George Church, Photo Credit: Wyss Institute Harvard

 

George Church je možda jedan od najvećih živućih genetičara. Oni koji su u oblasti genetike vjerovatno su čuli za njega, a oni koji nisu – sada ćete.

Ovaj enfant terrible nauke je veliki vizionar, a možda njegovo vizionarstvo za neke pleše na granici eugenike. Dovoljno ekscentričan, sa tom darviniziranom bradom, da bi vam ostao u sjećanju, nekonvencionalan, pa čak i skandalozan, ali i dovoljno kompetentan i vispren da bi mu te osobine uravnotežile onu “čudnu stranu” – to je George Church. Inače, njegov rad je bio veliki doprinos biologiji – zahvaljujući njemu, genetičko sekvencioniranje i editovanje gena su pojeftinili, otvorivši put mnogim drugim naučnicima da otkrivaju nove stvari, fenomene i veze.

Rođen 28. avgusta u MacDill bazi u blizini Tampe, savezna država Florida, a odrastao je u blizini mjesta Clearwater, gdje se nalazi centrala scijentološke crkve. Ne, Church nije scijentolog.
Počeo je studirati 1973. na Duke univerzitetu, međutim, tu nikada nije diplomirao. Zapravo, toliko se zabavio s rentgenskom kristalografijom kako bi proučavao 3D strukturu transportne RNK da je zapustio sve ostale predmete. Na Duke univerzitetu su mu poručili otprilike nešto u stilu kako nije dovoljno uspješan za njih i kako ga oni neće sprječavati u potrazi za nekom produktivnom karijerom, drugim riječima, pasivno-agresivno su mu poručili da ih je nedostojan te da treba odustati od biologije.
Međutim, Churchov rad u koji se do guše zaglibio i zbog kojeg je praktično izbačen s faksa objavljen je u jednom od vodećih naučnih časopisa, a Church je jedan od najmlađih voditelja studije. 1977. se vraća studiranju, ali na Harvardu i pod mentorstvom uvaženog nobelovca Waltera Gilberta, čovjeka koji je prvi nadošao na ideju postojanja introna i egzona. Churchu je atmosfera Harvarda prijala i tu doktorira biohemiju i molekularnu biologiju baveći se mobilnim genetičkim elementima unutar introna mitohondrija kvasca (rad možete vidjeti ovdje) i genima za imunoglobuline kod miša.

Nakon doktorata radi kratko u biotehnološkoj kompaniji Biogen, mjestašcu gdje je Gilbert premjestio jedan pozamašan dio genetičke ekipe s Harvarda. Biogen i dan-danas postoji i bavi se vrlo značajnim stvarima, prije svega, neurodegenerativnim bolestima.
Pa, njegova ideja genetike jeste ideja mijenjanja ljudske evolucije. On želi pomoću genetičkih alata zaštititi ljude od virusa, od starenja, od nasljednih bolesti. Čak želi ponovo vratite mamute na planetu. Također, za većinu “čačkanja” po DNK, upravo je on vlastiti zamorac – dao je svoju DNK u naučne svrhe. Njegov genetički materijal se koristio u mnogo eksperimenata na Harvard Medical School upravo u svrhu editovanja ljudskog genoma. Neki od eksperimenata na njegovoj DNK su uključivali i editovanje genoma koje bi ljude moglo učiniti otpornim na viruse. Jedan od njegovih najznačajnijih projekata je Genome Project-Write, produžetak Human Genome Project, a čiji je cilj razvoj tehnologija sinteze i testiranja genoma različitih vrsta, uključujući i ljude.

Church radi na reverziji procesa starenja, editovanju genoma u cilju poboljšanja funkcije bubrega i srca… zapravo, radi na tome da ljudi postanu skoro pa besmrtni. Da ljudi ne pate od nasljednih poremećaja. Ili da bar manje pate. Bavi se i stvaranjem sintetičkih gena.
Sam Church u svojoj DNK ima nekoliko ekscentričnosti – kao mlad je bio disleksičan i imao epizode narkolepsije. Suštinski, on je neuroatipičan po još mnogo osobina. U toku čuvenog rada na Duke, kada je bio izbačen s faksa – bio je beskućnik.
Church se potom, 1986. vraća na Harvard i to kao profesor na Harvard Medical School. Postaje i jedan od osnivača Wyss Institute for Biologically Inspired Engineering, istraživačkog instituta pri Harvardu koji udružuje nekoliko vrlo značajnih američkih (prije svega harvardskih) institucija, ali i evropskih, poput berlinske Charité te Univerziteta Zurich. Danas jedna dobra porcija važnih naučnih radova dolazi upravo s Wyss.

