U proljeće, bosanska brda, bašte i poneki začarani kutak nekog zaboravljenog svijeta zabijele beharom šljivina cvijeta. Ovaj nježni cvijet brzo otpadne, kao proljetni snijeg sa strehe, i na granama ga zamijene zametci plodova šljive. Naši krajevi zaista imaju jedno kultno voće i možda se nigdje to voće tako ne poštuje, tako strasno uzgaja kao ovdje na Balkanu. Dakle, šljiva naročito u Bosni i Srbiji, je voće bez kojeg ne može ni jedna bašta. Naše šljive, požegače i druge sorte ljubičaste kože, prije svega se uzgajaju zbog rakije šljivovice, ali i čuvenog pekmeza bestilja.
Nećete vjerovati, ali Srbija je treća zemlja u svijetu po proizvodnji šljive, ispred su samo Kina (naravno) i Rumunija. Šljiva, sa svojim prepoznatljivim slatko-kiselkastim okusom, predstavlja jedno od omiljenih voća širom svijeta. Latinski naziv za šljivu je Prunus domestica, a pripada porodici Rosaceae, koja obuhvata i druge voćke kao što su jabuka, kruška i breskva. Unutar porodice ruža, najsrodnija je breskavama, nektarinama i bademima, unutar roda Prunus. Ova voćka je neizostavan dio mnogih kultura i kuhinja, kako svježa tako i sušena.
Poznata je još jedva vrsta šljive, Prunus cerasifera, mirabalana, mirabelle, ili kod nas poznatija kao džanarika.
Virusne bolesti ugrožavaju šljivu
Nažalost stare sorte su ugrožene, ali i kultivari, zbog različitih bolesti. Prije rata u BiH, u voćnjacima je uzgajana uglavnom sorta „Požegača“, vrlo osjetljiva na šarku. Virus šarke (PPV) prenose biljne uši (afide) i ta bolest je bila jedna od velikih problema u voćnjacima. U toku rata, veliki broj voćnjaka je uništen, a sa postratnim periodom umjesto „Požegače“, u voćnjake su došle su neke druge, novije sorte šljive, manje senzitivne na virusnu infekciju, ali infekcija i dalje utiče na kvalitet ploda.
Bilo je pokušaja introdukcije na oglednim površinama i nekih oblika genetički modifikovane šljive u BiH, ali zakonska regulativa to ne dopušta. BiH nema biosafety framework za ovakve slučajeve uvođenja i oglednog uzgoja i ne možemo ni razmišljati o uvođenju živih genetički modificiranih organizama.
Istorija i porijeklo
Šljiva je jedna od najstarijih voćnih vrsta koja se uzgaja, a njeno porijeklo seže hiljadama godina unazad. Pretpostavlja se da potiče iz regiona između Kaspijskog mora i zapadne Kine, odakle se proširila na Bliski Istok, i to posebno Iran i Evropu, a kasnije i na druge dijelove svijeta. Postoje dokazi da su neki oblici šljive postojali još u neolitiku. Njeno uzgajanje u Evropi počelo je još u starom Rimu, gdje je bila cijenjena kako zbog okusa, tako i zbog ljekovitih svojstava. Tokom vremena, šljiva je postala važan dio poljoprivrede u mnogim zemljama, uključujući Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Hrvatsku i druge balkanske zemlje.
Hemijski sastav šljive
Šljive su bogate hranjivim tvarima koje doprinose njihovom pozitivnom učinku na zdravlje. Svježe šljive su bogate vodom, što ih čini odličnim izvorom hidratacije, dok su suhe šljive koncentriran izvor energije zbog visoke količine prirodnih šećera.
Među najvažnijim hemijskim jedinjenjima u šljivama su svakako vitamini, pogotovo vitamin C, minerali poput željeza, magnezijuma, pa i kalcijuma, polifenoli i flavonoidi te dijetna vlakna, pogotovo ima dosta pektina, koji ne samo da zgušnjava pekmez, nego i djeluje tako da pročišćava crijeva te omekšava stolicu. Još nešto – pektin djeluje i kao prebiotik, stvarajući podlogu za razvoj dobrih bakterija u crijevima.
Razlike između svježe i suhe šljive
Iako su svježe i suhe šljive obje hranjive i zdrave, postoje značajne razlike između njih. Svježe šljive su bogate vodom, što ih čini niskokaloričnim voćem, idealnim za ljetno osvježenje. Imaju blaži okus i mekšu teksturu u poređenju sa suhim šljivama. Suhe šljive, s druge strane, su rezultat procesa dehidratacije svježih šljiva, što dovodi do koncentracije šećera i hranjivih tvari. One imaju intenzivniji okus, tamniju boju i gušću teksturu.
Suhe šljive su poznate po svojim laksativnim svojstvima, zahvaljujući visokim nivoima dijetnih vlakana i sorbitola, prirodnog šećernog alkohola koji pomaže u olakšavanju probave. Zbog toga su često preporučene kao prirodni lijek za zatvor.
Aroma šljiva je rezultat niza jedinjenja, ali možda je dobro spomenuti γ-dekalakton, koji daje aromu i breskvama.
