška Kekić: Da, u pravu si. Naš mozak jeste evolutivno savršen. Ali taj savršeni mozak je frontalni, u stvari korteks. Ali u tim situacijama kada smo mi pod stresom, kada smo u strahu, kada je anksioznost visoka, rade mnogo stariji dijelovi mozga koji rade po principu bori se ili bježi.
Jelena Kalinić: To su ti stariji, nastali su ranije i to su oni koji postoje kod ptica, gmizavaca. Tek ovo čime mislimo i pamtimo je evolutivno i novije.
Duška Kekić: Jeste, jeste. Mnogo novije. Ali našem mozgu je mnogo lakše. Mozak se uvijek trudi da štedi energiju. Treba da uštedimo što više energije da bismo preživjeli. Mnogo je lakše djelovati po mentalnim prečicama. Nego da u svakoj situaciji, svaki dan mi sad sjedimo i svaki dan kritički razmišljamo o baš svemu.
00/09/32
Jelena Kalinić: Vrlo je iscrpljujuće.
Duška Kekić: Vrlo iscrpljujuće, da. A naš mozak se trudi da sačuva energiju. Tako da vrlo lako skliznemo u te prečice u razmišljanje i pravimo logičke greške. Koje su to logičke greške? Vrlo često uopštavanje, skok na zaključak. Naprimjer, kad kažemo uopštavanje, ako ste čuli za jedan slučaj da je vakcina izazvala autizam. Ne vakcina izazvala autizam, nego je u isto vrijeme dijete dobilo vakcinu i dijagnostifikovan mu je autizam. To se automatski uopštava kao da je to neko pravilo. Mi također imamo potrebu da tražimo uvijek uzroke, uzročnoposljedične veze.
Jelena Kalinić: A koje nisu uvijek uzročnoposljedične veze, nekada se, što bi rekli, mudrim jezikom, a nepoznatim običnim ljudima, korelacije. Odnosno, samo se dešava ovo što ste sad spomenuli, vezano za vakcinu, vremenski nakon nekog slučaja.
Duška Kekić: Jeste. Postoji veća šansa u tom vremenskom periodu da će se zajedno javiti. Korelacije imamo svuda oko nas, ali korelacija ne znači uzročnoposljedičnu vezu. Uzročnoposljedična veza za sve koji se bave naukom, oni to vrlo dobro znaju, se može samo identifikovati eksperimentom. Znači, to su oni eksperimenti u fizici: kada temperatura dođe do nule, voda će se zalediti. I to je jedina čista… na taj način se uspostavlja čista uzročnoposljedična veza. Ovo sve ostalo, više manje govorimo o korelacijama. Tako da ne možemo nikada govoriti o… Ne možemo reći da sigurno „nešto prouzrokuje nešto“ na taj način.
00/11/14
Jelena Kalinić: Bez eksperimentalne metode.
Duška Kekić: Jeste, bez eksperimentalne metode. Jeste, upravo. Ali naš mozak je sklon tome da traži uzroke jer mi želimo da objasnimo svijet oko nas jer želimo da snizimo anksioznost. Jer nam anksioznost, visoka anksioznost smeta. Tako da mi prirodno snižavamo strah, snižavamo anksioznost, objašnjavamo, ustvari pravimo teoriju o svijetu, o tome što se dešava oko nas.
Jelena Kalinić: To jeste upravo i učinak ovih svih horor filmova i serija: neočekivano, nešto što ne možemo objasniti nam je zaziva strah i anksioznost. I onda pokušavamo to objasniti. Ali hajdemo se sad vratiti malo naprijed pod evoluciju iz starog dijela mozga koji reaguje reakcijom bježati ili se suprotstaviti na savremeno doba. Dakle, mozak pravi zapravo prečice i zbog toga što smo zatrpani informacijama. Nikada, mislim, u istoriji čovječanstva nismo ovoliko bili zatrpani informacijama. Ali kako nastaju, šire se, ove savremene dezinformacije? Uvijek je bilo dezinformacija, uvijek je bilo novinarskih patki, žute štampe i svega, ali nikad kao sad, od individualnih psiholoških potreba do društvenih mreža, kako nastaju i šire sa te savremene dezinformacije?
