Veliki Randi (The Amazing Randi) ili James Randi, rođen je kao Randall James Hamilton Zwinge 7. avgusta 1928. godine u Torontu, Kanada. Poznat je po svom radu kao iluzionist, mađioničar, istraživač paranormalnih fenomena i borac protiv prevara. Randi je osnovao organizaciju „James Randi Educational Foundation” (JREF), koja se bavila promicanjem kritičkog razmišljanja i razotkrivanjem lažnih tvrdnji, posebno u vezi s paranormalnim pojavama i pseudonaukom.

“Folly and fakery have always been with us… but it has never before been as dangerous as it is now, never in history have we been able to afford it less.” – Isaac Asimov

Kako je počelo…

Često se zadesi u našem naučnom diskursu da pričamo o pozitivnim primjerima, o potencijalnim uzorima u naučno-istraživačkom djelovanju, da se naš narativ kroji oko romantičnog poimanja naučnika kao radoznalog istraživača koji svojim djelovanjem nastoji proširiti kolektivnu misao i otkriti neko novo znanje skriveno brdom neodgovorenih pitanja. Mi za to nismo krivi, naša koncepcija dolazi iz suštinskog uvjerenja da je znanje vrijedno i da se duh otkrića i radoznalosti treba sačuvati po svaku cijenu.

Naravno, vremenom naše vrednovanje znanja je opalo u društvenoj hijerarhiji, ali, čak i u narativima koji ga nastoje vratiti na vrh liste prioriteta, uvijek će se naći tragovi ideje da nauka služi sebi, samoodržavajući proces kontinuirane progresije. Međutim, vrijedi se zapravo upitati da li uloga nauke kao takve treba biti fiksirana za to, da li je njen utjecaj na društvo zapravo fluidniji nego što smo prvobitno mislili. Danas ćemo kroz jedan životopis ispitati upravo granice i dužnosti naučnog djelovanja u jednom društvu.

Prije 2024 godine, svijet je, uz sve ponekad dubiozne historijske podatke, dobio svog prvog čudotvorca. Hemijskim transformacijama vode u vino, utilizacijom površinske napetosti, razvijanjem naprednih oftamoloških metoda, moglo bi se reći da je Isus Hrist bio naučnik čiji je opus naučno-istraživačkog djelovanja bio nadnaravan, preciznije, nevjerovatan. Hronike tog opusa sažete su minimalno jednoj (prvoj) knjizi, a dodatno elaborirane u mnogim drugim. No, od Hrista civilizacija nije imala ekvivalentno bombastičan primjer čudotvorca koji bi svojim djelovanjem prkosio malim zakonima fizike. Bilo je par pokušaja, ali nijedan koji je privukao globalnu pažnju na svoj rad… do Urija Gellera.

Uri Geller je bio čovjek koji je, po svom pojavljivanju na svjetsku scenu bio instant hit. Svojim krivljenjem kašika, čitanjem misli i pomjeranjem predmeta mislima, Uri je postao globalna senzacija. Nastupima na svim velikim TV emisijama svoga vremena, postavši prepoznatljiv u svim dnevnim sobama u Americi i šire, očarao je globalnu publiku. Od pisama podrške, grupa obožavatelja i brojnih donacija, ovaj stručnjak je uspio pokazati narodu skrivene tajne ljudskog organizma, mogućnosti zatajene u preostalih neiskorištenih 90% mozga. Ključ ljudskih mogućnosti bio je u rukama natprirodnog bića, čovjeka koji je mogao svojom voljom i fokusom liječiti i bolesne.

U isto vrijeme, američka čudotvorna renesansa nastavila se uz Petera Popoffa, sveštenika i propovjedača koji je svojom intimnom spiritualnom vezom sa Hristom mogao vratiti sluh gluhima, vid slijepima i korake nepokretnima. Jedan za drugim, mah ljudskog potencijala se povećavao kako smo polako izrastali u civilizaciju koja utilizira sve resurse, koja je ovladala mističnim i čudesnim i otključala sve potencijale koje smo imali. Uistinu, ulazeći u novu zlatnu eru, pred nama je bio svijet prosperiteta, lišen bolesti, patnje i muka… Sve do 1973. kada je na nastupu kod Johnny Carsona, Urija Gellera gledao jedan umirovljeni mađioničar po imenu James Randi.

„Veliki Randi“, kako su ga zvali na nastupima, nije bio naročito uvjeren Gellerovim paranormalnim moćima. Koristeći svoje dugogodišnje znanje u polju iluzija analizirao je metod nastupa i uočio brojne obrasce iz struke mnogo dalje od Hristovih, a mnogo bliže sopstvenim. Pripremio je set rekvizita za sljedeći Gellerov nastup i uputio produkciju da njemu i njegovoj ekipi ne daju prići predmetima. Prizor bespomoćnog Urija Gellera, koji pred televizijskom publikom tvrdi nemoć uzrokovanu umorom i pritiskom predstavljao je prvu ranu u nečemu što će biti brutalna smrt jedne karijere.

„Kad umrem, želim da me kremirate i pepeo duvate Gelleru u oči“, reko je Randi, koji je svoj život posvetio praćenju britanskog iluzioniste po medijskim nastupima. Po cijeloj Americi, gdje bi Geller nastupio, sljedeće sedmice stigao bi Randi. Nekada cijenjeni čudotvorac postao je predmet ismijavanja, te se morao povući iz javnog života. Uništavanjem karijere Urija Gellera, čovjek bi bio pod dojmom da je to nešto što bi društvo trebalo slaviti. Pobjeda istine nad prevarom, znanja nad šarlatanstvom, nauke nad pseudonaukom. Međutim, to nije nužno reakcija koja je uslijedila. Šire narodne mase su prijetnjama smrću, javnim uvredama i medijskim progonom dale jasno do znanja svoj stav, da je Randi jedan nepotrebni kvaritelj lijepih stvari, da je ubio nešto istinski dobro i korisno.

