Leah Elson: “najbolje što žene u nauci mogu učiniti za sljedeću generaciju jeste biti vidljive”

Leah Elson je naučnica koja se specijalizirala se za popravak i regeneraciju perifernih živaca. Studirala je na Univerzitetu Harvard, na Johns Hopkins i Univerzitetu Južne Kalifornije. Njena 15-godišnja karijera u medicinskim istraživanjima uključuje onkologiju, ortopediju i nove intraoperativne tehnologije, što je donijelo više od 90 indeksiranih publikacija. Jedan od njenih hobija, pored objašnjavanja nauke širokoj publici, je i skupljanje stijena i minerala. Za Nauka govori je pristala na intervju.

NG: Dakle, prvo pitanje za probijanje leda: imaš prekrasnu tetovažu koja se zapravo sastoji od niza detalja iz nauke. Možeš li nam reći nešto više o tim dijelovima tetovaže i šta oni znače i šta znače tebi?

Leah Elson: uvijek sam duboko cijenila svu nauku. Tetovaža bi trebala odražavati to divljenje odavanjem počasti glavnim naučnim fokusima, uključujući biologiju, hemiju, fiziku, humanu medicinu i astronomiju. Slike tetovaže kontinuirani su komadi koji prikazuju neurone, bakteriofag, astronauta, hemijsko stakleno posuđe, mikroskop iz viktorijanskog doba, uzorke dobivene unutar mjehuraste komore i iskrivljenje prostor-vremena.

 

NG: A sad gađam ravno u glavu, u srž stvari. Ti si naučnica i iza sebe imaš bogat životopis. Ali u isto vrijeme si i uspješna naučna spisateljica i komunikatorka. Šta te je potaknulo da se počneš baviti naučnom komunikacijom?

Leah Elson: Naučna komunikacija nastala je organski – to nije bilo nešto čemu sam izravno težila, niti je to bilo nešto za šta sam znala da postoji kao karijera! Za mene je počelo snimanjem eksperimenata, na Facebooku uživo, za zabavu moje porodice i prijatelja. Nakon nekoliko mjeseci, prijatelji su me počeli ohrabrivati da prenesem svoje naučno obrazovanje na javnu platformu gdje bi se moglo širiti. Tako sam napravila profil na Instagramu (@gnarlybygnature) i započela s kratkim naučnim predavanjima. Nikada nisam zamišljala da će nešto proizaći iz tih skromnih postova, ali moja je publika stalno rasla. Ubrzo sam počela uviđati nezadovoljenu potrebu za lako razumljivom, privlačnom naukom. Od tog trenutka nadalje, postala sam veza između nauke i javnosti, pokušavajući proširiti svoj domet kroz bezbrojne videozapise, podcaste i knjigu.

NG: Koliko je javno razumijevanje nauke i komunikacija nauke važno za svijet, za demokratiju, za stabilnost naše civilizacije?

Leah Elson: Trenutno živimo u eri nauke i tehnologije. Nažalost, javna naučna pismenost postala je stvar privilegije. Ali matematika i nauka su za sve – to je univerzalni jezik koji opisuje svijet u kojem svi živimo i tijela koja nastanjujemo. Uvijek sam vjerovala da objektivnost i čudo nauke služe kao sredstvo izjednačavanja ljudi, zbližavajući nas kao vrstu, otkrivajući koliko smo slični (i koliko smo krhki).

NG: U čemu griješimo i šta se može učiniti bolje kada je u pitanju komuniciranje nauke i naučnog istraživanja? Kako taktike dezinformacija prije i više ispunjavaju internet?

Leah: Danas su naučnici i istraživači tipično hiperspecijalizirani u svojim fokusima – proučavamo metilaciju nejasnih gena ili diskretne radiofrekvencije iz dalekih kutova vidljivog svemira. No, važno je shvatiti da velika većina javnosti ima vrlo površno (ako uopšte ima) razumijevanje osnovnih naučnih principa. Kako bismo nauku učinili povezanom i razumljivom, mi – kao stručnjaci – moramo voditi javnost kroz naše priče, ponizno i otvoreno, pomažući pobuditi strahopoštovanje prema osnovama. Građanska je dužnost naučnika da budu veza javnosti s našim područjima, a ne čuvari vrata. Nažalost, borimo se protiv plime pseudonauke i dezinformacija koje se brzo šire kanalima društvenih medija. Postoji daleko više dezinformativnih glasova u eteru nego stručnjaka, a ja također potičem svoje kolege da budu glasni na internetu u borbi protiv ove asimetrije.

