Bryan Johnson je imao nekoliko (ne)časnih spominjanja na ovom website, ali nakon što je u junu 2026. izjavio kako ima autoimunu bolest, autoimuni gastritis, vrijedno je posvetiti čitav jedan sadržaj njemu.
Bryan Johnson je poduzetnik, rođen 1977. godina u saveznoj državi Utah, malo manje uspješan nego što su Musk, Bezos, Thiel, ali i dalje je milijarder i naravno da se bavi rizičnim kapitalom (venture capitalism). Izgradio je zacijelo sebi spomenik trajniji od mjedi, ali ne baš na dobar način, kao uostalom niti jedan od spomenute grupe. Za razliku od njih, postao je poznat po tome što želi pobijediti smrt, ostvariti neku vrstu vampirske vječne mladosti i vitalnost, visokotehnološku i neprirodnu dugovječnost.
Protokol za dugovječnost koji ovaj, kako ga nazivaju, biohaker, koristi, dakle sve mjere, od suplemenata, prehrane, vježbanja, transfuzija krvi i drugih stvari, koštaju godišnje oko 2 miliona američkih dolara. Jedno je vrijeme uzimao 111 različitih suplemenata dnevno da bi to smanjio na samo 30. Uzimao je i krvnu plazmu vlastitog sina kako bi primao faktore krvi koji su povezani sa vitalnošću, ali od toga je odustao jer se pokazalo da nema dokaza kako ova mjere djeluje. Dakle, vampir u bukvalnom smislu te riječi.
On je, vjerovatno, najzmjereniji čovjek na planeti u istoriji čovječanstva. Postoji oko 100 parametara koje mjeri i prati kakav biološki učinak ima njego protokol. Pri tome ima kompaniju Blueprint koja se bavi prodajom suplemenata koje on koristi. Njega zanima ne efekat pojedinačnog suplementa, nego cijelog protokola, ali to, iz razumljivih razloga ne može prodati, nego prodaje neku razumljiviju i pristupačniju verziju. Radi se o svojevrsnim Potemkinovim selima dugovječnosti, marketinškom triku koji je plod nevjerovatne taštine, narcizma u spoju sa bogatstvom.
Čak ima i reklamne mantre „Ne umri” ili „Smrt je opcionalna”. Ovo je kršenje svih prirodnih zakona. Trebalo bi propitati da li je i on pod utjecajem evangelističkih i mormonskih narativa da ljudi prirodno mogu živjeti stotinama godina, da je to od Boga, ali da nam je zbog grijeha život drastično skraćen.
No u Bibliji zapravo piše: „Taština nad taštinama, sve je taština” (Propovjednik 1,2).
I tako, na ovaj sajam taštine došla je autoimuna bolest u kojoj imunološke ćelija ubijaju ćelije želuca. Procjenjuje se da ovu bolest na svijetu ima oko 4% ljudi, ali je teško tačnije procijeniti jer ponekad ostane nedijagnosticirana. Ova bolest povećava rizik od raka želuca i uzrokuje nedostatak vitamina B12, što se odražava na krv, ali i na opšte stanje organizma i uzrokuje opštu slabost i umor. Ova bolest se ne može izliječiti.
Ne možemo reći da je protokol uzrokovao ovu bolest, ona je bila tu. Da li je mogao pogoršati stanje, ne možemo znati. Ali najvažnija lekcija iz svega ovoga jeste da čovjek koji je uložio toliko, milione u svoje zdravlje, nije pobjegao svojim genima. Stara dvojba, nature vs. nurture (priroda ili odgoj, odnosno okoliš) ovdje je dobila formu genetičkog usuda. Ako imamo varijante gena koje povećavaju recimo rizik od sportskih povreda ili gojaznosti, raka, mi načinom živote možemo rizik umanjiti, Ili ako imamo genske varijante za dobre performanse u sportu, ali nismo dosljedni u treningu, jedemo nezdravo, pušimo, pijemo alkohol i malo spavamo, ove genske varijante nikad nam neće moći dati svoj puni potencijal. Jasno je da okolišni faktori, naročito oni koje možemo kontrolisati mogu imati utjecaj na naše stanje i ublažiti rizike koji geni donose ili onemogućiti ispoljavanje dobrih strana gena, ali mi nikad ne možemo potpuno pobjeći od naših gena,
