Kada je u septembru 1991. pronađen u Alpama negdje na italijansko-austrijskoj granici, “Ötzi – Ledeni čovjek” privukao je pažnju naučnika, ali i amatera te do danas ne prestaje da bude predmet proučavanja. A svašta možemo saznati iz ovih ostataka.

Dakle, Ötzi je živio prije oko 5300 godina, što ga čini najstarijom evropskom mumijom. Bio je visok oko 165 cm, imao oko 60kg, a sami ostaci koji su pronađeni u ledu imali su masu od oko 13 kg. Sa medicinskog aspekta, Ledeni čovjek je sa svojih četrdesetak godina imao hrpu zdravstvenih problema – loše zube, crijevnog parazita, zatim Helicobacter pylori, a vjerovatno i niz drugih parazita i patogena, zatim probleme sa koljenima, spondilozu i da – imao je strijelu u ramenu, što je  prilično siguran uzrok njegove smrti.

Međutim, jadni Ledeni čovjek je ipak koristio određene medicinske pripravke, koji su, naravno, najbliži onome što danas koriste naturopate i šarlatani. Uz sebe je nosio jednu brezovu gljivu, koja bi mogla biti ponešto efikasna kod upala te jednu vrstu paprati koje je mogla biti tretman za parazite. Na koži ovog fosila je identificirana 61 tetovaža, pogotovo oko zglobova, gdje je Ledeni zasigurno imao bolove. Ove tetovaže tačkastog oblika su možda bile namijenjene tretiranju bola, nešto slično kao akupunktura. Čak neke i korespondiraju sa akupunkturnim tačkama. Pošto je dosta vremena potrebno da se na tijelu napravi ovoliko markera-tetovaža, naučnici smatraju da se radi o ponavljanim pokušajima terapije po principu “pokušaj-pogriješi-ponovo pokušaj”.

Ötzi, kada je pronađen u ledu

 

Međutim, daleko od toga da ovo pokazuje kako su akupunktura i herbalizam djelotvorne prakse – kao što se iz fosilnih ostataka može zaključiti, Ötzi je bio u mukama. Zapravo jedino što je ovdje jako zanimljivo jeste prisustvo ranih pokušaja zdravstvene njege još prije 5000 godina. Neefikasne i besmislene, ali ovo su važni antropološki dokazi razvoja ljudske vrste i pokušaja da se osobi koja pati pomogne. Dakle, Ötzi je bio pripadnik kulture koja je imala nekog znanja o anatomiji i fiziologiji, o postojanju bolesti i humanoj potrebi da se drugom biću pomogne.

Rad u kojem je ovo opisano objavljen je 2018. godine u časopisu International Journal of Paleopathology pod naslovom “Possible evidence for care and treatment in the Tyrolean Iceman”.

Reference:

Albert Zink,Marco Samadelli, Paul Gostner, Dario Piombino-Mascali, Possible evidence for care and treatment in the Tyrolean Iceman, International Journal of Paleopathology, Elsevier (2018).