Rosa canina L.

 

Binarna nomenklatura (binomijalna nomenklatura, dvojno nazivlje) je sistem imenovanja vrsta koji je izmislio švedski botaničar Carl von Linné. U osnovi, to je sistem imenovanja analogan našem imenu i prezimenu, gdje je prva riječ naziv roda (recimo, “Rosa”) i odgovara “prezimenu”, a druga riječ je svojevrsni atribut (recimo “canina“) koji bi bio “vlastito ime” vrste. 

 
Mislim da većina vas ovo zna, ali nije bilo na odmet ponoviti. Ono što često primjećujem u medijima, a još češće u spisku sastojaka kozmetičkih proizvoda, jeste pisanje obje riječi velikim početnim slovima, što je nedopustivo i u nauci je ravno tome da napišete “neznam”. Ili pisanje obje riječi malim slovom Nazivi vrsta se pišu u kurzivu, s tim da je prva riječ napisana velikim početnim slovom, a druga malim. Radi se o međunarodnom dogovoru i osnovama pravopisa te to treba poštovati. 
 
Uz naziv vrste se često (ali ne uvijek) pišu još neki podaci: skraćenica imena naučnika koji je opisao vrstu i godina u kojoj je vrsta opisana (to obično znači da je te godine izašao rad u naučnoj/znanstvenoj literaturi o toj vrsti). Tako “Rosa canina L.” znači da je šipurak prvi opisao Linné (Linnaeus). 
 
Skraćenica “sp.” (ili “spec.”) se koristi kada nije poznato o kojoj se tačno vrsti radi, možemo tako za neki nepoznati fosil za kojeg smo sigurni da pripada nekom čovjekovom pretku iz roda Homo, napisati “Homo sp. , dakle “vrsta roda Homo“.
 
Skraćenica “spp.” (množina) zamjenjuje “više nepoznatih vrsta”. 
 
Kratica “cf.” se koristi kada nije potvrđena identifikacija: npr. Corvus cf. splendens označava upitnost vrste.
 
Međutim, treba primijetiti kako je skupni naziv za sva ova imena kod nas obično “latinski naziv”. Ja lično koristim tu sintagmu, jer smo obično u školama tako učili. Međutim, učili smo ne baš sasvim precizno: latinske riječi čine veliku većinu u ovim nazivima, ali ima tu i veoma mnogo riječi iz grčkog te iz nekih drugih jezika, poput kineskog, mongolskog, arapskog,  pa i naziva koji potječu od imena naučnika ili vrste dobijaju ime prema nekom mjestu (Lilium bosniacum, Sibiraea croatica), a toponimi su često iz lokalnih jezika


Magnolia campbellii je vrsta magnolije koja je ime roda dobila po francuskom botaničaru Pierru Magnolu, a naziv vrste prema Archibaldu Campbellu, britanskom doktoru.


Magnolia campbellii


Latinski naziv za jednu vrstu dinosaura je Yi qi, prema mandarinskom yi, u značenju “krilo” i qi, “čudno”. Već sam pisala o imenima vrsta prema osobama iz pop-kulture ili čak fiktivnim junacima filmova (te o bubi koja je im dobila po Adolfu Hitleru).

 

Yi qi, rekonstrukcija. Image credit: Dinostar

 

Ponekad, imena predstavljaju anagrame već postojećih imena, kao što je naziv roda Muilla naopako napisan Allium (rod kojem pripada luk). Ili se radi o nekoj internoj šali, poput Cyclocephala nodanotherwon (“not another one”) koju je opisao Brett Ratcliffe i dao joj takav naziv jer je, izgleda, otkrio i opisao neki bezbroj ovih nosorog-buba. Tu su i Abra cadabra (Eames&Wilkins) te La paloma (Bleszynski) i La cucharacha (Bleszynski) ili Kamera lens (Woodcock).

 

moljac La cucharacha

 

Zbog svega ovoga se čini kako naziv “latinsko ime” nije najadekvatniji. Bolje bi bilo koristiti “znanstveni/naučni naziv”. Mada, onda u našem regionu zapadamo u opasnost da razmišljamo da li je bolje upotrijebiti/uporabiti pridjev “znanstveni” ili pridjev “naučni”… ali to je već druga priča.