Duška Kekić: Teorije zavjera su uvijek postojale. Mislim, jedna od najpoznatijih koju je Hitler plasirao je da Jevreji kuju zavjeru protiv Njemaca i arijevskog svijeta. I mi znamo šta se sve desilo nakon toga. Znači, mogu biti prilično opasne. Ali danas smo zatrpani, u pravu ste, sa mnogo, mnogo informacija i naš mozak jednostavno trenutno nema načina da se nosi s tim osim tim prečicama u razmišljanju. E sad, kako se te teorije zahuktavaju? Nikad ne znamo gdje su krenule. Ko je sad dao ideju…
00/13/12
Jelena Kalinić: Trigerovao…
Duška Kekić: Jeste, ko je trigerovao javnost. Možda neko ima neku manipulativnu narcisoidnu potrebu da to radi. Možda želi nešto da prodaju. Možda je to neka grupa ljudi koja jednostavno zbija svoje redove na taj način, jača tu grupnu pripadnost. Nije u stvari ni bitno na kraju krajeva, ali je bitno da ta informacija kad uđe u eter, pogotovo na društvene mreže, će da se zakoluta do tih razmjera da je mi više ne možemo zaustaviti. Pogotovo danas kada imate te informacione balone gdje se vama bukvalno odbijaju uvijek jedne te iste informacije. Ako pogledate jedan sadržaj jednog influensera koji priča o tome kako se rak zapravo liječi ispiranjem crijeva, kafom ili kako god, da ne trebate vjerovati medicini, da je hemoterapija zapravo neka zavjera. Vama će stalno da dolazi taj sadržaj. A naš mozak prirodno kada se nešto ponavlja mi prirodno krenemo da mislimo da je to istina.
Jelena Kalinić: Više puta ponovljena laž…
Duška Kekić: Mislim to je greška u razmišljanju, ali to nam je olakšalo preživljavanje evolucijski. I kada nas stalno zatrpavaju istim informacijama počinjemo da vjerujemo da je ono što govore zapravo i istina.
Jelena Kalinić: Betoniraju se dezinformacije, mitovi. Dok dođe demant nečega, kao što smo nedavno imali slučaj lažnog iskaza jedne osobe koji se reflektovao na manjinsku populaciju migranata, ta je već je objava objavljena čak i u Americi. Već je imao 100 000, možda milion pregleda i taj demant zapravo gotovo pa ne pije vode. Znači cilj je usporiti mozak, reći mu „daj, molim te, stani ne vrti toliko“.
00/15/03
Duška Kekić: Da, cilj je usporiti mozak, ali ovakvi razgovori su bitni zato što ljudi ne razmišljaju o tome što se dešava u pozadini.
Jelena Kalinić: Tehnologija i manipulacija.
Duška Kekić: Ja lično volim da uživam u teorijama zavjere, razbibriga. Volim da čitam o tome, volim da gledam dokumentarce o tome, ali prilično dobro promislim o tome ako treba, ako od toga zavisi da li ću se ja vakcinisati, da li ću vakcinisati svoje dijete, da li ću ako se ja razbolim ili ako se meni neko blizak razboli prihvatiti tretman kod ljekara, za koga ću glasati. Ne dozvoljavam da teorije koje su nedokazane utiču na vrlo bitne odluke u životu. Ali kad si već Duška spomenula teorije da uživaš u njima, da se razumijemo i ja uživam, moram pratiti. Zanimljivo je to sve, egzotično je. Koji su to neki najčešći tipovi dezinformacija, teorije zavjere s kojima se danas susrećemo ili s kojima se ti lično susrećeš? Evo za mene vakcine, chemtrailsi. Šta do tebe dopire?
Duška Kekić: Malo ću napraviti digresiju. Kada si rekla egzotično, mislim da je svima egzotično zato što naš mozak, još jedna stvar koju voli da radi, prepoznaje negativno. Mi ćemo mnogo lakše da primijetimo nešto negativno što se desilo oko nas, a nećemo tako lako da primijetimo pozitivne stvari, ali treba da preživimo opet. Sve se svodi na preživljavanje. Iz istog razloga zašto kad se desi neka nesreća u saobraćaju, zašto svi onako pogledaju krajičkom oka, naš mozak jednostavno to voli da uradi jer mu je to bitno za preživljavanje. Koje su teorije kod nas najčešće? Mi se ne bavimo toliko o reptilima… Većinom su to političke teorije zavjere, što između naroda kod nas u državi, nažalost, što ideja o tome da postoji neka viša politička sila ili neka elita koja kontroliše cijeli svijet i koja zapravo reguliše događanja u svijetu, pa i na našem prostoru i ove zdravstvene teorije. Znači sad prilično je aktivan taj anti-vakserski pokret i vidjeli smo u periodu virusa korona da se strašno poljuljalo povjerenje u zdravstveni sistem i u vakcinaciju u periodu virusa.
