DRD4 (dopamine receptor D4) je gen koji kodira dopaminski receptor D4, a nalazi se na hromosomu 11. Ovaj gen je bio predmet mnogih istraživanja i jedan je od najistraženijih gena, jer je povezan sa različitim osobinama ličnosti i ponašanja. Prema nekim istraživanjima, neke varijante ovog gena su povezane sa sklonošću ka promiskuitetu.

Dopaminski receptori kontrolišu neuronske signale koji moduliraju ponašanje. Dopamin igra važnu ulogu u normalnoj pažnji; to je razlog za proučavanje gena dopaminergičkog sistema, uglavnom u vezi sa poremećajima pažnje (ADHD). DRD4 utiče na postsinaptičko dejstvo dopamina i povezan je sa mnogim neurološkim procesima, pokazuje polimorfizam, što znači da ima mnogo varijanti (alela). Utvrđene su asocijacije sa ADHD-om, sa bipolarnim poremećajem, shizofrenijom, Parkinsonovom bolešću, zavisnošću od supstanci, traženjem avantura, nekoliko specifičnih osobina ličnosti i reakcijom na stres (1).

Jedna od najpoznatijih povezanosti DRD4 gena je sa sklonošću ka rizičnom ponašanju i impulsivnosti. Različite varijante ovog gena su povezane sa različitim nivoima impulsivnosti i traženja uzbuđenja. Ova veza između DRD4 gena i ponašanja često se istražuje u kontekstu seksualnog ponašanja, uključujući i sklonost ka varanju u partnerskim odnosima.

Neki naučni radovi su sugerisali da ljudi sa određenim varijantama DRD4 gena mogu imati veću sklonost ka neobaveznom seksualnom ponašanju, uključujući i varanje te sklonost ONS (one night-stands) i uopšte, promiskuitnenom ponašanju (2).

Zašto postoje ovakve varijante gena i sklonost promiskuitetu?

Pa naša vrsta je starija od religijskih i društvenih normi koje monogamiju slave. A monogamija nije loša, ako uzmemo u obzir rizike promiskuitetnog ponašanja. Osobe koje se upuštaju u promiskuitetno seksualno ponašanje, suočavaju se sa značajnim rizicima, uključujući bolesti (gonoreja, sifilis, HPV, hlamidija, trihomonijaza, HIV, čujemo li se?), neželjene trudnoće i nepovoljne socijalne posljedice.

Pored toga, osobe koje se upuštaju u preljubu takođe riskiraju da potencijalno izgube ili naljute svog partnera sa kojim su u vezi. Uprkos ovim rizicima, seksualno ponašanje uopšteno, a posebno preljuba, pruža ogromne blagodeti u pogledu neposredne psihofizičke nagrade i doprinosa povećanju ukupnog broja potomstva i kasnijeg povećanja raznovrsnosti među tim potomstvom.

Međutim, važno je napomenuti da genetička predispozicija nije jedini faktor koji utiče na ovakvo ponašanje. Okolina, lične vrijednosti, iskustva i mnogi drugi faktori takođe igraju važnu ulogu.

Osim toga, treba biti oprezan prilikom interpretacije rezultata ovakvih studija jer su povezanosti između gena i kompleksnih ponašanja često složene i podložne različitim faktorima. Stoga, iako postoji neka veza između DRD4 gena i sklonosti ka varanju, ona nije apsolutna i ne može se jednoznačno tumačiti.

 

Reference:

  1. Ptácek R, Kuzelová H, Stefano GB. Dopamine D4 receptor gene DRD4 and its association with psychiatric disorders. Med Sci Monit. 2011 Sep;17(9):RA215-20. doi: 10.12659/msm.881925. PMID: 21873960; PMCID: PMC3560519.
  2. Garcia JR, MacKillop J, Aller EL, Merriwether AM, Wilson DS, Lum JK. Associations between dopamine D4 receptor gene variation with both infidelity and sexual promiscuity. PLoS One. 2010 Nov 30;5(11):e14162. doi: 10.1371/journal.pone.0014162. PMID: 21152404; PMCID: PMC2994774.