Heinrich Rudolph Hertz je izuzetno značajan za razvoj elektromagnetne teorije. Naime, on je eksperimentalno dokazao postojanje elektromagnetnih talasa o kojima je teoretizirao James Clerk Maxwell.
Rođen je 22. februara 1857, u Hamburgu, koji je u to vrijeme pripadao Njemačkoj konfederaciji. Njegov otac, Gustav, bio je pravnik i advokat, a kasnije će postati i senator. Dok je studirao u Hamburgu, Heinrich Hertz je pokazivao veliko interesovanje za primijenjenu i čistu nauku, ali i za jezike te je u toku studija izučavao arapski jezik i sanskrt. Studij fizike će kasnije nastaviti u nekoliko njemačkih gradova – u Drezdenu, Berlinu i Minhenu i to pod mentorstvom dvojice također poznatih njemačkih fizičara: Gustava Kirchhoffa, poznatog po pravilima raspodjele struje u električnom polju te Hermanna von Helmholtza, poznatog po teorijama očuvanja energije te radu na polju elektrodinamike i termodinamike.
Njegov mentor za doktorsku disertaciju je bio upravo Hermann von Helmholtz, koji je i naslutio da bi Hertz mogao dokazati Maxwellovu tezu. Međutim, Hertz nije samo otkrio elektromagnetne talase – on je u toku svega jedne godine istraživanja potpuno ispitao osobine ove pojave. Pokazao je da elektromagnetni talasi imaju svojstva svjetlosti: odbijaju se, prelamaju, pokazuju interferenciju pod određenim uslovima. Zapravo, na kraju će biti shvaćeno kako je nama poznata svjetlost – nama vidljiva svjetlost – tek jedan dio elektromagnetnog spektra. U taj spektar spadaju gama zračenje, X-zrake, UV zrake, vidljiva svjetlost, infra-crveno zračenje, mikrotalasi koje koristimo u mikro-pećnicama i radio-talasi.
Hertzovi ogledi su objavljeni 1888. godine, a na sastanku prirodnjaka (to je tadašnji naziv sa sve ljude koji su proučavali prirodu, bez obzira na vrstu pojave – ono što danas nazivamo fizičarima, hemičarima i biolozima), Hertz je održao čuveno predavanje “O vezi između svjetlosti i elektriciteta”. Hertzu je tada bilo jedva oko 30 godina.
Sve to će na kraju otvoriti put kojim će poći Max Planck, te niz naučnika poslije njega. Otkrićem elektromagnetnih (EM) talasa počela je nova epoha u nauci, epoha koja će otvoriti nova pitanja u oblasti fizike, a koja će, opet, dovesti do stvaranja kvantne teorije.
Hertz će preminuti veoma mlad u dobi od 36 godina, 1. januara 1894. u Bonu, koji je tada bio u sastavu Njemačkog Carstva. Njemu u čast jedinica za frekvenciju nazvana je hertz (herc, Hz), a predstavlja recipročnu sekundu (inverzna sekunda, 1/s).
Zahvaljujući Hertzovom razumijevanju elektromagnetnih talasa, nastali su mnogi izumi – radio, televizija, mikrotalasne pećnice, aparat za rentgen, wi-fi, Bluetooth i mnogi drugi.
Heinrich Hertz, ilustracija Jelena Kalinić
Pogledajte video u full HD:
NAPOMENA: ovaj video je napravljen uz podršku Goethe instituta BiH. Zahvaljujem se direktorici Alexandri Mittler i Mirzi Kovačeviću.