00/17/42
Jelena Kalinić: Sad kad spominješ nepovjerenje institucije, vrlo nam je lako smatrati ljude koji su podložni, koji vjeruju u te neke dezinformacije, znači ne čak teorije zavjere, nego baš dezinformacije, da nisu dovoljno obrazovani, ali si rekla da ima jako puno obrazovanih ljudi. Lako je vrlo lako reći a nisu medijski obrazovani, nisu naučno pismeni, ali zapravo to veći faktor prelaska na stranu vjerovanja u dezinformacije jeste to nepovjerenje u institucije koje kod nas, ja bih rekla, i s razlogom postoji. Dakle, kako znači, što je uzrok tog samog nepovjerenja u institucije?
00/19/09
Jelena Kalinić: I onda, recimo, vjerujemo da je prirodno uvijek dobro za nas, iako u prirodi ima mnogo otrova i slične stvari. Ali spomenula si i vezano za manipulacije, dezinformacije vezano za možda preference prilikom političkih izbora. Dakle, kako to zapravo imamo dvosmjernu ulicu da dezinformacije izazivaju polarizaciju, može biti politička ili polarizacija prema nekoj etničkoj skupini, ali i da samo već postojanje neke polarizacije društva, može to biti polarizacija, što ja znam, između dva fudbalska kluba i njihovih navijača, izaziva veću sklonost dezinformacijama.
Duška Kekić: Pa jeste, ali to je prirodan proces. Mi to radimo oduvijek. Samo treba biti svjestan toga. Prirodno je, mislim, od nekog nekih političkih dešavanja – kada su izbori uvijek postojimo mi i postoje oni, kada je fudbalska utakmica – postojimo mi i postoje oni. Mi smo skloni to da radimo i skloni smo dehumanizaciji out grupe. A kako ih dehumanizujemo? Tako što smišljamo teorije u glavi da oni imaju raznorazne zle namjere prema nama. Mislim, ne znam da li sam bila dovoljno jasna. Da, dezinformacije mogu da pojačaju polarizaciju. I sa druge strane, ako su dvije grupe jako polarizovane, prirodno je da će se…
Jelena Kalinić: Dezinformacije imaju podnije tlo.
Duška Kekić: Jeste, one bukvalno dolaze jedna na drugu.
00/20/45
Jelena Kalinić: …jer je to sve ionako lažno. Zašto bih ja tako nešto radila?
Jelena Kalinić: Te stvari koje bi morali mi uložiti da smanjimo utjecaje klimatskih promjena zapravo remete i naš standard života. I neko može da tako objasni, da se ne odrekne svog standarda, onda neće biti… širiće i vjerovaće u to.
Duška Kekić: Jeste, ali posebno ako vjerujemo da je to sve zavjera protiv nas. Ako ti ljudi govore gluposti, ako to nije tačno, onda zašto uopšte da ja ulažem svoje vrijeme i da se trudim da nešto promijenim kada je onako nema svrhe. Sa druge strane, posljedice na društvo su dugotrajnije jer se gubi povjerenje. To je upravo ovo što se i dešava. Gubimo povjerenje u sistem, u zdravstveni sistem, u školski sistem, u sve oko nas. Nismo sigurni čemu i kome vjerovati. Vi prije, ne znam, vjerovatno doskora, do prije 30-40 godina, ako ljekar nešto kaže, to je to. Nema rasprave. Primaš tu i tu terapiju i to je to. Danas kaže ti nešto ljekar pa se ti preispituješ, pa razmišljaš da li je tačno, pa tražiš milion drugih izvora. Pritom ne znaš odakle dolaze te izvori i to je veliki problem. Ne znam odakle dolaze izvori i informacija.
