Karl Landsteiner je austrijski ljekar imunolog i patolog koji je 1930. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za svoje otkriće glavnih krvnih grupa i razvoj ABO sistema određivanja krvnih grupa koji je znatno smanjio rizik i učinio transfuziju krvi rutinskom medicinskom praksom. Takva analiza krvne grupe pokazala se korisnom i u genetičkim i pravnim primjenama. Prvi put je izvijestio da krv ima tipove 1901. godine. Osnova ovih tipova su specifični proteini zvani antigeni koji se nalaze na površini crvenih krvnih stanica i antitijela koja se nalaze u plazmi. Također je otkrio Rh faktor koji je objasnio neke komplikacije trudnoće i poroda kada Rh faktor majke i djeteta ne odgovara.

Karl Landsteiner rođen je u Beču 14. juna 1868. Njegov otac Leopold Landsteiner, doktor prava, bio je poznati novinar i novinski izdavač, koji je umro kada je Karlu bilo šest godina. Karla je odgojila majka, Fanny Hess, kojoj je bio toliko odan da je njezina posmrtna maska visila na njegovom zidu sve dok nije umro. Nakon završetka škole, Landsteiner je studirao medicinu na Univerzitetu u Beču, gdje je diplomirao 1891. Još dok je bio student počeo se baviti biohemijskim istraživanjima i 1891. objavio je rad o utjecaju prehrane na sastav ljudske krvi.

Također je pokazao da se uzročnik poliomijelitisa može prenijeti na majmune ubrizgavanjem u njih materijala pripremljenog mljevenjem leđne moždine djece koja su umrla od ove bolesti. Njegov rad na ovom polju, zajedno s onim koji su nezavisno obavili Flexner i Lewis, postavio je temelje našeg znanja o uzroku i imunologiji poliomijelitisa.

Landsteiner je dao brojne doprinose i patološkoj anatomiji, histologiji i imunologiji, a sve je to pokazalo ne samo njegovu pedantnu brigu u promatranju i opisivanju, već i njegovo biološko razumijevanje. Ali njegovo će ime bez sumnje uvijek biti poštovano zbog njegovog otkrića 1901. godine i izvanrednog rada na krvnim grupama, za što je dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1930. godine.

Godine 1875. Landois je izvijestio da se, kada se čovjeku daju transfuzije krvi drugih životinja, ta strana krvna zrnca skupljaju i razbijaju u krvnim žilama čovjeka uz oslobađanje hemoglobina. Godine 1901.-1903. Landsteiner je istaknuo da se slična reakcija može dogoditi kada se krv jedne osobe miješa u transfuziji s krvlju druge osobe, te da to može biti uzrok šoka, žutice, i hemoglobinurije koja bi uslijedila nakon nekih ranijih pokušaja transfuzije krvi.

Njegovi su prijedlozi, međutim, dobili malo pažnje sve dok 1909. godine nije klasificirao krv ljudi u sada dobro poznate skupine A, B, AB i O i pokazao da transfuzije između pojedinaca skupina A ili B ne rezultiraju uništavanjem novih krvnih stanica i da se ta katastrofa događa samo kada se osobi transfuzira krv osobe koja pripada drugoj skupini.

Ranije, 1901.-1903., Landsteiner je predložio da se, budući da su karakteristike koje određuju krvne grupe naslijeđene, krvne grupe mogu koristiti za odlučivanje o slučajevima sumnjivog očinstva. Velik dio kasnijeg rada, koji su Landsteiner i njegovi učenici obavili na krvnim grupama i imunološkoj upotrebi njih, nije bio obavljen u Beču, već u New Yorku.

Ponuđeno mu je mjesto u Rockefeller Institutu za medicinska istraživanja u New Yorku i ondje se preselio s obitelji. Tu je, u suradnji s Levineom i Wienerom, napravio daljnji rad na krvnim grupama čime je uvelike proširio broj tih grupa, i ovdje je u saradnji s Wienerom proučavao krvarenje kod novorođenčadi, što je dovelo do otkrića Rh-faktora u krvi.

Landsteiner je do kraja života nastavio istraživati krvne grupe i hemiju antigena, antitijela i drugih imunoloških čimbenika koji se javljaju u krvi. Jedna je od njegovih velikih zasluga što je uveo hemiju u službu serologije.

Preminuo je u New Yorku, 26. juna 1943.