Dao je i veliki doprinos projektu mapiranja ljudskog genoma.

Zašto Churcha smatramo ekstravagantnim, “na rubu”?

Ipak, njegova neuroatipičnost ga ne čini neosjetljivim na činjenicu da tehnologija editovanja koja se ovako brzo stvara i razvija mora biti povezana i sa etičkim, sociološkim, pa i religioznom dijalogom. Upravo on zagovara taj veliki dijalog različitih disciplina o mogućnosti mijenja toka ljudske evolucije, promjenama koje tako mogu nastati. Također, vrlo čvrsto stoji na poziciji da ova tehnologija, pogotovo tzv. liječenje genima mora biti dostupna svima, a ne samo onima koji si to mogu priuštiti. Jedan je od prvih koji je krenuo sa korištenjem tehnologije CRISPR-Cas9, sada već legende editovanja genoma.

Još jedna od stvari kojom se Church i njegov tim bave jeste i korištenje organa svinja koji bi se mogli transplantirati u ljude, pod uslovom da se neki geni isključe te pronalazak univerzalnog lijeka za gripu.

George je danas po mnogo čemu model za mnoge mlade naučnike. Bio je suosnivač nekoliko biotech start-upova. Također, uložio je i u stvaranje dating aplikacije koja otkriva da li bi zajedničko dijete vas i te druge osobe moglo imati neku nasljednu bolest.
Međutim, nije da je njegova karijera bez mrlja i ne radi se samo o nekim ekscentričnostima: prihvatio je novac od fondacije Jeffreya Epsteina. Naravno, za Churchov rad je potrebna velika količina sredstava, to što on radi nije nimalo jeftin “hobi”. Sam Epstein je bio neko ko se volio igrati s idejama eugenike i sigurno je pažljivo istraživao gdje i ko se bavi nekim oblicima editovanja ljudske DNK te je Churchu, kao i još nekim vrlo velikim imenima s MIT ponudio značajne sume. Church je prihvatanje Epsteinovog novca pravdao time da se često može desiti da ne znate ko je i kakva je osoba koja vam daje novac, čak i ako dosta drugih ljudi to zna. Ovakve stvari su itekako moguće, i za ekcentrične naučnike koji su uvučeni izričito u svoj svijet istraživanja nije nimalao čudno. Ono što jeste čudno je to da institucije poput Harvard i MIT nemaju neke svoje savjetodavce koji bi rekli da primanje novca od neke osobe i nije dobra ideja po imidž institucije.

U izjavi za CBS Church nije zažalio što je uzeo novac od Epsteina: “Saznavši više o tome ko je donor, ne žalim. Čak se tzv. ‘prljavi novac’ može iskoristiti za nešto dobro”, rekao je tada. Međutim, kada su konačno postali svima javni detalji Epsteinovog života, Church je dao drugačiju izjavu za STAT, rekavši kako se “izvinjava zbog loše obaviještenosti i procjene”. Priznavanje grešaka i loših procjena je odlika dobrih naučnika.

On je neortodoksna figura moderne genetike, vrlo vjerovatno i jedan od budućih nobelovaca, super-star nauke, čest je gost u TV emisijama, poput recimo ovog sa Stephenom Colbertom:

Nije bezgrešan i njegov san o izmjeni ljudskog genoma nije bezazlen, sa svim onim reperkusijama koje su upletene u te ideje – stvaranje nadmoćnog, genetički “ispravnog” ljudskog bića, zdravog i bez genetičkih mana. Vrlo je vjerovatno da taj san i takvo biće nisu mogući, ali ono što se napravi težeći za tim, moglo bi poboljšati živote mnogih i smanjiti količinu patnje na planeti. Ovaj put danas nije moguć, s obzirom na moratorijum u svijetu na genetičko editovanje ljudskih haploidnih stanica i stanica embrija (“germ line”) u cilju stvaranja održive i genetički prenosive promjene. Kako god, Church i njegov tim su osobe koje treba pratiti i slušati stvari koje govore, čitati njihove radove i izjave.
Još o njemu pročitajte na Popular Science i CBS.

Ovaj tekst je nastao uz podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u BiH u okviru projekta “U.S. Scientists Who Changed the World” i zahvaljujemo se Ambasadi SAD.