Jedna od tema lidera u Davosu 2024. bila je priprema za buduću pandemiju. Ovo mnogima izaziva paniku, zbog slutnje da će se ovakve stvari opet desiti, no osnova ovakvog razmišljanja je vrlo racionalna – što se može bolje uraditi da se spriječi ili ograniči širenje novog potencijalnog patogena i zapravo izbjegne situacija iz 2020.

Od maja 2023. COVID-19 više nije globalna prijetnja i ukinuto je vanredno stanje izazvano pojavom koronavirusa SARS-CoV-2. No, događanja u proteklom periodu su opomena koliko je svijet nespreman za događaje ovakvih razmjera. A slične stvari se mogu dogoditi. Pandemija COVID-19 nije ni prva ni zadnja koja je je pogodila čovječanstvo.

Ovo nije dizanje panike – što bolje možemo predvidjeti idući problem u vidu nekog novog patogena ili patogena za koji već znamo, to čovječanstvo može biti spremnije i bolje suzbiti pandemiju, ograničiti  širenje i smanjiti broj žrtava.

Nekada se na predmetu Osnovi opštenarodne odbrane i civilne zaštite učilo i kako reagovati na opasnosti poput požara, bojnih otrova, zemljotresa, poplava pa i pandemija. Reakcije na vanredne situacije bi trebale biti dio opšte kulture i obuke svih građana. Trebaju postojati razvijeni protokoli ponašanja i serija reakcija u slučajevima prirodnih katastrofa. Naš region spada u rizična područja za zemljotrese, poplave, oluje i požare, a tome treba dodati i globalni rizik za pojavu pandemija.

Šta naučnici kažu, koji su to potencijalni kandidati za “iduću pandemiju”?

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO, World Health Organization/WHO) skovala je termin “Bolest X” (Disease X), pod kojim podrazumijeva bilo koji patogen koji je nepoznat, a ima potencijal proširiti se u epidemiju ili pandemiju. WHO upozorava da postoji rizik od pandemija i poziva na jačanje spremnosti odgovora na pandemije.

Kako bi spriječili i suzbili izbijanje bolesti X, medicinski stručnjaci diljem svijeta zahtijevaju povećanje sredstava za podršku nadzoru i istraživanju potencijalnih uzročnika pandemije.

Organizacije članice su od WHO-a 2015. zatražile izradu “Nacrta istraživanja i razvoja za akciju za sprječavanje epidemija” kako bi se generisale ideje koje bi smanjile vremenski razmak između identifikacije uzročnika izbijanja bolesti i odobrenje vakcina i lijekova. Fokus je bio na najozbiljnijim novim zaraznim bolestima za koje je bilo malo dostupnih preventivnih opcija. WHO je okupila “R&D Blueprint Scientific Advisory Group” kako bi sastavila uži izbor od manje od deset prioritetnih bolesti – onih koje bi potencijalno mogle izazvati epidemije.

Na kratkoj listi prioritetnih bolesti za proučavanje i traženje terapija ili vakcina našle su Ebola, Zika i SARS te geografski specifičnije bolesti, koje se više javljaju u tropima kao što su Lassa groznica, Marburg virus, groznica Rift Valley i Nipah virus. Na tom spisku je ostavljeno mjesto i za nepoznate patogene koji su dobili naziv “bolest X”.

Zapravo, ovakvu mogućnost, da se neka nova bolest pojavi, nije teško anticipirati: to se već dešavalo u istoriji. Obično se dešava prelaz nekog životinjskog patogena na ljude, koji onda izazove bolest na koju ljudski imunološki organizam nije navikao i nema odbrane, pa je bolest teža i češći su smrtni ishodi. Medicinski podaci i istraživanja pokazuju da su morbili bolest od koje ljudi obolijevaju tek negdje od 4. vijeka naše ere.

To u paleo-epidemiološkom smislu i nije dugo, praktično tek odnedavno naša vrsta ima posla s ovim virusom.