James Randi, Maddox i slučaj s homeopatijom

1988. godine, John Maddox, tada urednik uglednog naučnog časopisa Nature, pozvao je Randija da sudjeluje u nadgledanju i promatranju eksperimenata homeopatije koje je provodio tim Jacquesa Benvenistea. S Randijevim naglaskom na primjeni strožeg protokola za eksperiment, navodno pozitivni rezultati Benvenisteovih početnih studija nisu mogli biti reproducirani. Ova suradnja između Randija i Maddoxa bila je značajna u isticanju važnosti stroge eksperimentalne kontrole i skepticizma u naučnom istraživanju.

Benvenisteova istraživanja su prvotno sugerirala da visoko razrijeđene otopine, karakteristične za homeopatska sredstva, zadržavaju biološki učinak. Međutim, pod Randijevim nadzorom, kada je eksperiment proveden sa strožim kontrolama kako bi se spriječile moguće pristranosti ili pogreške, pozitivni rezultati su nestali. Ovaj ishod istaknuo je potrebu za rigoroznom naučnom metodologijom i kritičkim pregledom izvanrednih tvrdnji, posebno u područjima poput homeopatije, kojoj često nedostaje empirijskih dokaza.

Suradnja između Randija i Maddoxa ilustrira ulogu skepticizma i empirijske provjere u očuvanju integriteta znanstvenih istraživanja i izazivanju tvrdnji kojim nedostaje suštinskih dokaza. Također, demonstrira važnost neovisnog nadzora i reprodukcije u validaciji naučnih nalaza i sprječavanju potencijalnih pristranosti ili pogrešaka.

Razum i logika protiv prevara

Gotovo svako, uključujući i naučnike od renomea, naučne komunikatore, ko pokaže kako su razna čudotvorstva zapravo produkt prevare i želje za materijalnom koristi, biva kamenovan. Taktike zastrašivanja, doxxanja, prijetnji, uznemiravanja, nipodaštavanja su uobičajen arsenal oružja u krugovima koji šire dezinformacije, bave se pseudonaukom i varaju ljude preparatima koji nemaju nikakvo dokazano dejstvo. Oni koji logikom i razumom pokazuju kako je “car gol”, kako je nešto prevara, opasno po zdravlje ili prosto neefikasno, kvaritelji su lijepih stvari i šarenih laža.

Ljutnja nastala razbijanjem popularnih pseudonaučnih koncepcija nije ništa novo. Srednji vijek je ispratio pogubljenja mnogih brilijantnih umova uperenih protiv volje širih narodnih masa. Odjeci jednog mračnog vremena bdiju nad civilizacijom i danas, kako vidimo sve više agresivnih skeptika protiv medicine, tehnologije i naučnih napredaka, a ne može se sa sigurnošću reći da nam se bliži novo doba prosvjetiteljstva. Ipak, u borbi protiv ravnozemljaških, antivakserskih i drugih pseudonaučnih valova još uvijek postoje rijetki prosvjetitelji na prvoj liniji fronta. U vremenu kada dezinformacija cvjeta, kada je sve teže predstavljati principe istine, razuma i logike, još uvijek postoje ljudi posvećeni borbi za prave vrijednosti.

James Randi: knjige i zaostavština

Randi je autor nekoliko knjiga koje se bave temama poput skeptičnosti, pseudonauke i iluzionizma. Jedna od njegovih najpoznatijih knjiga je „Flim-Flam! Psychics, ESP, Unicorns, and Other Delusions” iz 1980. godine, u kojoj razotkriva različite oblike prevara i iluzija te promiče zdravu dozu skepticizma prema nevjerojatnim tvrdnjama. Također je napisao „An Encyclopedia of Claims, Frauds, and Hoaxes of the Occult and Supernatural” te „The Faith Healers”, gdje detaljno analizira i osporava tvrdnje o iscjeliteljskim moćima nekih religijskih vođa i iscjelitelja.

Priča o Jamesu Randiju ne smije stati krajem njegovog života. Uloga naučnika ne smije stati na njegovom naučno-istraživačkom radu. Odgovornost je svakog naučnika boriti se za dignitet svoje struke, nedvosmisleno odbaciti šarlatanstvo i biti aktivista za istinu i razum. Šuteći stručnjak koji prekrštenih ruku posmatra degradaciju naučne misli, neovisno o stepenu obrazovanja i naučne zaostavštine, ne može se zvati naučnikom. Neumješanost u odbranu principa na kojim se temelji njegovo zvanje može samo biti karakteristika amatera, suštinski neumješanih simpatizera naučnog zvanja. Imamo odgovornost nastaviti u stopama Velikog Randija, biti zaštitnici civilizacije kroz zaštitu misli koja joj garantira napredak.

Njegova opsesija istinom i potraga za razotkrivanjem obmana i prevara ostavila je dubok trag u svijetu skeptičnosti i znanosti te nastavlja inspirirati ljude diljem svijeta da se suoče s tvrdnjama bez potrebnih dokaza i da se koriste kritičkim razmišljanjem u svim aspektima života. Preminuo je 20. oktobra 2020.