5. jula 1996. jedno janje je došlo na svijet. Svijet sve do februara iduće godine zapravo i nije znao nešto previše o ovom janjetu. Naime tek u februaru 1997. (tačnije, 27. februara 1997.). objavljen je naučni rad koji je obznanio o kakvom se janjetu radilo. To janje je postalo planetarno poznata ovca. Njeno ime je Dolly. Bila je ostvarenje svih snova i strahova čovječanstva jer je to prvi klonirani sisar.
Vođa škotskog tima koji je klonirao Dolly, Ian Wilmut, u svojim sjećanjima na ovaj dan piše kako uopšte nije bio prisutan rođenju Dolly – radio je u vrtu, jer je smatrao da tom događaju trebaju biti prisutni samo oni koji tu moraju biti – dakle, veterinari. Dolly je uginula. Nema čak ni prostorija Roslin instituta gdje je začeta. Međutim, velika priča o velikom poduhvatu je ostala.
Da su prostorije Roslin instituta ostale sačuvane, vidjeli bismo da se tu nije radilo o nekoj high-tech laboratoriji, iako je smještena u Ujedinjenom Kraljevstvu. Zapravo, radilo se o prilično trošnim nus-prostorijama u kojima su naučnici spojili enukleiranu jajnu stanicu i nukleus tjelesne stanice te dobili embrion koji će postati poznat kao Dolly.
Kada bi donosili oocite (neoplođene jajne stanice) u epruvetama sa obližnje farme, Bill Ritchie, jedan od članova Wilmutovog tima, nosio bi ih u gornjem džepu košulje, dok bi ih Karen Walker, također članica tima, nosila – u grudnjaku, kako bi im održala optimalnu temperaturu. Zapravo, čitav vic sa ovim kloniranjem je to što oni nisu provodili najviše laboratorijske standarde u proceduri… bili su pomalo aljkavi i rasijani. Sam dan kada je Dolly začeta, 8. februar 1996. bio je prilično čudan i mnogo stvari je moglo poći naopako i dovesti do toga da se Dolly nikada ne desi. Pardon, ne ojanji. Tim je imao puno pravo biti skeptičan.
