COVID-19 pandemija promijenila nauku: od online konferencija do preprint platformi
Pandemije neminovno mijenjaju svijet. Ni akademska zajednica nije izuzetak. I dok su se u proteklim decenija dešavale pandemije – od španske gripe, preko AIDS, do pandemija svinjske gripe i pojave SARS i MERS – niti jedna od ovih pandemija nije iziskivala tako brz i sveobuhvatan odgovor i tako brzo promjenila naučnu zajednicu.
Odgovor na pandemiju, istraživanje osobina koronavirusa SARS-CoV-2, istraživanje utjecaja epidemioloških mjera, potraga za vakcinama i lijekovima – sve to je dovelo do nekoliko značajnih promjena u nauci i načinu kako naučnici komuniciraju.
Kriza je natjerala naučnike da svoje konferencije i stručne skupove prebace barem neko vrijeme u online formu. Premda online održavanje ovakvih događaja nije omiljeno, pošto i naučnici žele blizak kontakt i ćaskanje, razmjenu mišljenja s kolegama, dovelo je do toga da se više ljudi može može uključiti u njih. Suprotno mišljenju da se u toku najtežeg perioda pandemije nisu održavali naučni skupovi o COVID-19, ovakvih skupova je bilo dovoljno.
U aprilu 2020. godine je konferencija Američke udruge za istraživanje raka (AACR) postala jedna od prvih konferencija koja je isprobala virtualni format. Ukupno se prijavilo 62 000 ljudi iz 140 različitih zemalja, što je dvostruko više od broja njihovih osobnih sastanaka. Ovaj primjer su počele slijediti i druge institucije. Osim konferencija koje je održavala WHO, stručne skupove su organizirale i institucije poput Instituta Pasteur ali i neke domaće institucije, poput Akademija nauka i umjetnosti BiH.
Pandemija je utjecala i na češće korištenje tzv. preprint platformi, poput medRxiv ili bioRxiv. To su stranice na koje naučnici postavljaju još neobjavljene radove, koji nisu prošli proceduru pregleda, odnosno recenzije. Na ovaj način, rezultati naučnih istraživanja mogu biti brže dostpuni drugim naučnicima, koji mogu biti udaljeni hiljadama kilometara. Međutim, preprint platforme su mač s dvije oštrice – putem njih javnosti postaju dostupni i loši radovi, loša nauka i nauka i kojoj je bilo namještanja podataka ili su prosto metodološki loše studije.
Ogroman talas radova koji su se ticali efekata COVID-19 i virusa koji izaziva ovu bolest dominirao je servisima za objavljivanje i prenošenje naučnih radova. Ukucavanje pojma „COVID-19“ na PubMed daje više od 248 000 rezultata u aprilu 2022. godine, a pojam „SARS-CoV-2“ daje više od 156 000 rezultata. Ovo znatno premašuje broj rezultata- radova za druge teme.
Kriza izazvana pandemijom bila je pritisak na pretklinička i klinička ispitivanja lijekova – vakcine, lijekovi i terapije poput terapija monoklonskim i poliklonskim antitijelama su se morala odvijati brže. Ovo je istovremeno i dobro – jer se prije mogu dobiti preparati koji će spašavati živote, ali i negativno, jer se javilo nepovjerenje među krajnjim korisnicima tih produkata, naročito vakcina, da li su one dovoljno testirane.
Uprkos tome što se pokazalo kako vakcine protiv kovida imaju sigurnosni profil ravan prijašnjim vakcinama i tome što su ove vakcine prošle sve faze ispitivanja, nepovjerenje je i godinu dana nakon početka kampanja vakcinacije primjetno, naročito u zonama gdje je dezinformatorsko djelovanje bilo intenzivno.
Jedan od najvažnijih efekata pandemije COVID-19 je bilo lansiranje tehnologije mRNA (iRNK) vakcina, pa i adenovirusnih vakcina, koje su također nove. Da nije bilo pandemije, razvoj ove tehnologije bi bio znatno sporiji i mnogo bismo kasnije vidjeli prve rezultate metode imunizaciji putem dijela genetičke poruke patogena.
Prvi rad o tome kako genetička sekvenca ribonukleoze može izazvati imunološki odgovor bio je publikovan 1989. godine, ali ta mRNA nije bila zaštićena lipidnim mjehurićem kao što je to u vakcinama protiv COVID-19. Ispostavilo se da se takva molekula brzo razgrađuje i bilo je potrebno pronaći načine da se ona zaštiti, a sama mRNA stabilizira i učini takvom da ne trigeruje imunološki odgovor organizma koji bi uništio mRNA prije nego izvrši svoju funkciju. Prve mRNA molekule enkapsulirane u lipidnu ovojnicu bile su testirane 1993. ali prve vakcine bazirane na ovoj tehnologiji su testirane na ljudima i puštene u promet tek 2020.
Zapravo samo ulaganje u ovu tehnologiju u okviru Operacije warp brzina (Op. a. plan Vlade SAD-a za ubrzavanje dobijanja vakcine protiv korona virusa) je bez presedana: bilo je uloženo u tehnologiju kojom se vakcine do tad nisu proizvodile. Logično bi bilo da se u kriznoj situaciji koriste već postojeće i dokazane platforme. Međutim, ova pomalo riskantna odluka fokusiranja na mRNA tehnologiju donijela je za sada najefikasnije vakcine protiv COVID-19.
Pandemija je promijenila i način funkcionisanja društva, istakla probleme razumijevanja naučnih činjenica i komunikacije unutar naučne zajednice.
Jedna od ključnih preporuka Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (Organisation for Economic Co-operation and Development – OECD) vezano za pandemiju bila je da se osigura održivo finansiranje naučnih istraživanja i inovacija koje rade univerziteti i javne istraživačke institucije kao i brže usvajanje digitalnih tehnologija.
Pandemija je pokazala kako je nauka i naučna zajednica neraskidiv i vrlo važan dio funkcionisanja društva, istakla probleme razumijevanja i komunikacije između naučne zajednice , građana i političara te naglasila kako je potrebno ulagati više ne samo u naučna istraživanja nego i u naučno opismenjavanje građana.
