Šta ako rizik za problematično pijenje alkohola i sklonost alkoholu ne počinje u pubu, nego mnogo ranije – još u materici? Upravo to pitanje otvara intrigantna studija provedena na rhezus makakijima, našim bliskim biološkim rođacima, čiji su rezultati dovoljno provokativni da se zamislimo, ali i dovoljno složeni da zahtijevaju oprez.
Razvoj poremećaja i prije upotrebe alkohola
U istraživanju su trudne ženke rhesus majmuna bile izložene umjerenim količinama alkohola, blagom stresu ili kombinaciji oba faktora. Njihovi potomci praćeni su do odrasle dobi, kada su naučnici analizirali promjene u dopaminskom sistemu mozga – ključnom za motivaciju, nagradu i razvoj ovisnosti – kao i način na koji su ti odrasli majmuni konzumirali alkohol.
Rezultati, objavljeni u januaru 2026. u Journal of Neuroscience su bili jasni, ali i pomalo uznemirujući: potomci koji su bili izloženi alkoholu prije rođenja pili su alkohol brže i intenzivnije u odrasloj dobi. Još zanimljivije, mjerenja dopaminskog sistema obavljena prije nego što su uopšte počeli piti mogla su predvidjeti njihovo kasnije ponašanje. To podržava nalaze iz studija na ljudima koji sugerišu da određene moždane razlike mogu postojati i prije nego što se razvije poremećaj upotrebe alkohola.
Kako je konzumacija alkohola odmicala, mozak ovih majmuna se dodatno mijenjao – ali ne isto kod svih. Istraživači pretpostavljaju da postoje individualni neuroadaptivni odgovori koji nekima olakšavaju prelazak od „normalnog“ pijenja ka problematičnom. Drugim riječima, isti alkohol ne djeluje isto na svaki mozak.
Ni minimalna količina alkohola u trudnoći nije bezazlena
Studija tako snažno podržava poruku da pijenje tokom trudnoće nije bezazleno, jer se povezuje s maladaptivnim obrascima pijenja u odrasloj dobi potomaka. S druge strane, zanimljivo je da prenatalni stres sam po sebi nije bio povezan s količinom popijenog alkohola kasnije – iako autori naglašavaju da to ne znači da stres nema posljedice na druga ponašanja ili mentalno zdravlje.
Naravno, važno je istaći i ograničenja: riječ je o studiji na životinjama, s pažljivo kontrolisanim, „umjerenim“ dozama alkohola i specifičnim modelom stresa. Ljudi su biološki slični, ali ne identični majmunima, a društveni i psihološki faktori kod ljudi su daleko složeniji.
Ranije studije na životinjskim modelima su također pokazale da prenatalna izloženost alkoholu, posebno kada je udružena sa prenatalnim stresom, dovodi do dugotrajnih promjena u strijatalnom dopaminskom sistemu potomaka. Studije na majmunima i glodarima pokazuju da prenatalna izloženost alkoholu negativno utiče na neonatalnu orijentaciju, pažnju i motornu zrelost, kao i na nivo aktivnosti, izvršne funkcije, inhibiciju odgovora i senzornu obradu kasnije u životu.
Ipak, poruka je jasna: naši mozgovi imaju priču koja počinje prije nego što se uopšte sjetimo prvog pića. A neke odluke tokom trudnoće mogu tu priču oblikovati više nego što bismo željeli priznati.
Reference:
- Alexander K. Converse, Elizabeth O. Ahlers, Todd E. Barnhart, Bradley T. Christian, Onofre T. DeJesus, Jonathan W. Engle, James E. Holden, Julie A. Larson, Jeffrey M. Moirano, Dhanabalan Murali, Robert J. Nickles, Leslie M. Resch, Colleen F. Moore and Mary L. Schneider, Prenatal Stress and Prenatal Alcohol Alter the Adult Dopamine System and Alcohol Consumption: Dopamine Drives Drinking Behavior in a Prospective Twenty-Year Longitudinal Experiment with Rhesus Macaques, Journal of Neuroscience 2 February 2026, e0717252026; https://doi.org/10.1523/JNEUROSCI.0717-25.2026
- Schneider ML, Moore CF, Adkins MM. The effects of prenatal alcohol exposure on behavior: rodent and primate studies. Neuropsychol Rev. 2011 Jun;21(2):186-203. doi: 10.1007/s11065-011-9168-8. Epub 2011 Apr 19. PMID: 21499982; PMCID: PMC4226068.
- Roberts AD, Moore CF, DeJesus OT, Barnhart TE, Larson JA, Mukherjee J, Nickles RJ, Schueller MJ, Shelton SE, Schneider ML. Prenatal stress, moderate fetal alcohol, and dopamine system function in rhesus monkeys. Neurotoxicol Teratol. 2004 Mar-Apr;26(2):169-78. doi: 10.1016/j.ntt.2003.12.003. PMID: 15019951.
