Françoise Barré-Sinoussi je francuska dobitnica Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu 2008. za otkriće virusa humane imunodeficijencije – HIV. Nagradu je podijelila sa još dvojicom naučnika – sa svojim mentorom Lucom Montagnierom i Haraldom zur Hausenom, koji su, kao i ona, bili virolozi tj. bavili su se istraživanjem virusa.

Françoise Barré-Sinoussi je rođena 30. jula 1947. u Parizu. U njenoj biografiji ćemo naći kako je još kao djevojčica pokazivala interesovanje za proučavanje prirode, posmatrajući biljke i životinje u svom okruženju – parkovima Pariza. Ona je sjajan primjer toga kako je dječija znatiželja, usmjerena na prirodne nauke sjajna baza za usmjeravanje u naučno-istraživačku karijeru.

Međutim, Françoise dolazi iz skromne porodice i morala je birati najkraći put dolaska do diplome i ekonomskog osamostaljivanja. Iako je željela postati ljekar, njena racionalna procjena je bila da je ovaj studij isuviše dug i isuviše skup. Stekla je diplomu na Fakultetu prirodnih nauka Univerziteta Pariz, ali je još na drugoj godini odlučila da radi pola radnog vremena u laboratoriji kako bi se uvjerila da je napravila pravi izbor karijere.

 

Barre-Sinnousi, by JK

Igrom slučaja, dospijeva raditi na prestižni Institut Pasteur – prvo pola radnog vremena a onda dobija i stalno zaposlenje. Upravo na ovom institutu Françoise Barré-Sinoussi ostvaruje svoj puni potencijal. U to prvo vrijeme nije čak ni stizala ići na predavanja zbog obima posla nego samo ići na ispite, i morala se oslanjati na bilješke prijatelja sa predavanja. Ipak, uprkos ovome, njene ocjene su bivale sve bolje i bolje jer je našla motivaciju za studij i shvatila da je upravo karijera naučnika ono što želi.

Stekla je doktorat iz oblasti imunohemije, a brzo se fokusira na jednu zanimljivu grupu virusa – na retroviruse.

Ovi virusi su zanimljivi jer oni imaju samo molekulu RNK u sebi. Naime, virusi mogu imati samo jednu vrstu molekula nukleinskih kiselina koje im služe kao genetička informacija. Kako virusi zapravo i nisu živa bića, nisu stanice (ćelije), tako im je za razmnožavanje – replikaciju potrebna prava stanica. Zato virusi moraju inficirati stanice. Ako spomenuti retrovirusi inficiraju stanice, poput naših, njihova RNK se mora prepisati na DNK naših stanica, a to je nešto veoma neobično s obzirom na to da se normalno DNK prepisuje na RNK. Da bi se ovo dogodilo, virusi moraju proizvoditi i enzim retrotranskriptazu.

Upravo u doba kada se Françoise počinje baviti ovim neobičnim virusima, jedna misteriozna bolest potresa svijet. Osamdesetih godina se širi bolest od koje ljudi umiru polako, i koja se jako brzo širi, a naučnici nikako nisu znali šta je uzrok bolesti. Ljudi bi gubili imunitet i umirali od bolesti poput upale pluća ili gljivičnih infekcija sa kojima se normalno ljudski organizam može izboriti.

U januaru 1983. francusko-poljski ljekar Willy Rozenbaum na Institutu Pasteur radi prvu biopsiju ganglija pacijenta koji je preminuo od ove misteriozne bolesti, a Luc Montagnier nakon disekcija stavlja materijal ganglija u kulturu stanica.

Virolozi Jean-Claude Chermann i Françoise Barré-Sinoussi su analizirali aktivnost enzima retrotranskriptaze kako bi možda otkrili da li je izazivač bolesti neki retrovirus. Nakon mukotrpnog rada, ovaj tim je detektovao jedan do tada nepoznat virus, koji mi danas znamo kao HIV ili virus humane imunodeficijencije. Bolest koju ovaj virus izaziva danas zovemo SIDA ili AIDS, a prenosi se putem tjelesnih tekućina poput krvi, naročito pri spolnom aktu bez upotrebe zaštite – kondoma. Također se može prenositi i sa oboljele majke na dijete.

Sam HIV napada jedan poseban tip stanica imunog odgovora: T limfocite  – i uništava ih. Tijelo oboljelog sa tako drastično smanjenim brojem limfocita postaje neotporno i bolesnici umiru od sekundarnih infekcija. Danas postoje određeni lijekovi koji pomažu bolesnicima oboljelim od ove bolesti, ali ne postoji supstanca koja omogućava izlječenje, nego samo kontrolu bolesti i produžetak života.

Glavna barijera iskorijenjivanju SIDA/AIDSa je to što virus dugo može biti prisutan, a da nema simptoma te se bolest sporo otkriva, obično onda kada je već kasno. Za osobe koje imaju virus, ali ne pokazuju znake bolesti kažemo da su HIV pozitivne. Ove osobe mogu prenositi virus i zaraziti druge.

Zbog svega ovoga je potrebno biti veoma oprezan kada donosimo neke odluke u životu, poput stupanja u seksualne odnose. Za ovakve stvari je potrebno biti odgovoran, svjestan opasnosti i emotivno zreo.

Zahvaljujući radu Françoise Barre-Sinoussi, i ljudi iz Instituta Pasteur koji su radili sa njom, danas mnogo više znamo o ovoj opakoj bolesti i virusu koji je izaziva. Bez tog znanja bi bilo nemoguće zauzdati epidemiju SIDA i pronaći lijekove koji pomažu oboljelima. Za svoj doprinos u razvoju nauke i medicine, Françoise je odlikovana Ordenom Legije časti. I dan-danas je aktivna na polju nauke i podizanja svijesti o opasnostima SIDA/AIDSa.

Video je nastao uz podršku Ambasade Francuske u BiH. Društvo “Nauka i svijet” se zahvaljuje Njegovoj Ekselenciji g. Guillaumu Roussonu te Armelu i Catherine.