00/23/30
Jelena Kalinić: Drugo mišljenje chatGPT-a. Sve vrijeme smo pričali o posljedicama, uzrocima, znači širenja dezinformacija, teorija zavjere. Ali za kraj, kao neko zadnje pitanje, hajdemo razgovarati o nečemu, ponuditi neki savjet, neko rješenje, neki optimizam. Šta je važno raditi sistemski, individualno, da se smanji moć te psihološki i društveni utjecaj dezinformacija i teorija zavjera?
Duška Kekić: Individualno bi bilo dobro da postanemo svjesni o ovih procesa o kojima smo pričali, koji su svima nama prirodni, ali da postanemo svjesni šta nam se dešava, zašto tako razmišljamo, zašto tako lako u situacijama kad smo uplašeni, zašto bukvalno padamo na fore raznorazne oko nas. Da postanemo svjesni toga koliko je informacija oko nas. Da postanemo svjesni toga kako rade algoritmi oko nas. Da nas bombarduju informacijama. Da prave male svjetove oko nas.
Jelena Kalinić: Da zadržavaju na mrežama našu pažnju, ništa drugo ne rade.
Duška Kekić: Jeste, jeste. I mi bukvalno pravimo neke svoje male svjetove na tim društvenim mrežama gdje nam se plasira isti sadržaj. Kad bismo pogledali moj i tvoj algoritam, vjerovatno bi bio potpuno različit i potpuno drugi svijet u kom ti i ja živimo ili bilo ko u ovoj prostoriji. Što se tiče sistemskih promjena, mislim da su neophodne promjene u obrazovnom sistemu. Da naša djeca ne uče dovoljno da kritički razmišljaju. Ja možda nisam prava osoba koja treba o tome da razgovara. Možda ćete čak uskoro imati tu osobu koja će vam o tome pričati. Ali trebalo bi… Mi djecu i dalje učimo da reprodukuju znanje a trebalo bi da ih učimo da sami istražuju i da kritički promisle o svemu što im se kaže.
00/25/30
Jelena Kalinić: Sami da istražuju ali opet vođeni nekim mentorom. Za neke nam stvari treba da se reprodukuje, da znamo neke činjenice i podatke. Ali više možda je istraživanje pomoću… razumno vođeni nekim ko je iskusniji.
Duška Kekić: Jeste. U principu da uvedemo u škole ono što svi istraživači znaju kao naučni princip. Reproduktivno znanje jeste potrebno, ali to je niži oblik učenja. Da bismo došli do nekih viših oblika potrebno je kritički razmišljati. Kada govorimo o internetu i o količini informacija, to se predstavlja kao nešto loše. Ali to nije loše. To je blagoslov ovog vremena. Mogao bi da bude ako bismo znali da koristimo te informacije.
Jelena Kalinić: Resurs ogroman.
Duška Kekić: Mi prvi put u istoriji imamo dostupne biblioteke koje nam nikad nisu bile dostupne. Imamo dostupna istraživanja koja nam nikad nisu bila dostupna. Samo treba da znamo da izdvojimo šta je smeće od informacije kada moram tako da se izrazim. A sa druge strane šta je vjerodostojno i šta bi trebalo da uzmemo u obzir. I da naučimo da preispitujemo. Čak i čovjek koji je radio istraživanje koje je dovelo u vezu MMR vakcinu i autizam. Čak ni on nije ni u jednom trenutku rekao da ta vakcina izaziva autizam. Ne, on je napisao da su potrebna dalja istraživanja. I do sada ne znam koliko istraživanja je urađeno na osnovu toga.
00/27/13
Jelena Kalinić: Preko 150.
Duška Kekić: Da bi se pobilo to istraživanje. Uvijek postoji ta doza naučnog… skepse. Da bi se dalje istraživalo i da bi se dalje provjeravalo informacije. I vjerovatno nikad nećemo doći do potpune istine, ali to i nije poenta. Poenta je da što više znamo.
Jelena Kalinić: Tako je. Duška, bilo mi je zadovoljstvo. Stvarno ja sam uživala u ovom razgovoru. Hvala ti puno.
Duška Kekić: Hvala tebi. Ja sam također uživala u ovom razgovoru i u tvojim pitanjima.
Ovaj članak je izrađen u okviru projekta Evropske unije „Podizanje svijesti i znanja o naučnoj pismenosti u BiH”. Njegov sadržaj isključiva je odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Evropske unije.
