Sabljozubi tigrovi, tačnije vrsta Smilodon fatalis, bili su među najopasnijim predatorima ledenog doba u Sjevernoj Americi. Teški između 160 i 280 kilograma, lovili su iz zasjede, obarajući velike biljojede poput deva, bizona i divovskih ljenjivaca, a njihov zaštitni znak bili su očnjaci dugi više od 20 centimetara. Ipak, pred sam kraj svog postojanja dogodilo se nešto neočekivano – vrhunski lovci počeli su pokazivati znakove ozbiljnih zdravstvenih problema.

Novo istraživanje objavljeno u časopisu Frontiers in Veterinary Science sugeriše da su mnogi sabljozubi tigrovi imali urođene deformacije kičme i rijetke tumore živaca, zbog kojih su se teže kretali i vjerovatno osjećali hronične bolove. Upravo zato, smatraju naučnici, često su prilazili životinjama koje su već bile zarobljene u prirodnim jamama ispunjenim katranom na području današnjeg Los Angelesa. Takav plijen bio je mnogo lakše savladati nego zdrava i pokretna životinja. Međutim, pokušaj lakog ulova često je završavao kobno – i sami predatori ostajali bi zarobljeni u ljepljivom katranu.

Kako su istraživači došli do ovog zaključka? Veterinar i istraživač Hugo Schmökel sa Univerziteta u Cirihu pregledao je čak 3.722 pršljena sabljozubih tigrova pronađenih u poznatim nalazištima La Brea Tar Pits, koja predstavljaju jedno od najbogatijih nalazišta fosila ledenog doba na svijetu. Ti ostaci pripadali su najmanje 849 odraslih jedinki.

Analiza je otkrila desetine urođenih deformacija kičme, uključujući srasle pršljenove i nepotpuno razvijene dijelove kičmenog stuba. Još neobičnije bilo je otkriće tri izuzetno rijetka tumora kičmenih živaca. Takvi tumori danas se javljaju izuzetno rijetko kod velikih sisara, ali su kod sabljozubih tigrova bili višestruko češći nego što bi se očekivalo.

Naučnici smatraju da je glavni uzrok ovih poremećaja bilo dugotrajno parenje u srodstvu, inbreeding. Pred kraj ledenog doba populacije velikih zvijeri počele su se smanjivati zbog klimatskih promjena i nestanka plijena. Kako je broj jedinki opadao, životinje su sve češće bile prisiljene da se pare s bliskim srodnicima. To je dovelo do nakupljanja štetnih genetičkih mutacija koje su povećavale rizik od urođenih mana i bolesti. To se dogodilo i posljednjim populacijama mamuta.

Otkriće je važno i zbog današnje zaštite prirode. Slični problemi već su zabilježeni kod modernih velikih zvijeri čije se populacije smanjuju zbog gubitka staništa i klimatskih promjena. Istraživanje tako pokazuje da izumiranje nije događaj koji nastupa iznenada – ono često počinje mnogo ranije, kada mala populacija izgubi genetičku raznolikost, a bolesti i deformacije postanu sve češće. Za sabljozube tigrove taj začarani krug možda je bio jedan od posljednjih koraka prema njihovom konačnom nestanku prije oko 12.000 godina.

Reference:

Schmökel H, Del Chicca F and Hagen Argudin Pina R (2026) Foraminal widening indicating a spinal nerve tumor in the saber-tooth cat Smilodon fatalis from Rancho La Brea. Front. Vet. Sci. 13:1857385. doi: 10.3389/fvets.2026.1857385