U sjenovitim džepovima među sarajevskim zgradama, tamo gdje je beton godinama bio jedina boja pejzaža, niču mali vrtovi koji mijenjaju i ljude i temperaturu grada. Na prvi pogled, to su samo podignute gredice, urbane bašte, povrće, cvijeće, par voćki i začinsko bilje. Ali ispod površine događa se mnogo dublja transformacija: klima se hladi, zajednice se zgušnjavaju, a generacije počinju ponovo razgovarati.
Inače, urbane bašte su i dio istorije Sarajeva – oduvijek je u tom gradu bilo malih ili većih bašti, a u toku rata, urbane gredice sa povrćem između su pomagale da se stanovništvo prehrani u toku rata i opsade.
Ove urbane bašte nisu samo lijepa mjesta za odmor – one su male mašine za regulaciju mikroklime. Biljke hlade prostor, smanjuju efekte toplotnih ostrva i poboljšavaju kvalitet zraka. „Kad ima dovoljno zelenila, ulica diše drugačije”, kaže jedna od učesnica projekta dok pokazuje gredicu s bosiljkom i paradajzom. Nauka potvrđuje isto: ovakvi vrtovi povećavaju infiltraciju vode, ublažavaju zagrijavanje i čak mogu smanjiti otisak ugljičnog dioksida lokalnom proizvodnjom hrane. Urbane sredine imaju veliki problem sa tačkama vrućine, a zelenilo ima moć da smanji temperaturu okolnog zraka.
Ali ono što je ovaj projekat zaista učinilo posebnim nije ekologija – nego međugeneracijska saradnja. Stariji su donosili iskustvo iz vremena kada se gotovo svaka kuća oslanjala na mali vrt, a mladi su dodavali energiju, kreativnost i digitalne alate. Zajedno su dizajnirali gredice, birali autohtone biljke i raspoređivali poslove.
Ovakvi pilot projekti danas su živi primjer učenja. Tokom ljeta, kao mala oaza u betonu, privlačila je i slučajne prolaznike: neko da pomiriše, neko da pita, neko samo da sjedne i odmori u hladu koji do jučer nije postojao.
Uprkos administrativnim barijerama – odobrenjima općina, sporim procedurama i pravilima koja tek treba pojednostaviti – građani sve više žele sami da sade. Uz malo prostora, nekoliko mobilnih gredica i dobru volju, skoro svako može stvoriti svoj zeleni kutak. A najviše koristi imaju oni koji ga grade zajedno.
Kako je sve počelo
Ideja je nastala iz želje da zeleni prostori u gradu ne budu samo dekor, već živa mjesta okupljanja i učenja. Inspirisani globalnim primjerima, a prilagođeni lokalnim uslovima, autori projekta osmislili su rješenje u kojem se funkcionalnost, ekologija i međugeneracijska suradnja spajaju u jednu malu, a moćnu promjenu.
Projekat implementira nevladina organizacija CENER 21, a finansijski je podržan kroz EIT Community New European Bauhaus (NEB) inicijativu, koja promoviše ovakve održive, inkluzivne i estetski kvalitetne pristupe razvoju urbanih sredina.
„Cilj projekta je potaknuti međugeneracijsku saradnju, unaprijediti dostupnost zelenih površina i promovisati ekološku svijest među građanima Sarajeva. Kroz niz radionica, zajednički rad starijih i mlađih učesnika te korištenje digitalnih alata poput iNaturalist platforme, projektni tim je identificirao i promovisao zapuštene prostore koji imaju potencijal da postanu funkcionalne zajedničke bašte“, kazali su iz CENER21.
U okviru projekta izrađen je i dokument „Preporuke za participativno uspostavljanje urbanih vrtova u Sarajevu“, predstavljen Gradu Sarajevu i općinama kao smjernica za buduću implementaciju urbanih bašti. Projekat je uspješno okončan krajem 2025. godine, a stvorena baza znanja, iskustava i potencijalnih lokacija predstavlja temelj za širenje ove inicijative u drugim dijelovima grada
Šta se sadi?
Uglavnom korisne i autohtone vrste: bosiljak, peršun, paradajz, krastavac, aromatično bilje i sezonsko povrće – biljke koje hrane ljude i grad.
„Glavna ideja je kombinacija ukrasnog i korisnog: biljke koje ljude raduju, hrane i pritom povećavaju biodiverzitet, dok smanjuju potrebu za dodatnim održavanjem”, dodali su iz CENER21.
Može li se bašta posjetiti?
Da. Bašta kod Centra za zdravo starenje je bila otvorena tokom sezone i ostaje dostupna kao primjer dobre prakse – iako je, s krajem novembra, vegetacija već završila svoj ciklus.
