maznuto skrinšatovano sa Klix

Jedna od stvari koja mi užasno ide na živce jeste puštanje stotina balona iz ovog ili onog razloga. Nekada je razlog otvaranje novog tržnog centra, a drugi put to može biti tzv. “povećanje svjesnosti” o nečemu – raku, autizmu, ovom ili onom sindromu, pušenju, zdravom životu… Kome će pomoći baloni pušteni u zrak?

Baloni koji se danas proizvode obično su napravljeni od neoprena (polihloroprena), najlona, lateksa ili, rjeđe, od kaučuka. Svi ovi materijali obezbjeđuju stvaranje neke vrste membrane koja se, da bi se napuhao balon, puni zrakom, helijumom ili nekim drugim gasom.
 

Kada pustite balon u zrak kako biste “podigli svijest o ovome ili onome” vi postajete amblem za jednu ignorantsku individuu, osobu bez trunke morala i bez svijesti o okolini. Naravno, ovo ne znači da govoriti protiv masovnog puštanja balona zbog podizanja svijesti o nečemu znači i govoriti protiv porodica koje se bore sa nekim problemom, sindromom ili bolešću nekog od članova – samo želim ukazati na to kako postoje efektniji načini upozoravanja na problem od puštanja balona od plastike. Svojim srcem sam uz sve one koji 365 dana u godini proživljavaju ličnu nijemu tragediju.

Podizanje svjesnosti o nekom problemu bi trebao biti aktivan proces komunikacije u zajednici, a ne čin puštanja balona, kojeg su svjesni samo oni koji te balone puštaju, a pri tome to puštanje balona ni na koga drugog ne djeluje. To je samopromotivni performativni egoistički akt koji je još i atak na okoliš.

 
Vidite, taj balon, kada ga pustite, pogotovo još ako je napunjen helijumom, ide gore. Helij je lakši od zraka te ti baloni sa helijumom idu gore sa naročitom spretnošću, ali nije mane ni onim balonima koji su punjeni zrakom, nitrogenom, kisikom ili nekim drugim plinom.
 
 
Postoje tamo neka tri plinska zakona – Boyleov zakon, Gay-Lussacov zakon te Charlesov zakon. Sva tri zakona se bave odnosima pritiska, temperature i volumena plinova, samo što svaki jedan od ta tri parametra uzme za konstantnu vrijednost – tako je kod Boyleovog zakona konstantna temperatura, a volumen se mijenja obrnuto proporcionalno pritisku (veći pritisak-manji volumen), Gay-Lussacov zakon uzima da je volumen konstanta, a Charlesov zakon govori o odnosu volumena i temperature ako je pritisak konstantan.
 
Kada se iskombinuju ovi zakoni, dobije se neka formula koja izgleda ovako p1V1T1=p2V2T2
 
Eh sad. kada balon ide gore, on ide u slojeve atmosfere u kojima se atmosferski pritisak smanjuje, tj. stub zraka je “kraći” i stoga zrak djeluje manjom masom i volumenom na to što je negdje gore, nego na nešto što se nalazi na razini mora. Atmosferski pritisak se za svakih 100 m visine smanjuje za 1.2 kPa. Atmosferski pritisak na nivou mora (0m nadmorske visine) pri standardnim uslovima (temperatura od 273,15 K) iznosi 101325 Pa (=101.325 kPa =1.01325 bar tj. približno jedna atmosfera), što je jednako 760 mmHg (torr). 
 
Dakle – što je visina veća, pritisak je manji. Manji pritisak – veći volumen. Plin, ili smjesa plinova će se širiti ako pritisak opadne, i širiće se dok membrana balona to dopušta. Zatim dolazi do pucanja balona.
 

S druge strane, temperatura također opada se visinom. Suštinski, topliji zrak je lakši, pa ide gore, i gore bi trebalo biti toplije nego na razini mora iz još nekih razloga – međutim, radijacija toplote je veća što je visina manja. S druge strane, nije visina jedino što utječe na promjenu temperature u višim dijelovima atmosfere – tu su i količina sunčevog zračenja, i vlažnost zraka, ali da pojednostavimo stvar – tamo gore, u regionu atmosfere po kojem će se kretati ovi baloni “povećanja svijesti” temperatura opada. Manja temperatura- manji pritisak u balonu i on bi trebao splasnuti. Ako splasne – opet pada na tle.

 

maznuto od Oslobođenje, skrinšat

 

 
Dakle, bilo da balon pukne jer se gas širi usljed smanjenja pritiska bilo da splasne, pa padne zbog smanjenja temperature, ta plastičurina će pasti na Zemlju. Koji god scenario da uzmemo, ta nerazgradljiva plastika će napraviti ekološki dar -mar. Jer nije bitna količina, bitan faktor je to što ova plastičurina nije biorazgradiva.
 
Plastika od balona može, nošena vjetrom, pasti bilo gdje – u mora, oceane, kopnene vode, na teritoriju nacionalnih parkova… U normalnim zemljama postoje legislative prema kojima je masovno ispuštanje balona zabranjeno. Jedna od takvih država je i, recimo, Virginia. 
 
Ova legislativa je u SAD dobila ime Inky, po malom kitu ulješuri koji je morao proći 6 operacija jer je progutao neki otpad, da bi se na kraju ispostavilo da je u pitanju bila plastika od balona. 
 
Naravno ova legislativa ima i svoje mane – ako su baloni napravljeni od fotorazgradljivog ili biorazgradljivog materijala dopušteno ih je puštati. To ne znači da će fotorazgradljivost i biorazgradljivost moći pomoći životinji koja proguta ove komade – to znači samo da će se razgraditi mnogo brže. Ako životinja pojede balon koji je razgradljiv i “ne predstavlja opasnost za okoliš”, taj će se balon sporo razgrađivati u životinji, ali tek nakon što ona umre sporom i teškom smrću zbog blokiranja probavnog sistema. 
 
Također, zabranjeno je puštati u atmosferu balone punjene plinom koji je lakši od zraka. Neko ko poznaje plinske zakone ne vidi kako su ovi baloni štetniji od balona punjenih zrakom, jer se i na jedne i na druge odnose isti zakoni fizike. Dakle – i balon punjen zrakom će isto nekada pući (ili spasnuti) kao i onaj punjen helijumom.
 
Zato mislim da je zabrana masovnog puštanja balona, pa makar i za  neki dječiji festival ili “povećanje svijesti o autizmu” jedino moguće rješenje. Također, smatram da ni naučnici ne bi smjeli koristiti balon, osim manje količine onih od biorazgradljivog materijala ako im treba za neka mjerenja. 
 

Mislim, da li je to neka tamo zabava i “povećavanje svijesti” razlog da nanosite bol? Zar opcije volontiranja, javnih predavanja nisu bolje? Kome će pomoći balon pušten u zrak?

Mediji uporno nastavljaju sa divljenjem kada se puštaju baloni, umjesto da se zgroze.

 

Ah da – jedva čekam da se neki NGO organizuje da puštaju balone u zrak povodom dizanje svijesti o opasnostima puštanja balona u zrak.