NG: Što smatrate dobrim komunikacijskim strategijama za komuniciranje nauke? A koliko je bitna “ambalaža” – format komunikacije, dizajn pa i sam izgled komunikatora?

Leah: Ovo će biti moja 7. godina kao naučne komunikatorke, a strategije koje su mi najbolje uspjele temelje se na brzom dostavljanju informacija. Većina mojih videozapisa traje 60-90 sekundi i pokrivaju teme koje izravno odabere javnost – održavam angažman podučavajući ih tačno onome što žele naučiti. Očito, kvaliteta proizvodnje pomaže – dobro osvjetljenje itd.

NG: Šta te je potaknulo da kreneš u STEM karijeru? Možeš li se sjetiti kada si se zainteresirala za nauku? Kad je neko tako strastveno zaljubljen u nauku, obično se ispostavi da su ta ljubav i interes nastali u djetinjstvu?

Leah: O, da – UVIJEK sam voljela nauku. Zanimljivo je to što u mojoj porodici nije bilo drugih koji su se bavili naukom. Dakle, pretpostavljam da bi se moglo reći da sam bila anomalija. Od djetinjstva sam bila fascinirana svijetom: kamenjem, dinosaurima, svemirom, kukcima, biljkama, ljudskim tijelom – željela sam znati o svemu! Kad sam bila na koledžu, moj otac je obolio od raka i to me agresivno usmjerilo u humanu medicinsku stranu nauke, i tu sam provela svoju naučnu karijeru. Ali! Ljepota toga da ste naučni komunikator je u tome što me prisiljava da budem generalist i da ostanem informisana o većini glavnih tema. Dakle, dobivam najbolje od oba svijeta – specijaliziram se za svoj svakodnevni posao i razvijam se kao naučni komunikator.

NG:  I dalje imamo problem s položajem žena u naučnoj zajednici. Nema ih dovoljno na visokim položajima, a neke se grane nauke još uvijek smatraju “muškima”. Ima žena u nauci i sigurno ima djevojaka koje žele biti u STEM-u, ali što je viša razina, žena je sve manje. Kako pomoći djevojkama da se zainteresiraju za prirodne nauke i kako im pomoći da ne posustanu na višim razinama, nakon doktorata?

Leah: Po mom mišljenju, najbolje što žene u nauci mogu učiniti za sljedeću generaciju jest biti vidljive. Kad sam bila dijete, da ste me pitali da nacrtam naučnika, nacrtala bih starijeg bijelca u kaputu – jednostavno nisam bila izložena ženama u STEM-u. Mislim da je poslovica “ako to ne vidiš, ne možeš to biti” apsolutno istinita. I stoji za sve podzastupljene manjine u ovoj oblasti. Ohrabruje me korištenje društvenih medija jer sam vidjela priliv sve više različitih naučnika tokom posljednjih nekoliko godina.

NG: Naučni konsenzus… čini mi se da javnost zapravo ne razumije šta je to. Kada kažemo da 97% i više naučnika vjeruje da su klimatske promjene stvarne i uzrokovane antropogenim faktorima ili da su vakcine najefikasnije i najsigurnije sredstvo u borbi protiv nekoliko opakih bolesti, ljudi ne vide tih 97%, oni vide da 1-3% ili manje govore suprotno. Kako biste to komunicirali – šta je akademski konsenzus?

Leah: Uvijek počinjem s objašnjenjem da nauka nije dogma – ona je veliko skladište ljudskog znanja koje se treba nadograđivati, dovoditi u pitanje i pobijati vlastite tvrdnje, a sve u potrazi za objektivnom istinom. Budući da se naučna istraživanja provode različitim metodologijama, različitim primarnim ishodima, različitim metrikama i različitim nultim hipotezama, ona će također imati različite pristranosti, različita ograničenja i kao rezultat mogu imati malo drugačije zaključke. Dakle, kada se i dalje pronalaze dosljedni nalazi – uprkos mnogim nijansama koje su implicitne u provođenju istraživanja – to znači nešto snažno. Ove konsenzusne izjave su od vitalne važnosti i pomažu nam da oblikujemo sve, od toga kako razumijemo početke našeg svemira, do toga koji su načini liječenja najbolji za rješavanje agresivnih karcinoma.

