Max Karl Ernst Ludwig Planck rođen je 23. aprila 1858. u Kielu, tada Vojvodstvo Holstein i bio je njemački teoretski fizičar, “otac” kvantne teorije, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1918.

Zanimljivo je da je kršten kao Karl Ernst Ludwig Marx Planck, i ovo Marx u imenu je bilo ili skraćenica od Markus ili greškom napisano Max, što je straćenica od Maximillian. Planck se od desete godine potpisuje kao Max i to će mu ime ostati do kraja života. Gimnaziju je završio sa 17 godina, a u toku školovanja bio je štićenik matematičara Hermanna Müllera, koji će mladom Maxu dati prve poduke iz astronomije, mehanike i matematike.

Max Planck, 1878.

Studirao je prvo na čuvenom Univerzitetu Ludwig Maximilian u Minhenu, pa je potom prešao na Friedrich Wilhelm univerzitet u Berlinu, koji se danas zove Univerzitet Humboldt. 1878. godine brani doktorsku disertaciju u kojoj je istraživao drugi zakon termodinamike. Brzo nakon doktoriranja stiče i habilitaciju na univerzitetu, odnosno, stiče profesuru, pa postaje neplaćeni Privatdocent – što je titula danas ekvivalentna asistenturi. Njegova kuća u Berlinu, u Wangenheimstrasse 21, postala je jedan od intelektualnih centara grada. Tu su dolazili Otto Hahn, Lise Meitner, Albert Einstein i mnogi drugi.

U to doba sa fizikom se počelo dešavati nešto neobično – postojeće znanje nije bilo dovoljno da se objasne neke opservacije i rezultati. Fizika je zapala u krizu, koja će ostati upamćena kao jedna od najvećih kriza nauka u istoriji.

Dakle, šta se to desilo sa fizikom nakon Maxwella i Hertza? Klasična fizika je dostigla svoj vrhunac, naučnici su se složili da su svjetlost, kao i elektromagnetizam valne prirode… čak su neki veliki fizičari poput lorda Kelvina tvrdili da je u fizici skoro sve otkriveno i da postoje samo dva mala oblačka nejasnoće – prostiranje svjetlosti u eteru i zračenje aposlutnog crnog tijela.

Međutim, onda su fizičari glavom udarili u jedan vrlo tvrd zid: toplotno zračenje tijela. Da budemo precizniji, zračenje upravo tog apsolutno crnog tijela. Pod pojmom toplotno zračenje ovdje mislimo ne samo na infracrveni dio spektra, nego na cijeli spektar. Spektar zraka koje emituje neko tijelo kada se zagrijava zavisi od temperature na kojoj se zagrijava to tijelo. Većina čvrstih tijela na 525°C počinje emitovati slabu svjetlost tamno crvene boje i tu pojavu nazivamo crveno usijanje. Daljim zagrijavanjem tijelo emituje svjetlost narandžaste, žute i napokon, bijele boje na oko 1200°C (bijelo usijanje).

Eh sad, ono što fizičari nazivaju “apsolutnim crnim tijelom” je hipotetičko tijelo koje savršeno/gotovo savršeno apsorbuje sva zračenja. Crne rupe su gotovo savršena apsolutna crna tijela prema današnjem shvatanju.

No, Max Planck nije znao za crne rupe. Znao je za problematiku koju je prvi formulisao jedan drugi njemački fizičar, Gustav Kirchhoff 1859. godine: kako intenzitet elektromagnetnog zračenja apsolutno crnog tijela ovisi o frekvenciji radijacije i temperaturi tijela? Za sve ovo je potreban jedan duži video, ali recimo sad samo ovo: eksperimentalni rezultati pokušaja da se ovo pokaže bili su u proturječnosti sa klasičnom fizikom i shvatanjem da je elektromagnetno zračenje talasne prirode. Fizika je bila u ćorsokaku. Sve što su naučnici prije tako lijepo posložili, odjednom je palo u vodu.

Tu na scenu dolazi naš voljeni Max Planck: napornim radom nad matematičkim modelima dolazi do formule koja je obuhvatila i objasnila sve do tada izvršene eksperimente koji se nisu slagali u zaključcima. Do rješenja i raspleta situacije za fizičare dolazi pod pretpostavkom da apsolutno crno tijelo ne emituje i ne apsorbuje energiju neprekidno (kontinuirano) što bi bilo logično ako kažemo da je elektromagnetno zračenje talas, nego u određenim “paketićima”, u “obrocima” energije. Te “paketiće” Planck će nazvati “kvanti”… poslije će se pokazati kako su ti kvanti zapravo fotoni, pa će sve to dovesti do razvoja fizike čestica. Sam termin “foton” nije izmislio Planck, nego ga je izmislio Einstein.

Pojednostavljena centralna pretpostavka Maxa Plancka ima ovaj matematički izraz: E=hv, gdje je ovo “v” zapravo grčko slovo “ni” što je oznaka za frekvenciju, izraženu u hertzima, dok je h ono što danas zovemo Planckova konstanta, a iznosi oko 6.626X10−34Js ili približno 4.135 X 10−15 eVs.

 

Još neki pojmovi u fizici nose ime ovog velikog naučnika: Planckove jedinice, Planckova skala, Planckova energija, Planckovo vrijeme, a služe da definišu neke stvari u kvantnoj teoriji i istraživanjima subatomskih čestica, onih čestica koje su manje od atoma.

Kada su nacisti došli na vlast, Planck je bio u dubokoj starosti, ali je vodio Društvo Kaiser Wilhelm. Protivio se politici prema Jevrejima, ali je bio u manjini. Pod njemačkom, Društvo Kaiser Wilhelm će izbjegavati otvorene sukobe sa nacističkim režimom, što je bilo izuzetno teško, ako uzmemo u obzir prominentnost koncepta Deutsche Physik („arijevska fizika“). Međutim 1944. Gestapo hapsi Maxovog sina Erwina nakon pokušaja ubistva Hitlera. Erwin je osuđen na smrt i pogubljen 1945. Max planck se nikada nije oporavio od ove tragedije i preminuo je 4. oktobra 1947. u Göttingenu.

Video za djecu o Maxu Plancku, koji smo uradili uz pomoć Ambasade Njemačke u Sarajevu možete pogledati na linku ovdje.