Ne treba ni zaboraviti stalnu prijetnju već poznatih patogena kao što su virusi svinjske ili ptičje gripe. Već su zabilježeni slučajevi da ljudi od peradi dobiju virus ptičje gripe, a kao i da prelazi na krave, a sa krava na mačke, ali se ovaj virus još ne prenosi s čovjeka na čovjeka, što je ključni momenat da bi ovaj virus dobio potencijal izazivanja pandemije. S obzirom na mutiranje virusa, nije isključeno da će jednom virus ptičje gripe i to moći.

Mišljenje prof. dr. sc. prim. Sanjina Muse, dr. med., specijaliste epidemiologije, voditelja Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine o tome je da itekako postoji rizik za ovakve događaje.

Ukoliko pogledamo primjere u posljednjih nekoliko desetljeća, pandemija HIV-a, epidemije SARS-a i virusa influence A(H5N1), pandemija virusa influence A(H1N1) iz 2009, pandemija COVID-19, čije globalne posljedice još treba u potpunosti utvrditi, svi oni pokazuju globalnu ranjivost na nove zarazne bolesti. Primjer, COVID-19 još jednom nas podsjeća na doba u kojem živimo, gdje zbog brzine kojom se novi patogeni mogu prenositi širom svijeta, ne treba puno vremena proći da se svijet suoči s pandemijom. Naročito je složena kontrola bolesti koje se prenose putem zraka, gdje je značajno teže prekinuti put prijenosa, gdje je brzina prijenosa značajna i gdje veliki udio populacije biva zahvaćen.”,  kazao je dr Musa za Nauka govori.

Infektivne bolesti imaju dva česta puta prenosa s čovjeka na čovjeka – putem zraka (kapljično i aerosolom), što je slučaj s gripom, prehladama, COVID-19, te prenos putem tjelesnih tekućina (krv, sperma, vaginalni sekret, limfa) kao što je to slučaj s hepatitisom ili ebolom. Naravno postoje i drugi načini prenosa bolesti – putem vektora, poput nekih insekata, kao što je slučaj sa Zikom, dengom i malarijom ili prenos putem fecesa i kontamirane hrane i vode (recimo, kolera, ali i polio). Svi ovi vidovi prenosa su značajni u epidemiologiji i infektologiji i zato je potrebno dobro poznavati kako se patogen ponaša i prenosi. No, kod nekih načina uništavanje izvora – kontaminirane vode, pa pojačavanje higijene, sprječavanje kontakta s krvlju znatno smanjuje širenje, dok kod drugih, bolesti koje se prenose zrakom, teže je prekinuti ovaj prenos.

Iako je teško predvidjeti patogen koji će predstavljati sljedeću pandemijsku prijetnju, iz dosadašnjeg iskustva vidimo da većina pandemija nastaje prijenosom mikroorganizama između vrsta, sa životinja na čovjeka. Stoga je vrlo važno daljnje jačanje sustava koji imaju za cilj rano otkrivanje prijenosa i kontrole potencijalno patogenih uzročnika sa životinja na ljude i utvrđivanje načina na koji možemo smanjiti rizik od prijenosa“, dodao je dr. Musa.

Farme gdje se uzgaja perad te farme lasica za krzno predstavljaju rizik – ovo su mjesta gdje bi moglo doći do pojave i širenja bolesti. Već su zabilježeni slučajevi izbijanja ptičje gripe na farmama lasica, recimo u Španiji u oktobru 2022. te u Francuskoj na farmi peradi. U takvim slučajevima, životinje se uništavaju, bez obzira na to da li su neke možda zdrave. Sam uzgoj životinja na ovaj način i u ove svrhe je okrutan, a ovo je dodatni minus u jednačini.

Naučna zajednica kao dio rješavanja problema i smanjivanja rizika nudi i stalno apeluje na pojačano praćenje zoonoza, i uopšte bolesti životinja koje bi imale potencijal da se prenesu na ljude, jačanje naučne pismenosti građana koja može pomoći u poboljšanju razumijevanja takvih novih situacija i nauke iza njih, u boljoj saradnji između različitih naučnih institucija, naročito na međunarodnom nivou, u otvorenosti i dijeljenju podataka te u korištenju modela i algoritama vještačke inteligencije.

Pročitajte i tekst prof. Ane Banko na ovu temu:

Šta je bolest X o kojoj svi pričaju