NG: Nažalost, postoje i stručnjaci koji šire dezinformacije. I onda dolazimo do dugogodišnjeg pitanja. Ako je prema piramidi dokaza mišljenje stručnjaka najniža razina novih dokaza, a placebo randomizirane studije i meta studije najviša, a pritom velik postotak ljudi ne zna razumjeti i čitati ove najviše razine dokaza, ali mišljenje stručnjaka za njih ostaje najvažnije – kako vjerovati stručnjacima? Razumijete što hoću reći – ujedno šaljemo poruku da treba vjerovati stručnjacima, a da im ne treba vjerovati jer je argument autoriteta logička pogreška a plus ima stručnjaka poput nekih nobelovaca (mislim na Paulinga i Montagniera prije svega) koje javnost percipira kao autoritete i koji su širili dezinformacije. Kako pomoći ljudima da znaju kome vjerovati, a kome ne?

Leah: U doba društvenih medija i lakoće pristupa mišljenjima pojedinaca, to čini širenje dezinformacija plodnim. Mislim da je najbolje rješenje za ovaj novi fenomen naoružati javnost snagom naučnog razlučivanja. Neko se može  lako  pokolebati u predmetu za koji nema dobro razumijevanje. I dok bi bilo nemoguće poučavati javnost o nauci u cjelini, ono što mi – kao stručnjaci – možemo učiniti jest podučavati javnost kako unakrsno provjeriti informacije ili kako identificirati tvrdnje koje bi mogle biti lažne ili nedokazane, naspram onih koje jesu. Uvijek pozivam javnost da se ne oslanja na naslove ili vijesti – te organizacije mogu zaraditi novac za oglašavanje privlačeći promet na svoje članke s huškačkim naslovima i uljepšanim podacima. Umjesto toga, ako vidite tvrdnju i želite razumjeti njezinu valjanost, možete provjeriti vladine web stranice, akademske članke ili pretražiti PubMed kako biste vidjeli možete li pronaći rezultate studija povezanih s dotičnom tvrdnjom.

NG: Koje su po vama najopasnije dezinformacije?

Leah: Prva dezinformacija koja pada na pamet je da vakcine uzrokuju poremećaj iz spektra autizma (ASD). Ova se tvrdnja obično temelji na jednoj publikaciji koja zapravo više ne postoji. Godine 1998., istraživač po imenu Andrew Wakefield objavio je studiju koja je, čini se, pokazala da MMR cjepivo uzrokuje ASD. Više nezavisnih studija iz epidemiologije su uspjele pobiti tvrdnju prilično brzo (a sama se tvrdnja temeljila na vrlo vrlo ograničenim podacima), naučni rad je u potpunosti povučen, a Andrewu Wakefieldu je oduzeta licenca zbog namjerne prevare zbog sumnje na financijsku korist. Ali, zanimljivo, ljudi i dalje citiraju njegov rad, uprkos njegovoj akademskoj sramoti i lažnom stvaranju podataka.
Iako nije neposredno opasno za ljudsko zdravlje, nedavno oživljavanje teorije ravne Zemlje opasno je zbog svojih daljnjih implikacija. Popularnost de-intelektualizma – prikazana odbacivanjem dugotrajnih, prihvaćenih naučnih načela – opasna je u glasačkoj populaciji u modernom dobu. Velik dio važnih, globalnih pitanja koja muče današnju planetu zahtijevaju pronicljivog glasača – problemi vezani uz inicijative za čistu vodu, obnovljivu energiju, preventivne zdravstvene mjere i popis se nastavlja. Uz populaciju koja odbacuje empirijske dokaze, teško je napredovati produktivno i sigurno kao vrsta.

NG: Kako ojačati povjerenje javnosti u nauku?

Leah: Danas je građanska dužnost naučnika učiniti nauku povezanom i razumljivom; moramo dovesti javnost u naš svijet i pokazati im ljepotu, čuda i uzbudljiva otkrića u svemiru oko njih. Postoji strah od nepoznatog, ali naučnici mogu – i trebaju biti – veza sa svojim istraživačkim interesima, ljušteći te nepoznate slojeve.

NG: I jedno pitanje za kraj: svi volimo tvoj make up i tvoja koža izgleda OMG. Koja je tvoja beauty rutina?

Leah: Hahaha! Laskaš mi. Mislim da su mnogi ljudi na kraju iznenađeni jednostavnošću. Perem lice dva puta dnevno jeftinom Neutrogena prozirnom pločicom. Ujutro se hidratiziram drogerijskom CeraVe hidratantnom kremom i Cetaphil spf15, uz Belif Aqua Bomb Eye Cream. Imam 38 godina, pa noću koristim visoko klinički efikasan i  isproban retinol (0,05% tretinoin) i hidrokinon kao bazu prije nego što namažem još CeraVe hidratantne kreme i Belif Aqua Bomb.
​

​