Lebdeće čestice (PM 2.5 i PM10, prema promjeru, izraženom u mikronima) su izuzetno štetne po zdravlje. Ove čestice, koje se nalaze u smogu, prodiru u naše disajne organe i uzrokuju štetu. To mogu biti čestice čađi, različitih onečišćenja poput teških metala sumpornih i dušikovih oksida, prašine te virusi i bakterije. I imamo način da smanjimo njihovo negativno dejstvo na naše zdravlje – maske.
Neki od najvećih zagađivača zraka su lebdeće čestice (PM10 i PM2.5), ozon (O3), azotni oksidi (NOx), sumpor dioksid (SO2), ugljični monoksid (CO) i hemikalije poput policikličnih aromatskih hidrokarbona (PAH). Mnogi polutanti su često međusobno povezani i teško je razdvojiti njihov utjecaj.
Kako sve manje nosimo maske koje više nisu obavezne protiv kovida-19, tako i zaboravljamo koliko nas maske mogu zaštititi od zagađenosti zraka i drugih patogena, osim SARS-CoV-2. U zimskim mjesecima bi bilo dobro da se u periodima zagađenosti vratimo nauci, dokazima i dobro ispitanoj taktici nošenja maske. I to ne bilo kojih, nego onih za koje postoje dokazi da smanjuju rizik.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i UN procjenjuju da se gotovo 1 od 8 smrtnih slučajeva u svijetu može pripisati zagađenju zraka. Zagađenost zraka povećava rizik od bolesti disajnih puteva, kardio-vaskularnog sistema, pa i kancera.
Podaci iz pandemije također su pokazali kako zagađenje zraka može pogoršati slučajeve COVID-19. Harvardska studija iz 2020. objavljenja u Science Advances, pokazala je da se rizik od teških ili smrtonosnih simptoma COVID-19 povećao za 8% za svaki porast PM2.5 od 1 mikrograma po kubnom metru (𝜇g/m3).
Negativni efekti zagađenosti zraka mogu biti posljedica već kratkotrajne izloženosti, obično tokom 24 sata, ali već i u razdobljima kraćim od jednog sata, i dugotrajne izloženosti, tokom nekoliko godina. Osjetljive skupine na zagađenje lebdećim česticama čine ljudi s bolestima srca i pluća, starije osobe i djeca, a naročito odrasli i djeca koji imaju astmu. Također, zagađenje zraka povećava i rizik od autizma, prema harvardskoj studiji.
Pokazalo se da je nošenje određenih tipova maski efikasno protiv onečišćenja zraka, odnosno, pomaže smanjiti rizik od izloženosti PM2.5 i drugim česticama u zraku, smanjujući mogućnost bolesti i smrti povezane s onečišćenjem zraka.
Treba naglasiti kako nisu sve maske jednako efikasne i da nošenje tkanine, šalova i hirurških maski ne smanjuje rizik od izloženosti. Ove barijere jedino mogu biti barijera većim kapljicama pljuvačke. Obične hirurške maske nisu djelotvorna zaštita.
Koje maske postoje?
Pazite da li maske imaju oznake N90, N95 ili N99. Ova uobičajena oznaka označava postotak finih čestica (do 0.3 mikrona) za koje je maska testirana da ih blokira.
N95 maska za onečišćenje, na primjer, blokira 95% finih čestica, N90 blokira 90% i tako dalje. Ostali uobičajeni standardi uključuju KN95 i FFP2, a oba su ekvivalentna standardu N95 za čestice do 0,3 mikrona. Također, odlične usi FFP3 maske, mada ih je ponekad teže naći.
Ako je vaš cilj zaštita od onečišćenja česticama ili zaraznim aerosolima u zraku, maska protiv onečišćenja KN95, FFP2 ili N95 trebala bi biti vaš standard.
Međutim, ni najbolja maska nije djelotvorna ako lijepo ne prijanja na lice. Nažalost, kod većine maski nema mogućnosti skraćivanja vezica. Zato ja obično napravim mali čvor na kraju vezica kako bih ih skratila na ušima.
Da – maske malo iritiraju uši i malo ko nije imao ovaj problem. Ali, u odnosu na ono šta PM suspendirane /lebdeće čestice rade vaćem organizmu, to je mala žrtva.
Najefikasnije maske filtriraju do 95% čestica u zraku veličine do 0.3 mikrona koristeći međunarodno priznate standarde.
Ove su maske testirane na 95% efikasnosti protiv:
- PM10
- PM2,5
- bakterija
- virusa (i velike kapljice i sićušni aerosoli)
- polena
- spora plijesni
- kućne prašine.
